DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Često ima morena, koje su djelovanjem vode više ili manje bile prenošene, ispirane i pretaložene. Važno je to napose za krajeve, kojj su bili nekada pokriveni morem, odnosno, koji su činili obale nekadanjeg mora. Valovi su ispirali morene, odnosili sitnije sastojke, tako da je ostalo veće kamenje i grub šljunak ili grub pijesak. Ovakove ispran e moren e nisu dobra tla. Općenito su slabija od primarnih morena. Naravno ovisi to o količinama vlage u tlu. Ako takove morene imaju dosta vode, čine također dobra šumska tla. Slaba su na suhim položajima, jer propuštaju zbog poroziteta odviše lako vodu. Slična su i pješčana i šljunčana tla. koja su nastala na obalama rijeka i jezera. Potonja su karakterizovana više manje zaobljenim kamenjem. Šljunčane i pješčane naslage, ako su duboke, čine, kako je rečeno, zbog propusnosti obično suha tla. Podesnija su stoga više za bor nego za smreku. Oborinska voda brzo prolazi kroz tlo do čvrstih´1 podloga, te stvara jače žile vode temeljnice. Temeljnica izlazi na površinu u obliku jačih vrela. Gdje u takovim tlima temeljna voda leži samo tako duboko, da do nje može dopirati korijenje šumskog drveća, čine i takova tla također dobre šumske bonitete. Glinen a tl a nastala su većinom talozima mora ili jezera. Stoga se te vrsti tla u glavnom nalaze ispod granice nekadanjeg mora (marinagränsen). Daju obično vrlo dobra tla. Ali često su radi loše propusnosti kao šumska tla slabija ondje, gdje ima mnogo oborinske vode. U južnim i srednjim dijelovima Švedske smreka bolje uspijeva na glinenim tlima, na sjeveru bor. Ovdje je o mineralnim tlima rečeno samo najnužnije. Važno je za šumsko gospodarenje i za postupanje sa sastojinama, da li je mineralno tlo pokrito sa većim ili manjim naslagama h um u s a; da li je humifikacija povoljna, pa je humus izmiješan sa mineralnim tlom, ili se na tlu stvaraju veće ili manje naslage sirovog humusa, konačno, da li se na tlu radi stagnantne vode stvara č r e t. Tlo sa sirovim humusom ima karakterističan profil sa tri više manje jasno razlučena sloja. Prvi sloj odmah ispod sloja sirovog humusa gotovo je bijele i sivo-bijele boje, 1—2 do 15—20 cm debeo. Ispod njega nepravilan sloj rđaste ili crvenkasto-žute boje, katkada stvrdnut u t zv. ortstein. Ispod ovog sloja dolazi nepromijenjeno mineralno tlo. Bijeli sloj siromašan je na mineralnim hranilima, jer je ispran. Rđast sloj i sloj sirovog humusa nešto su bogatiji. Zato se katkada opaža, da se korijenje šumskog drveća razgrani djelomično u sloju sirovog humusa, a djelomično u crvenom sloju i da izbjegava isprani bijedi dio tla. U vlažnim tlima, gdje je sirovi humus više čretišne forme, zamjenjuje rđast sloj u tlu sloj sa više ili manje smeđom ili crnom bojom. U tome slučaju je i isprani dio tla također tamniji. Kod tla sa b 1 a g i m humusom profil je posve drugačiji. Ne raspoznaju se izraziti slojevi. Čitav profil je često jednoliko smeđaste boje. U dubinu prelazi polagano u sivo-smedu boju temeljnog mineralnog tla (50—70 cm) Takovo je tlo obično rahlo i relativno bogato na hranilima. Tla sa povoljnom humifikacijom prevladavaju na jugu i djelomično u srednjoj Švedskoj. U ostalim dijelovima najčešća su tla sa sirovim humusom. U kišovitim uzvišenim dijelovima južnozapadne Švedske također su vrlo česta potonja tla. Što je tlo bogatije vapnom, to se manje stvara sirovi humus. 106 |