DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 62 <-- 62 --> PDF |
svoja istraživanja, uglavnom je kontinentalna, sa velikim ekstremima u temperaturi i sa srazmjerno malo oborina (godišnje oko 530 mm). Teren je veoma izlomljen, duboko izbražden i sa raznoličnim ekspozicijama. Sastav vegetacije u Kamčijskoj planini napadno se mijenja, tako da se šumska vegetacija dade lako razdijeliti u slijedeće šumske tipove: 1. čiste hrastove sastojine, 2. čiste bukove sastojine, 3. mješovite hrastove i bukove sastojine, 4. mješovite sastojine u kojima prevladava Carpinus duinensis, 5. šume u području rijeka i 6. grmolike šume sa jorgovanom1 itd. U prvom redu nakon opisa općenih prilika razradio je pisac u spomenutoj knjizi biološke i ekološke okolnosti dviju glavnih vrsta drveća u tamošnjim šumama, a to su Fagus orientalis i Quercus conferta. F ag u s orientali s Lipsky je drvo brežuljaka. Rasprostire se do visine od ca 600 m nad morem. Dobro uspijeva u ondješnjim predjelima, koji joj sa ekološkog gledišta posve odgovaraju. Odlikuje se osobinom, da rano počima listati. U nižim položajima počima listati već početkom marta, a završava listanjem u drugoj polovici marta. U višim položajima, oko 350—r400 m, počima listati koncem marta i do polovice aprila posvema prolista. Prenašanjem u druge regione, gdje je inače nema, pokazalo se, da također i ondje zadrži svojstvo ranog listanja´. Raste na fliš-ilovači. (Orig. diagnoza za F. orientalis, utvrđena po Lipsky-u, publikovana je u Acta horti petropol. XIV. 1897. No 10 i 56.). Ouecu s confert a rasprostire se u jugoistočnom dijelu Evrope. Dolazi uglavnom sa Quercus sessiliflora. Lista oko jednu sedmicu kasnije od Qu. sessiliflora. Imade srazmjerno veliku krošnju. Od važnosti je istaknuti za ovu vrst drveća, da kudikamo bolje podnaša suhu klimu nego Ou. sessiliflora i Ou. cerris, a osim toga, da se općenito vrlo dobro prilagođuje ondješnjim prilikama svijetla. Čiste hrastove sastojine kao i one na siromašnijem tlu suhih južnih padina sastavljene su gotovo od Ou. conferta. Raste u dobro sklopljenim sastojinama. Prema piščevim opažanjima hrast i bukva rađaju punim urodom u Kamčijskoj planini otprilike svake 5. godine. Valja međutim istaknuti, da bukvica vrlo često stradava od ljetne suše. Utvrđeno je, da stara i šuplja bukova stabla- nose većinom uglavnom gluho sjeme, iz čega pisac zaključuje, da kvalitet bukvice nije toliko ovisan o starosti, koliko o zdravstvenom stanju drveća. Od važnosti je spomenuti, da je autorovim istraživanjima utvrđeno, da je broj hrastovih i bukovih stabala po 1 ha u upoređenju sa brojem takovih stabala za šume u Srednjoj Evropi (Schwappach) kod normalnog obrasta prosječno veći . Ovu pojavu tumači pisac kao posljedicu upliva tamošnje suhe klime i srazmjerno jače insolacije. Zbroj kružnih ploha po ha kako za hrast tako i za bukvu, a također i srednji promjer stabala znatno su veći nego u šumama u Srednjoj Evropi. Prosječna visina hrastovih i bukovih sastojina znatno je međutim manja nego u šumama Srednje Evrope. Uzrok ovoj pojavi traži autor opet u uplivu suhe klime i pretpostavlja, da stabla — nastojeći da se prilagode tim okolnostima — mehanički smanjuju prostornu razliku između korijenja i krošnji, tj. smanjuju prirast u visinu. Uporedivanjem pojedinih bonitetnih razreda u vezi sa visinom stabala prema podacima po Wimmenaueru dolazi autor do zaključka, da se kod ocjenjivanja bonitetnih razreda u ovim šumama mora uzeti srazmjerno manja visina. Matthäisova pretpostavka — kako navada pisac — prema kojoj je rastenje stabala u visinu ovisno o trajanju vegetacione periode, ne bi po tome mogla važiti za ove šume. Vegetaciona naime perioda traje ovdje preko 160 dana, a kako vidimo, visina je manja nego u šumama Srednje Evrope. U daljnjem opisuje pisac napose čiste hrastove, a napose čiste bukove sastojine. Zatim opisuje mješovite sastojine, u kojima prevladava hrast i bukva, te mješovite 124 |