DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Nadmcrskoi visini od 700 m odgovara broj stabala: 375 » » » 800 » » » » 405 » » > 900 » » » » 450 » » 1000 » » » » 510 » » » 1100 » » » » 585 » » 1200 » » » » 680 » 1300 » » » . 805 » 1400 » » » » 1900 » » » 1500 >: » » » 0 Ovim je podacima potvrdjen raniji nalaz Schubergov , koji je naglasio porast broja stabala sa većom nadmorskom visinom; naši su podaci medjutim naročito ubedljivi, jer potiču iz sastojina uglavnom nedirnutih i u kojima nije bilo seča, koje bi prekrivale ranije stanje. I prema B ü h 1 e r u raste broj stabala sa znatnijom nadmorskom visinom. U višim je naime regijama sporiji porast vegetacije, stoga je potreban i veći broj stabala. Pored toga i bonitet stofbine redovno slab´ sa većom nadmorskom visinom; pošto na slabijim bonitetima raste veći broj individua, to se i time objašnjava porast broja stabala u znatnijim nadmorskim visinama. Pbkušaću da ovom nalazu dam i neko praktično značenje na polju uređivanja šuma. Premda se prašuma razlikuje od prebirne sastojine, ipak, kako sam izložio u svome radu o bukovoj prašumi, oba ta sastojinska tipa pokazuju u stanovitim prilikama izvesnu strukturnu sličnost. I prebirna sastojina i prašumski tipovi onih vrsta drveća, koje podnose zasenu, u nižim položajima pokazuju asimetričku raspodelu broja stabala. Prašuma pokazuje jedino višak stabala srednjih debljinskih stepenova, odnosno razreda, u kojima prekrivena binomska jezgra postizava svoju kulminaciju. Taj višak primećuje i Schâeffer, Gazin te d´Alvern y 8 u svom najnovijem radu, samo što toj pojavi daju drugo tumačenje. Na osnovu te strukturne sličnosti mogao, bi se postaviti zaključak, da i u prebirnoj sastojini broj stabala treba da raste sa nadmorskom visinom. I ovde bi dakle na višim dakle i slabijim stojbinama bio potreban veći broj stabala, što bi odgovaralo opažanjima u pravilnoj visokoj šumi. Iz Huffelovih 9 se podataka također razabire, da prebirna sastojina u većoj nadmorskoj visini ima i znatniji broj stabala, što bi bilo u saglasnosti s našom pretpostavkom. Potrebna su još daljnja ispitivanja, da bi se ovo pitanje konačno resilo. Pored toga nameće se rešavanje još jednog praktičnog pitanja, naime izdvajanja pojasa zaštitne šume. U mnogo je slučajeva primećeno, da seče dopiru previsoke, gotovo do ruba alpske granice šume. Kad se zna, kako se teško pomladjuju sastojine visokih regija i s koliko se muke održava šuma u toj surovoj klimi, onda nikako ne bi trebalo neumesnim sečama još više otežavati njenu borbu za opstanak.i0 Gdegod dakle 7 Dr. A. Bühl er: Waldbau I., str. 483. 8 A. Schâeffer, A. Qazin, A. D´Alverny: Sapinieres. Le jardinage par contenance (Méthode du Contrôle par les courbes), Paris 1930., str. 54. i 80. 9 Q. Huf fei: ficonomie Forestiere, 1919., III. svezak, str. 348: »Composition d´une suite normale dans une sapiniere jardinée«. 10 A. Schâeffer : Régénération de l´épicéa dans les forets de hautes régions Besançon 1912. 146 |