DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 35 <-- 35 --> PDF |
plantation des saules, de l´entretien des cultures et des travaux de la récolte. A l´égard de la lucrativité de la cultivation des saules dans la vallée de Danube, l´auteur en est bien d´avis qu´elle est meme plus lucrative que la cultivation du blé. En concluant, l´auteur énume´re les mesures a prendre de la part de l´Etat pour lever encore notre vannerie au plus grand profit de sa propre économie forestiere, puisque la plus grande partie de ces forets de saule se trouvent dans la possession de l´Etat. Dr. NILOLA NEIDHARDT (ZAGREB): O ŠUMARSTVU ŠVEDSKE (LA SYLVICULTURE DE LA SUEDE) I. UVOD. Švedska je vrlo šumovita. Šume zapremaju 56% čitave površine. Po šumovitosti je u Evropi bogatija jedino Finska (60%). Na jednog stanovnika otpada u Švedskoj 4"0 ha, u Finskoj 4´5, u Norveškoj 2´7 ha šuma. Od skandinavskih država ima najmanji relativni šumski areal Danska, t. j . samo O´l ha po stanovniku. Čitava Evropa ima 0"8 ha. Finska, Švedska i Norveška čine zajedno sjeverni rezervoar, iz kojeg Evropa dobiva velikim dijelom potrebno drvo. Osim tog sjevernog rezervoara možemo u Evropi razlikovati još dvije koncentracije na šumama, t. j . istočni i južni rezervoar. Istočnu koncentraciju čini Rusija, južnu Jugoslavija, zatim dio Austrije, Bugarke i Rumunjske. Svjetska ekonomija vrlo je komplikovana. Ovisi o bezbroj raznih faktora. Ti faktori mijenjaju se tokom vremena, pa se po tome mijenja i izgled čitavog svjetskog ekonomskog života. Ali neosporno je, da stanje pojedinog važnijeg ekonomskog faktora u jednoj zemlji ovisi o istom faktoru i u drugim zemljama. Mogli bismo reći, da je povezanost, ovisnost i funkcionalnost među ekonomijama pojedinih zemalja karakteristična oznaka današnje ekonomije. Zamislimo si napredak ekonomije jednog naroda kao funkciju (ovisnu varijabilu) .. Onda ta funkcija ovisi o stanju pojedinih grana privrede, o prosvjeti naroda, o stanju privrede ostalih naroda i t. d. Matematički izraženo bilo bi: dakle bi y bio funkcija vrlo velikog broja raznih faktora. Ootovo možemo reći, da tih faktora ima beskonačno mnogo. Ti faktori opet dalje nisu jednostavno građeni, oni su funkcije daljnjih varijabila. Zamislimo si na pr., da jedan od faktora, o kojima ovisi ., prikazuje stanje šumarstva (š) ; zar je taj faktor sam u sebi jednostavan? On ovisi o velikom broju drugih faktora, on je opet funkcija velikog broja varijabila. Pa i te varijabile nisu jednostavne, već ovise o daljnjim diferencijalnim faktorima, a ovisne su i među sobom. Dakle ako uzmemo y = f (., 2, t,..), pa izlučimo i promotrimo samo jedan od faktora, o 97 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 36 <-- 36 --> PDF |
kojima ovisi y, na pr. stanje šumarstva (š), dobiti ćemo teorijski, recimo, funkciju : Š =
|
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 37 <-- 37 --> PDF |
nosno tehničke prilike zemlje. Po želji gospodina gen. konzula došli su za stipendiste u 1931. godini u prvom redu u obzir stručnjaci tehničari i šumari. Za uživaoca te stipendije g. Carlsona u god. 1931. izabrao je univerzitet mene i tako mi je omogućen boravak u Švedskoj kroz 2 mjeseca u svrhu studija ondješnjih šumarskih prilika. Dužnost mi je, da na ovom mjestu najtoplije zahvalim gospodinu gen. konzulu Carl Adamu Carlsonu ne samo za to, što je u svojoj plemenitosti osnovao spomenutu stipendiju i tako jednom šumaru iz Jugoslavije omogućio polazak u Švedsku, već i za to, što mi je svojim moćnim ličnim vezama pomagao, da svuda u Švedskoj budem što bolje primljen. Njegovim preporukama dobio sam besplatne vozne karte na švedskim željeznicama. U njegovoj istaknutoj osobi našao sam u tuđini jedan dio svoje otadžbine. Veoma me se ugodno dojmila vanredna njegova ljubav prema našoj domovini. Neopisivom susretljivošću i gostoljubivošću on mi je olakšao saobraćaj u tuđini. Hvala mu za to, iskrena i topla. Naša otadžbina može biti ponosna, da u tuđini ima tako dobrog i iskrenog prijatelja. Opisani ferijalni stipendij namjerava gosp. gen. konzul svake godine staviti na dispoziciju uvijek za drugog jugoslavenskog univerzitetskog nastavnika, asistenta ili studenta. A sada da se povratimo k temi. Ako sumarno promotrimo švedsko šumarstvo, morati ćemo priznati, da ono u svojoj sadanjoj aktivnosti stoji na vrlo visokom stupnju. Nehotice se moramo pitati: što je razlogom tako velikom razumijevanju Šveđana za šume i šumarstvo, a prema tome i visokom nivou, na kome se nalazi njihova šumarska akcija. Bez dvojbe je tome jedan od važnih razloga — neobično visok stepen narodne prosvjete u toj zemlji, koja već preko 100 godina nije vodila uopće nikakovih ratova, a tokom daljnjih 100 godina (sve tamo od Karla XII.) gotovo nikakovih. Daljnji razlog ima se tražiti u neobično velikoj ljubavi, što je Šveđanin osjeća prema prirodi, a napose prema šumi. Hiljade godina taj narod nastava prekrasan kraj pun jezera, potoka, rijeka i šuma. U duši narodnoj razvila se upravo mistično-poetska ljubav prema prirodi. Ta je ljubav došla do kristalizacije i u švedskim narodnim običajima i umjetnosti, pa nije čudo, da je po njoj i šumarstvo naišlo na tlo vrlo pogodno njegovu razvitku. Osim toga dolazi i neumoljivi fakt, da Švedska bez svoga šumarstva ne bi ekonomski gotovo mogla ni postojati. Preko polovice njenog areala apsolutno je šumsko tlo. U čitavim velikim predjelima nije moguća druga kultura van šume. Šveđani su razborit, kulturan i napredan narod. Iz apsolutnosti šumskog tla logično slijedi i potreba akcije kulturnog čovjeka u smjeru, da trajnom njegom što više poveća produktivnost šuma. Šume su glavni izvor prihoda u Švedskoj. One su simbol sređenosti, simbol zlata i jake valute te zemlje. O šumarstvu Švedske pisano je već na našem jeziku. Qosp. prof. Dr. Dj. Jovanovi ć odlično je prikazao predmet u Narodnoj šumi od 1929. i 1930. g., broj 40 do 52 i 1 do 13, kao i u zasebnoj publikaciji »Švedska, njene šume i šumska industrija«. Poslije njegovog prikaza činilo bi se, kao da je suvišno daljnje prikazivanje toga šumarstva na našem jeziku. Međutim šumarstvo jednog naprednog naroda nije moguće nikada posve iscrpivo prikazati. Promotrimo samo švedsku šumarsku literaturu! Godišnje izlazi bar jedan omašan svezak od preko 300 stranica naučnih publikacija samo Zavoda za šumarska istraživanja (Meddelanden fran statens Skogsförsöksanstalt). Zatim analogno našem Šumarskom listu izlazi omašan mjesečnik »Svenska skogvardsföreningens tidskrift«, časopis 99 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Švedkog šumarskog društva. Sličan časopis izlazi i zasebno za sjeverni dio Švedske, t. zv. Norrland. Izlazi mnoštvo popularnih šumarskih časopisa, na pr. Skogen (dva puta mjesečno) zatim Skogsvänen »Prijatelj šume«, »Skogsvaktaren« i t. d. Kada bi se htjelo na pr. prikazati samo tu njihovu literaturu i glavne smjernice i radove u njoj, zauzelo bi to mnoga prostora. Šveđani izdaju o svome šumarstvu i šumarskim problemima godišnje najmanje 4.000 do 5.000 štampanih stranica! Dakle jedna golema zgrada šumarstva, koju su oni sazdali do danas. Opisati sve odjele i odsjeke te velike zgrade gotovo je nemoguće. Baš poradi toga držim, da ova moja studija o švedskom šumarstvu ne će biti suvišna i poslije prikaza g. prof. Dr. Djoke Jovanovića. Nastojati ću, da se ovdje zadržim uglavnom na onim smjerovima švedskog šumarstva, na kojima se gospodin pisac spomenute publikacije nije toliko zadržavao. Zbog cjelovitosti, kao i zbog toga, što u Šumarskom listu nije ranije pisano o švedskom šumarstvu, ipak ću neke predmete opet ukratko iznijeli, premda su već spomenuti u radnji g. prof. Dr. Dj. Jovanovića. : Da karakterišem akciju švedskog šumarstva, napomenuti ću, kako na pr. jedno od njihovih šumarskih društava (Skogsvärdsföreningen, dakle zapravo društvo za čuvanje šuma) vrši propagandu šumarske misli u narodu. Društvo je dosada izdalo čitav niz publikacija za narod. Te se knjige izdaju u vrlo lijepoj, instruktivno-popularnoj formi. Upravo je nevjerojatno velika naklada takovih knjiga. Svega je dosada izdano oko 800.000 primjeraka! Golem broj, kad pomislimo, da Švedska ima polovicu manje stanovnika od Jugoslavije. Takove su knjižice za švedske prilike razmjerno vrlo jeftine. Obrađuju obično razne vrsti drveta na pr. hrast, bukvu, smreku i t. d. ili opet izvjesne druge teme kao na pr. »Najvažnije šumama štetne gljive«, »O mjerenju drvlja i o vrijednosti dubećeg drveta«, »Upute u uzgoj šume« i t. d. Šumarske izložbe priređuju se gotovo svake godine u drugome mjestu zemlje. Priređuju ih u zajednici šumarska društva, šumarske direkcije, uprava državnih šuma, udruženja drvne industrije, industrije papira, visoka škola za šumarstvo, zavod za šumarska istraživanja i t. d. Samo katalog jedne ovakove izložbe iznosi na pr. za izložbu u Qöteborgu (1923.) 260 stranica normalnog formata, tiskanih sitnim slogom! Na ovakovim se izložbama prikazuju narodu sistematski sve šumarske prilike u državi. Šveđani imaju za statistiku mnogo smisla i razumijevanja. Kada govorim o Šveđanima, ne mislim ovdje samo inteligenciju, već i obične građane, radnike i seljake. Statistika se servira narodu čak i na mjestima, koja sjuže zabavL Šumarstvo Švedske razvilo je akciju u svim smjerovima, ali napose je kroz posljednjih 10 godina karakterizovano velikim radom u četiri smjera. Prvo je rad, što ga obaviše švedski šumari stvaranjem jedinstvene statistik e sviju šuma cijeloga kraljevstva. Drugo je donos novog zakon a o šumam a (1923. g.) i osnivanje tzv. Direkcija za uzgoj i unapređivanje privatnih šuma (Skogsvärdsstyrelsen), te plodan rad tih direkcija. Zatim dolaze razni uzgojn i radov i i privođenje velikih površina kulturi melioracijama tresetišta, pošumljavanjem neplodnih površina i t. d. Četvrto je velika akcija na prosvjećivanju svih slojeva naroda u šumarstvu, dakle^popularizovanje šumarsta. Na putovanju kroz Švedsku morao sam se na svakom koraku diviti količini rada, kulturi i civilizaciji, koje su skoncentrisane u toj zemlji. Upravo je nevjerojatno, kako je narod od samo 6,000.000 stanovnika mo 100 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 39 <-- 39 --> PDF |
:gao da stvori tolike odlične naučne institucije, muzeje, škole, kao i lijepe gradove, prvoklasne tehničke naprave, puteve, ceste, željeznice. Šveđana ima za polovicu manje nego nas Jugoslovena. Čitava je Švedska međutim gotovo dvostruko veća po površini od Jugoslavije (Švedska 450.000 km2, Jugoslavija 250.000 km2). Dakle razmjerno slaba napučenost. Zemlja je kud i kamo neplodnija nego kod nas. Usprkos svega toga razvilo se tokom stoljeća zamjerao bogatstvo. Standard životnih potreba i običaja jednog prosječnog Šveđanina mnogo je viši od životnog standarda prosječnog kontinentalnog Evropejca. II. ŠUMARSKA STATISTIKA. U moderno doba šumarstvo je postalo ravnopravno sa svim ostalim granama ekonomskog života. Istorijska je činjenica, da se nekada šume nisu nigdje pravo cijenile. Čovjek ih je bez razmišljanja iskorišćavao, čak im je bio i najljućim neprijateljem, krčio ih je, gdje je samo dospjeo. U ona stara vremena nitko nije pomišljao na ekonomisanje sa šumama. Ekonomisalo se sa rjeđim dobrima, kojih nije bilo toliko kao šuma. Kasnije je ekonomisanje prešlo na prostranija, manje rjeđa dobra, kojih ima u većim množinama. Moderna ekonomija obuhvatila je i velike mase prirodnog bogatstva zemlje, velike vodene snage, zemljišta, a naravno i šume. Ako međutim želimo, da šumarstvo bude trajnom granom privrede, ako želimo trajnu ekonomiju u smislu mnogih ostalih ekonomija, mora šumsko gospodarstvo neophodno da vodi i svoje knjigovodstvo i sastavlja svoje bilancije. Treba da se zna, koliko se troši, koliko siječe, koliko prirašćuje, treba da se zna, koliko ima kapitala, koji producira i t. d. Zato je taksacija po šumsko gospodarstvo od važnosti. Ona treba da dade ispravnu bazu za knjigovodstvo i bilancije, bazu za rubrike primitaka i izdataka. Međutim ne samo da je važno, da pojedini posjed, pojedina šumsko-gospodarska jedinica ima ovakovu bazu, ima svoj što tačniji inventar, već taj inventar treba da imaju i čitave države o svojim prirodnim bogatstvima i kapitalima. I čitave države su (svaka za sebe) ekonomske cjeline, koje također treba da računaju sa primicima i izdacima. Poradi toga su sve države uvidjele potrebu i važnost statistike, a napose i šumarske statistike. Sastav statistike šuma moguć je na dva načina: A) Da dođe do skupne statistike svih šuma, može država pokupiti detaljne podatke o pojedinim šumama od onih osoba odnosno institucija, koje s tim podacima raspolažu. Sumiranjem podataka za pojedine šume stvara se onda sumarna statistika čitave države. Pojedine šume onda u glavnom fungiraju kao statistički objekti, statističke primarne jedinice. B) Sumarna statistika može se provesti sumarnim inventarisanjem svih šuma u državi jednim mahom, jednom jedinstvenom operacijom. Čitava država smatra se kod toga već unaprijed jednim statističkim objektom, statističkom masom, koju treba deiinovati. Promotrimo li način pod A), vidjeti ćemo, da on u konkretnom slučaju može imati dosta nedostataka. To možemo vidjeti i na statistici šuma, koja je sabrana kod nas u Jugoslaviji. Netačne su na pr. katastarske mape ili ih uopće nema; netačni su podaci o kulturama u tim mapama, nastale su tokom vremena promjene, koje nisu u mape unesene; iskrsnuše razna shvatanja i najboljih statističkih instrukcija i t. d. Konačno, ako se metodom pod A) i saberu podaci za cijelu državu, zar možemo biti sigurni u rezultat? Zar možemo na osnovi kalkulacije da kažemo: rezultat je vje 101 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 40 <-- 40 --> PDF |
rojatno pogrešan za plus ili minus toliko i toliko procenata? Zar možemo iz podataka te metode izračunati njezinu tačnost? Normalno ne možemo i ta je činjenica slaba strana metode pod A). K tome dolazi nejedinstvenost sakupljanja materijala i t. d. Metodu pod B) moguće je provesti sasvim drugačije. Čitavom državom postavljaju se primjerne plohe po stalnom sistemu. Sistem se odabire tako, da se pomoću podataka pojedinih primjernih ploha može izračunati tačnost statističkog rezultata za čitavu državu. Na pr. postavljamo kroz čitav u državu (odnosno veće ili manje njezine dijelove) primjerne pruge u izvjesnom razmaku. One neka budu široke 10 m i neka teku međusobno paralelno u razmacima od 5 km. Pruge na terenu izmjerimo po dužini svuda, kuda prolaze. Zabilježimo uvijek, da li pruga siječe poljoprivredno tlo, da li i gdje dolazi na njoj šuma, kojeg boniteta, koje starosti, zabilježimo nadalje broj stabala na pruzi i t. d. Kada imamo tako izmjerenu preko čitave države na pr. prugu br. 1, pa onda 5 km paralelno dalje prugu br. 2, pa onda br. 3 i t. d. do pruge n, možemo izračunati procenat šumovitosti na pruzi br. 1, 2, 3,. .. n. Recimo, pruga br. 1 ima procenat šumovitosti Xi (t. j . šma pokriva Xi od 100 dijelova njezine dužine), pruga br. 2 procenat xr, pruga br. 3 procenat x3 i t. d. Pruga n neka ima procenat šumovitosti #« Jedinstven srednji procenat za cijelu državu, ako je kroz cijelu državu postavljeno ti pruga, bio bi = y. To bi bio slučaj, kada bi sve pruge imale jednaku težinu po računu vjerojatnosti, t. j . (uglavnom) kada bi sve pruge bile jednako dugačke. Međutim procenat šumovitosti može se izračunati i bez težina, naime sabiranjem dužina sviju pruea, koje su pokrivene šumom, pa stavljanjem toga iznosa u omjer sa sveukupnom dužinom sviju pruga. Možemo kod izračunavanja procenta šumovitosti postupiti i tako, da sabiremo pojedine grupe pruga i izračunamo iz njih procente šumovitosti. Ovi procenti uspoređeni međusobno daju nam sliku tačnosti taksacije. Možemo sabrati pruge broj 1, 3, 5,.. . dakle sa lihim indeksima. Te su pruge također jednoliko raspodijeljene kroz čitavu državu, ali u razmaku od 10 km. Recimo, da procenat šumovitosti izračunan iz sviju tih pruga sa lihim indeksima iznosi yi%: Analogno, da procenat šumovitosti za pruge parnih indeksa iznosi .2%´. Ako se yi i y2 samo za malenkost razlikuju, znači, da je njihova ., -\-y* aritmetička sredina, t. j . W~~~~ ., također dosta sigurna veličina. Po računu vjerojatnosti može se izračunati ovakovim putem i vjerojatna granica pogrešnosti za rezultat .. Pruge 1, 2, 3,... n mogle su se i sasvim drugačije kombinirati sa svojim rezultatima. Mogla se spojiti svaka treća pruga u državi u cjelinu i izračunati rezultat procenta šumovitosti za cijelu državu. Možemo stvoriti tri razne grupe, dakle i tri rezultata, uzimajući ovako svaku treću prugu. Na pr. u prvu grupu spojimo pruge br. 1, 4, 7, 10, 13,... ,u drugu grupu pruge 2, 5, 8, 11,..., u treću pruge 3, 6, 9, 12,.... Rezultat iz ovih triju grupa s obzirom na procenat šumovitosti recimo da je: iz prve p,, iz druge p2, iz treće p3. Uporedbom tih veličina Di, P2 i 0. možemo dobiti sliku tačnosti procenta šumovitosti, izračunanog iz svih pruga 1, 2, 3... .n. Ovdje sam samo donekle i nepotpuno naveo princip, po kome se može postupati kod ispitivanja tačnosti rezultata čitave statistike. Razvijene su čitave teorije i formule na temelju računa vjerojatnosti, po kojima 102 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 41 <-- 41 --> PDF |
se određuje tačnost rezultata statistike sa linijama, t. j . primjernim prugama. Švedska je, da dođe do statistike šuma, taksirala svoje šume jedinstvenom metodom. Polagane su po izvjesnom sistemu primjerne pruge kroz čitavu kraljevinu, odnosno tačnije, pruge su polagane kroz pojedine upravne jedinice, t. j . lene. Dobiveni su vrlo dobri rezultati. Napose je važno, da se došlo do sviju važnih podataka, na kojima treba da počiva dobra šumarska politika u državi. To su podaci o površini šuma, o bonitetima, o vrstima drveća, o površinama tresetišta, koja se mogu i koja se ne mogu meliorisati, o drvnoj masi, o raspodjeli šuma po vlasništvu, po prirastu, po uzgojnoj vrijednosti šuma i t. d. Sabrano je mnoštvo vanredno potrebnih podataka, a što je također od velike važnosti, izračunano je, sa kolikom su tačnosti skopčani rezultati. Procenat šumovitosti za cijelu državu iznosi na taj način 56% plus minus najviše 2c/r. Taksiranje linijama stara je švedska metoda. Upotrebljavala se od ranije kod taksacija pojedinih šuma. Na pr. kroz šumu, koja se želi procijeniti, postavljaju se primjerne paralelne pruge na svakih 100 ili 200 ili više metara razmaka. Na tim uskim prugama broje se sva stabla. Međutim, ideja je svakako smiona, da se metoda upotrijebi za inventarisanje čitav e države. Država ima goleme površine, golema jezera, rijeke, brda i doline, dakle sve u svemu i goleme zapreke provedbi ovakovoga posla. K tome dolazi i ovisnost o parlamentu. Odluka o jedinstvenoj statističkoj taksaciji šuma cijele države došla je pred narodno pretstavništvo Švedske. Naravno, šumari su imali dosta truda, dok su uspjeli, da je predlog o takovoj taksaciji u parlamentu primljen i odobreni krediti. Zastupnici političari u parlamentu nisu isprva nikako mogli vjerovati, da će se dobiti iole pouzdana statistika na bazi primjernih pruga, koje su široke samo 10 m, a teku u razmaku od recimo 5 km. Qovorili su: »Ta kako možete dati tačnih podataka, kada uopće nećete prolaziti kroz moju šumu, koja je 3 km široka i vaše ju linije ne će uopće sjeći?«. A ipak je prijedlog prihvaćen i vrlo brzo proveden u djelo. Prvi je ideju taksiranja pomoću linija dao pok. direktor Šumarskog instituta I. af Strö m oko god. 1830. Prve pokuse ovakovog taksiranja provodio je on sa svojim učenicima u Djurgardenu blizu Stockholma. Zatim se metoda upotrebljavala kod taksiranja pojedinih šuma. Upotrebljava se u tu svrhu i danas. U god. 1907. predložio je lenski nadšumar Ar vin N i 1 s o n, da se za čitavu lenu, u kojoj je služio, provede pokusna taksacija šuma pomoću linija. Posebna komisija proučila je metodu i odlučila se za pokus u toj leni. Odlučeno je, da linije teku uglavnom okomito na tok glavnih rijeka i međusobno paralelno u razmaku od 4 km u gornjem dijelu lene, a 2 km u donjem dijelu. Kako je pokus u banovini (leni) dao vrlo dobre rezultate, prešlo se u godinama 1923.—1929. na taksaciju čitave Švedske, pa i ponovnu taksaciju banovine, u kojoj su obavljeni pokusi. Zar se ne namiče pitanje nama jugoslavenskim šumarima, koji još nemamo tačne i pouzdane šumarske statistike, da li možd a ne bi bilo dobro, kada bi i mi proveli ovakovom metodom statističku taksaciju naših šuma? Tko od nas zna, kolike su površine šikara kod nas u državi? Zar znamo, kolik je prirast naših šuma, zar uopće znamo tačno površinu sviju šuma, njihovu raspodjelu po vrsti drveća, po dobnim razredima i t. d.? Ne znamo mnogo toga, što bi bilo od velike važnosti za našu šumarsku politiku i šumsko gospodarstvo. Ne znamo niti tačno poznajemo u brojkama naše šume. Ne znamo, koliko 103 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 42 <-- 42 --> PDF |
imamo krša, koliko slabog tla, što sve očekuje pošumljenje i t. d. Amerika se u novije doba odlučila za taksaciju cijele države pomoću metode paralelnih linija. Zar ne bi možda bilo dobro, kada bi i mi bar pokušali u kojoj banovini stvoriti takovu statistiku. Naravno, da bi prije toga trebalo i iz temelja proučiti sve detalje i iskustva sličnih taksacija u onim zemljama, u kojima je ovakova taksacija već provedena. Metoda je dala svuda dobre rezultate. Tako u Finskoj, Norveškoj, a naravno i Švedskoj. Kod primjene metode kod nas bilo bi potrebno dobro ispitati, da li su naše vojničke topografske karte u tu svrhu dovoljno tačne, jer vojničke karte služe za orijentacije i redukcije kod rada na linijama. Linije same mjere se direktno, ali izmjerene dužine reduciraju se na kartu. Švedski Vojno-geografski institut urisao je u karte linije, koje su šumari projektirali. Osim toga je podijelio linije u intervale od po 2 km. S takovim je kartama onda započet rad na terenu. Kako rekoh, metoda bi mogla biti i za nas u Jugoslaviji od životnog interesa i aktuelnosti. Stoga sam vrlo spremno primio ponudu gosp. nadšumara Erika Thorella, koji se ponudio, da će za Šumarski List opisati metodu Švedske statističke taksacije sa njenim glavnirn rezultatima. Njegov članak preveo sam sa njemačkog na naš jezik. Šumarski List je taj članak štampao u decembarskom broju 1931. Gospodin Thorell osobno je sudjelovao u svim radovima švedske statističke taksacije. čitava Švedska pratila je sa velikim interesom radove oko taksiranja linijama. Prestolonasljednik je osobno posjetio i pratio rad na terenu. Inteligencija je bila sva upućena u zadatak, koji se ima riješiti. Taksacija cijele zemlje znatno je podigla ugled šumarima u Švedskoj. Ugled šumarstva je tolik, da je sada šumarima lako polučiti razne moralne i materijalne potpore za radove oko napretka šumarstva i šumskog gospodarstva. Šveđani visoko cijene šumarstvo kao struku i imaju u šumare mnogo povjerenja. Šumari su nedavno predložili, da se izvrše pokusna fotografisanja iz aeroplana, kako bi se konstatovalo, da li se tim putem mogu dobiti dobre karte, koje bi se upotrijebile u šumskom gospodarstvu. Razložili su, da ti pokusi mogu biti veoma korisni po šumarstvo. Mjerodavni su odmah prihvatili i stavili na raspolaganje potrebne kredite. Općenito je mišljenje, da treba sve učiniti, čime se može povećati produktivitet šuma i podignuti gospodarstvo. Tolikom razumijevanju mnogo je doprinio uspjeh jedinstvene statističke taksacije šuma u cijeloj državi. Problem statistike međutim još nije posve riješen. Nije dovoljno imati samo inventar, nije dovoljno samo znati, što se posjeduje, potrebno je poznavati i što se troši, t. j . siječe u šumama. - Da se dođe do statistike potrošnje predloženo je isprva, da se kod taksacije cijele države mjere i broje na linijama i p a n j e v i, koji su svježi, t. j . koji su posječeni zadnje godine ili kroz zadnjih nekoliko godina. Iz dimenzija panjeva i ostalih podataka taksiranih linija moglo bi se aproksimativno iskonstruisati, koliko je drvne mase na pr. posječeno u roku od godine dana ili tečajem nekoliko godina. Međutim, kada se o metodi pobliže stalo diskutovati, uvidjelo se, da bi ona dala posve netačne i nesigurne rezultate. Statistiku potrošnje nije moguće dovoljno tačno iskonstruisati iz taksacionih linija. Potrošnja u cijeloj državi mogla bi se donekle iskonstruisati iz više uzastopnih taksacija cijele države. Na pr. ako je taksirana cijela država dva puta u vremenskom razmaku od 10 ili 20 godina. Iz količine drvne mase na početku periode, iz prirasta i drvne mase na koncu periode moglo bi se iskonstruisati, koliko drveta je u pe104 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 43 <-- 43 --> PDF |
riodi posječeno. Međutim i na taj način dobiveni podaci ne bi bili posve sigurni. Drvna masa sviju švedskih šuma iznosi na pr. sada 1.417,400.000 kub. met. Godišnji prirast proračunat je sa 48,000.000 kub. met., dakle cea 3´4% od čitave drvne mase. Pošto je drvna masa procijenjena sa cea 2% netačno, značilo bi, da je ta netačnost otprilike 28,000.000 kub. met. maksimalno. Kada bi drugom taksacijom na pr. nakon 10 godina učinili eventualno istu maksimalnu pogrešku od 2% sa istim predznakom, činile bi te dvije griješke zbrojene 56,000.000 kub. met. Pošto prirast kroz 10 godina iznosi 480,000.000 kub. met., to bi pogreška iznosila oko 12%! prirasta. Za statistiku potrošnje treba poći drugim putem. Moraju se prijavljivati sve sječe i sakupljati statistički podaci direktno o sječama i potrošnji. Pri tome se opet rađaju velike teškoće s obzirom na tačnost podataka. Napose je teško dobiti sigurne podatke za sve drvo, koje se siječe za kućnu potrebu. Mogla bi se kućna potreba procjenjivati prema prosječnoj potrebi domova i običajima svakoga kraja. Sortimenti su toliko različiti, napose razne vrsti ogrjeva, da ih je teško preračunati na jedinstvenu (kubnu) mjeru u oblom stanju. K tome se u raznim krajevima zemlje upotrebljavaju i razne mjere (engleske i švedske stope i coli, metar). 1 nadmjere variraju. Problem dakle nije jednostavan. Zasebna komisija ispituje mogućnosti i načine sabiranja podataka za statistiku potrošnje drveta u državi. .. ŠUMSKA TLA. Zemljište je baza šumske produkcije. Nije samo važno po svom rasprostranjenju, već i po svom bonitetu i sastavu. Promotriti ćemo mineralni dio tla. O humusu biti će govora još i na drugom mjestu. Što se tiče temeljnog kamenja, upućujem na spomenutu publikaciju g. prof. Dr. Jovanovića. Led ledenog doba pomicao se, kako se pomiču i danas ledenjaci. Stvarao je t. zv. m o r e n e. Materijal morena bio je kasnije temeljem stvaranja mnoštva raznih mineralnih tla. Najveći dio šumskih tla Švedske su morenska tla. Poznaju se po manje više oštro formiranom kamenju, šljunku, pijesku, te konačno i glinenim sastavinama. Svi su ti sastavni dijelovi izmiješani nepravilno međusobno. Katkada prevladaju u moreni glinen i sastavci, t. j . najfiniji dijelovi. Takova su tla nastala, gdje je teren bio sastavljen iz škriljevaca i vapnenaca, koji trošenjem daju dosta gline. To su najbolja i najplodnija tla Švedske. Najvećim dijelom zauzela ih je poljoprivreda za sebe. Manjim dijelom obrasla su šumom. Međutim ona čine tek malene površine Švedske. Najvećma je temeljni kamen gnajs ili granit, t. j . tvrdo i teško trošivo kamenje. U područjima gnajsa i granita morene su pune većih komada kamena, te grubljeg ili sitnijeg pijeska. Nisu podesne za poljoprivredu. Čine najveći dio šumskih tla. Primarne morene prilično dobro drže vlagu. Kišna voda polagano protiče u dubinu. Iznad čvrste kamene podloge stvara se temeljna voda. Voda nalazi izlaze i polagano otiče i izlazi na površinu u obliku manjih vrela. Morene većinom stvaraju svježa i povoljno-vlažna šumska tla. Unutar istog klimatskog područja ovisna je sposobnost produkcije takovih tla o nagibima terena, o prilikama oticanja vode i o sastavu temeljnog kamena. Važno je, da li u tlu ima vapna. Što više vapna, to je obično tlo plodnije. 105 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Često ima morena, koje su djelovanjem vode više ili manje bile prenošene, ispirane i pretaložene. Važno je to napose za krajeve, kojj su bili nekada pokriveni morem, odnosno, koji su činili obale nekadanjeg mora. Valovi su ispirali morene, odnosili sitnije sastojke, tako da je ostalo veće kamenje i grub šljunak ili grub pijesak. Ovakove ispran e moren e nisu dobra tla. Općenito su slabija od primarnih morena. Naravno ovisi to o količinama vlage u tlu. Ako takove morene imaju dosta vode, čine također dobra šumska tla. Slaba su na suhim položajima, jer propuštaju zbog poroziteta odviše lako vodu. Slična su i pješčana i šljunčana tla. koja su nastala na obalama rijeka i jezera. Potonja su karakterizovana više manje zaobljenim kamenjem. Šljunčane i pješčane naslage, ako su duboke, čine, kako je rečeno, zbog propusnosti obično suha tla. Podesnija su stoga više za bor nego za smreku. Oborinska voda brzo prolazi kroz tlo do čvrstih´1 podloga, te stvara jače žile vode temeljnice. Temeljnica izlazi na površinu u obliku jačih vrela. Gdje u takovim tlima temeljna voda leži samo tako duboko, da do nje može dopirati korijenje šumskog drveća, čine i takova tla također dobre šumske bonitete. Glinen a tl a nastala su većinom talozima mora ili jezera. Stoga se te vrsti tla u glavnom nalaze ispod granice nekadanjeg mora (marinagränsen). Daju obično vrlo dobra tla. Ali često su radi loše propusnosti kao šumska tla slabija ondje, gdje ima mnogo oborinske vode. U južnim i srednjim dijelovima Švedske smreka bolje uspijeva na glinenim tlima, na sjeveru bor. Ovdje je o mineralnim tlima rečeno samo najnužnije. Važno je za šumsko gospodarenje i za postupanje sa sastojinama, da li je mineralno tlo pokrito sa većim ili manjim naslagama h um u s a; da li je humifikacija povoljna, pa je humus izmiješan sa mineralnim tlom, ili se na tlu stvaraju veće ili manje naslage sirovog humusa, konačno, da li se na tlu radi stagnantne vode stvara č r e t. Tlo sa sirovim humusom ima karakterističan profil sa tri više manje jasno razlučena sloja. Prvi sloj odmah ispod sloja sirovog humusa gotovo je bijele i sivo-bijele boje, 1—2 do 15—20 cm debeo. Ispod njega nepravilan sloj rđaste ili crvenkasto-žute boje, katkada stvrdnut u t zv. ortstein. Ispod ovog sloja dolazi nepromijenjeno mineralno tlo. Bijeli sloj siromašan je na mineralnim hranilima, jer je ispran. Rđast sloj i sloj sirovog humusa nešto su bogatiji. Zato se katkada opaža, da se korijenje šumskog drveća razgrani djelomično u sloju sirovog humusa, a djelomično u crvenom sloju i da izbjegava isprani bijedi dio tla. U vlažnim tlima, gdje je sirovi humus više čretišne forme, zamjenjuje rđast sloj u tlu sloj sa više ili manje smeđom ili crnom bojom. U tome slučaju je i isprani dio tla također tamniji. Kod tla sa b 1 a g i m humusom profil je posve drugačiji. Ne raspoznaju se izraziti slojevi. Čitav profil je često jednoliko smeđaste boje. U dubinu prelazi polagano u sivo-smedu boju temeljnog mineralnog tla (50—70 cm) Takovo je tlo obično rahlo i relativno bogato na hranilima. Tla sa povoljnom humifikacijom prevladavaju na jugu i djelomično u srednjoj Švedskoj. U ostalim dijelovima najčešća su tla sa sirovim humusom. U kišovitim uzvišenim dijelovima južnozapadne Švedske također su vrlo česta potonja tla. Što je tlo bogatije vapnom, to se manje stvara sirovi humus. 106 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Čretna tla dijele Švedi na tri tipa To su: a) zamočvarena šumska tla (sumpsskogsmarker) ; b) t. zv. »kär«, t. j . srednje povoljni eretovi; c) t. zv. »mossar«, t. j. nepovoljni čretovi. Pod tim je tipovima i državna taksacija cijele zemlje taksirala čretna tla. Pojedini tipovi raspoznaju se po flori. Naravno, priroda ne stvara samo čiste tipove, već se u njoj nalaze mnogi prelazi iz jednoga u drugi tip. IV. UZGAJANJE ŠUMA. Švedska se proteže od juga prema sjeveru u dužini od cea 1500 km. Ta je dužina tolika kao udaljenost otprilike od Stockholma do Zagreba. Tako velike udaljenosti moraju prouzrokovati i raznu vegetaciju šumskog drveća i bilja. Južni dio Švedske zahvata hrast, bukva i ostale vrsti lisnatog drveća. Što više^ prema sjeveru, sve se više gubi lisnato drveće. U srednjoj i sjevernoj Švedskoj dominira bor (Pinus silvcstris) i smreka SI. 1. Regije Suma u Švedskoj: 1. regija breze; 2. sjeverna regija crnogorice; 3. južna regija crnogorice; 4. regije bukve. 10? |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 46 <-- 46 --> PDF |
(Picea excelsa). S njima dolazi gotovo svuda i breza (Betula pubescens i verrucosa). Putujemo li prema sjeveru, glavne švedske vrsti, borsmreka, postaju sve niže i niže u uzrastu. Sastojine otvaraju sve više sklop. Pomalo se gubi bor. Smreka dobiva usku piramidalnu, formu. Tip šuma prelazi u pojedinačne smreke uskih i niskih krošanja, niskih sve do tla. Smreke su sve to više udaljene jedna od druge. Medu njima su breze (Betula verrucosa, B. pubescens i B. tortuosa). Konačno još dalje prema sjeveru gubi se i smreka, a vegetaciju čine gotovo samo niske breze. Šumska vegetacija završava sa patuljastom brezom (Betula nana). Slika 1. prikazuje granicu vegetacije crnogoričnog drveća kao i plemenitih listača. Švedsku možemo s obzirom na šume podijeliti u ne koliko regija. Na jugu zemlje uz zapadnu obalu dolazi razmjerno uska regija bukovi h šuma . Sjeverno se od te regije proteže regija crnogorični h šuma. Na zapadno-švedskom gorju dolazi iznad granice uspijevanja crnogoričnog drveća više manje uska regija breze . Što više prema sjeveru, postaje regija breze sve šira. Regija crnogo rice dijeli se na dvije zone, t. j. sjevernu i južnu. Južna siže na sjever do linije, koja spaja gornji kraj jezera Venern sa donjim tokom rijeke Da lalven. To je ujedno sjeverna granica uspijevanja hrasta. Glavne su vrsti drveća bor i smreka. K tome pridolazi breza. Ostale vrsti drveća nemaju tolike važnosti. Na jugu Švedske, gdje uspijeva hrast, bukva i ostale, kako Švedi kažu, »plemenite listače«, nema toliko šuma, pa te vrsti igraju više lokalnu ulogu. Smreka i bor uglavnom ka rakterišu »gros« švedskih šuma. Samo dvije vrsti, a opet koliko pro mjena u mješavini tih sastojina! Sad vlada bor, a smreka je pod njim poput podstojne sastojine, sad su opet obje vrsti smiješane u istoj visini. Zatim dolaze prerazni prelazi iz čistih sastojina tih pojedinih vrsti do mje šovitih u raznim stepenima mješavine. Pokušalo se i sa raznim inostranim vrstima drveća. Ali uglavnom su to ostali samo pokusi. Šumari su uvjereni, da je opasno uvađati strane vrsti u većem obimu. Nikada se potpuno ne može predvidjeti njihova budućnost. Švedsko šumarstvo dosta je stradalo zbog sjemena^ bora, koje je importirano iz Njemačke. To je bilo dobro iskustvo. Čemu u većoj mjeri uvađati strane vrsti, kad su domaće odličnog kvaliteta i za dovoljavaju u svakom smjeru. Naravno, pokušati treba i pokusi se pro vode s velikim interesom i pažnjom. Tako na pr. Larix sibirica, Larix europea, Pseudotsuga Douglasii, Pinus Murrayana, Picea alba i nigra, Abies sibirica, Abies balsamea i t. d. Larix sibirica kao da raste nešto bolje nego Larix europaea. Pokusi se provode najviše u srednjoj Šved skoj. Razlozi, da se u većim sastojinama ne uzgajaju strane vrsti, leže u nepouzdanju prema tim vrstima tako dugo, dok pokusi neosporno ne utvrde njihovo uspijevanje. Drugi je razlog nepovjerenje naroda i indu strije prema tim stranim vrstima. Strano drvo ne može se redovno dobro prodati, jer je općenito sve naučeno na drvo domaćih vrsti. Poznato je, da švedska borovina i smrekovina ima odličnu kvalitetu. Uski godovi, pravilnog rasta i pogodne raspodjele kasnog i proljetnog drva u godovima uzrokuju tu kvalitetu. Poradi dobre kvalitete cijenjeno je nordijsko drvo na svjetskim tržištima. U tom pogledu ne mogu mu konkurisati ni rusko drvo ni drvo iz južne Evrope. Kako rekoh, što više prema sjeveru, dobiva smreka sve više piramidalnu formu sa posve uskom krošnjom. Habitus takovih smreka pot: sjeća na habitus Pančićeve Omorike. Pitanje je, da li takav habitus 108 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 47 <-- 47 --> PDF |
smreke ima kakovih veza sa klimatskim prilikama. Na sjeveru Švedskevladaju klimatske prilike, kakove su vladale u cijeloj Evropi nekada, po-slije ledenog doba. Možda je Picea Omorica ostatak onoga doba, pa,, zbog toga po svom habitusu naliči sjeverno-švedskoj smreci? . , „-o O dobavi sjemena imalo je švedsko šumarstvo u prošlosti loših isku- stava sa sjemenom bora. Nekada je u Švedskoj bilo mnogo njemačkih šumara. Kupovalo se pretežno sjeme iz Njemačke. Švedski šumari su već oko godine 1880 digli svoj glas protiv toga u misli, da će generacija borova uzgojenih iz tuđeg sjemena biti lošija od domaćeg tipa. Stvarno je tako. Stabla iz sjemena stranog podrijetla rastu sabljasto. Grane su dulje od grana domaće vrsti. Stabla nisu otporna protiv prirodnih nepogoda. Više stradaju od snijega, izvržena su više napadaju gljiva i kukaca. Naučno je dokazao loše posljedice stranog sjemenja pokojni predstojnik Zavoda za šumarska istraživanja O. S c h o 11 e, te nadšumar kod istoga Zavoda E. W i b e c k. (Vidi razna godišta Meddelanden fran Statens Sk´ogsforseksanstalt). Sada je u Švedskoj zabranjen u principu uvoz stranog sjemenja. Za uvoz sjemenja potrebna je posebna dozvola. Šumari idu i dalje, pa samo upotrebljuju sjeme iz užeg geografskog područja jednakih nadmorskih visina. Na provenijenciju sjemena mnogo se pazi. Sve više prevladava princip prirodnog pomlađivanja, ponajviše s oplodnim sječama,-; t. ]. pomlađivanjanja na uskom lokalitetu sa sjemenom toga lokaliteta. Umjetno se pomlađuje uglavnom samo ondje, gdje prirodno pomlađenje zataji. Kroz otprilike 20 godina upotrebljavalo je švedsko šumarstvo u mnogim krajevima zemlje sjeme strane provenijencije. Sastojine su se kasnije počele sušiti i mnoge su se morale prije reda posjeći. U mlađim sastojinama, gdje ima stabala iz domaćeg sjemena odnosno od prirodnog pomlađenja, pa su ta stabla miješana sa stranima, protežiraju se kod proreda domaća stabla. Pitanje provenijencije sjemena od važnosti je uglavnom za Pinus silvestris. Za smreku se nisu mogle opaziti štetnije posljedice od sjemena strane provenijencije. Pošto pitanje provenijencije igra za pojedine vrsti drveća znatnu ulogu, nehotice se moramo pitati, da li je kod nas u Jugoslaviji to pitanje , od važnosti? Kod nas se nabavlja mnogo sjemena iz inostranstva, odnosno sjeme jednog kraja upotrebljava se i u drugom kraju. Da li će to kod nas imati loših posljedica u budućnosti? Švedski šumari uglavnom su raščistili to pitanje za svoje prilike. Doduše, mi u Jugoslaviji imamo sasvim druge klimatske odnose. ´Bor iz toplijih krajeva prenesen u hladnije daje lošiju formu debla´ i lošiji uzrast nego u svom rodnom kraju. Larix europaea raste u mladosti brzo, ali kasnije također daje sabljast i nepovoljan rast. Strano sjeme bora daje sastojine, koje se teško iskristalizuju. Sva su stabla približno jednaka. Među njima nema jače borbe. Kod sastojina iz domaćeg sjemena iskristalizuje se sastojina kudikamo brže. Izvjesna stabla prevladaju i razviju se u dominantnu klasu. Sastojine domaćeg sjemena biološki su jače. Očito je domaći bor već priučen, očito se tokom tisućljeća prilagodio svim prirodnim nepogodama i teškoćama klime. Poslije ledenog doba došla je vegetacija na Skandinavski poluotok djelomično iz Rusije, a djelomično preko Danske. Tačnim studijem (naslaga u čretovima) moglo se ustanoviti, da je bor i lisnato drveće došlo preko Danske, dok je smreka mnogo kasnije došla iz Rusije preko Finske. 109 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Kako je već na drugom mjestu spomenuto, formacija mora ´i kopna biia je nekada sasvim drugačija, nego li je to danas. Istočno more bilö je više za cea 150—.170 m. Prelaz vode iz Istočnog mora u Atlantik nije bio ..... piolaza kraj Danske, Skageraka i Kategata. već je vrkia prolazila putem, gdje se danas nalaze velika jezera Vener i Vetter. Dio današnjeg poluotoka, koji leži južnije od toga, bio je spojen sa evropskim kopnom. Po krajevima i terenima srednje Švedske svuda se dobro inožg razlikovati granica nekadanjeg mora. Karakterizovana je formom kamenja. U šumskim kartama svuda se ucrtava. Razlog tog izlučivanja leži u različitim bonitetima, koji su uvjetovani nekadanjim talozima mora. Prve šume poslije ledenog doba bile su brezove (Betula pubescens ili odorata). S brezom došla je ujedno topola i vrba, te naravno odmah poslije leda Betula nana. Klima je bila isprva vrlo hladna. Postepeno je postajalo sve toplije. S povećanjem topline završava opći period brezovih šuma. Dolazi bor i zauzimlje sve više prostora. Međutim topla i suha perioda postala je s vremenom vlažnija. U južnim dijelovima zemlje dolazi u to vrijeme hrast sa ostalim listačama, brestom, jasenom, javorom, lipom. Sve te vrsti došle su na Skandinavski poluotok s juga preko Danske. Kasnije dolazi smreka preko Finske. Šveđani razlikuju uglavnom 10 bonitetnih razreda za svoje stojbine. Najbolji su boniteti na jugu Švedske. Tu se najbolja tla bonitiraju sa oznakom I. i II. Skalu boniteta izradio je prof. T or Jon s o n. Najbolji bonitet (I) producira 10 kub. met. po ha. Drugi otprilike 25% manje. O tim bonitetima biti će još govora na drugom mjestu. Boniteti su donekle karakterizovani i izvjesnim nižim biljem, koje dolazi na zemljištu u šumi. Ali bonitiranje po tom nižem bilju nije posve sigurno. Ima slučajeva, gdje je samo najgornji sloj tla ispran i zbog toga mu je bonitet slabiji, dok donji slojevi mogu biti posve dobri. Ili je gornji sloj razmjerno suh, a donji su povoljno vlažni. Nisko bilje, koje raste na takovom gornjem sloju, daje kao indikator stojbine lošiji bonitet, nego li je on stvarno za šumsko drveće. Korijenje šumskog drveća prodire dublje u tlo od korijenja niskog bilja. Slučaj divergencije boniteta po niskom bilju i boniteta za šumsko drveće nastupa redovito, gdje je gornji sloj grublji isprani pijesak, a niži su slojevi dubok sitni pijesak izmješan s ilovinom, dakle gdje je gornji sloj brzo propuštan za vodu, a niži slojevi nisu toliko. Prije nego prijeđem na prikaz glavnih problema i načina uzgoja u švedskim šumama, prikazati ću s nekoliko riječi istorijat dosadanjeg gospodarenja sa šumama odnosno istorijat razvoja šuma od prašume do danas. Na istoriji temelji se naime sadašnjost. Prašuma i njen prelaz u gospodarstvenu šumu. U srednjem vijeku imala je Švedska razmjerno veoma malo stanovnika. Nastavane su bile uglavnom obale mora, jezera i plovnih rijeka. Ostale površine bile su pokrivene prašumama i čretištima. Bile su to prašume sa samo dvije ili tri vrsti drveća: borom, smrekom i brezom. Ove tri vrsti borile su se za mjesto. Svaka vrst ima svoja prirodna svojstva, kojima je nastojala, da se održi uz ostale vrsti. Čudna je igra prirode. Bor i smreka borili su se odavna. Može se reći, da bi bor podlegao kroz tisućljeća, da nije bilo prašumskog regulatora — vatre . Prašuma je bila sastavljena ili pretežno iz bora ili pretežno iz smreke ili su te dvije vrsti bile izmiješane u najrazličitijim stepenima 110 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 49 <-- 49 --> PDF |
smjese. Bilo je tu prastarih stabala, mnogo suhog drveća. Sklop je bio´ više manje gust. Od vremena do vremena padala su stara suha stabla na tle ili je vjetar oborio koje zdravo ili poluzdravo dominantno stablo. Drvo je trunulo na tlu. Mrtvi individui prašume ostavljali bi svojom smrću mjesto podmlatku. Šuma se razvijala dalje rušeći se tako sama u sebe. Na vlastitim roditeljima rasla je mladež i pomladak. Tako su dakle prašume živjele u gotovo vječitoj sjeni. Tlo je bilo pretežno pod sjenom krošanja. Samo gdje bi se koje stablo srušilo, dolazilo bi do male progaline, koja bi se brzo zatvorila, bilo krošnjama susjednih stabala bilo pak novoniklim biljkama ili najčešće individuima, koji su pod krošnjama staraca životarili dugo i dugo, a propašću staraca došli su na svjetlo i izašli iz života tame u život svijetla. Promotrimo li ovako nekadanji život švedske prašume, moramo se pitati, kako su se vladale obje glavne vrsti drveća, bor i smreka, prigodom smrti i propasti pojedinih starih stabala u prašumi. Koja od tih dviju vrsti ima više svojstava da dulje uzdrži u sjeni prašume, pa da onda u danom momentu izbije, čim dobije svjetla i zraka. To je neminovno smreka, koja pred borom u konkretnom slučaju ima prednost, jer podnosi više zasjene. Može i 50 godina da uzdrži u polusjeni ili sjeni prašume. Razvije se pri tome jedva metar ili pola metra visoko. Strpljivo podnosi sjenu. Razvija posve pri zemlji skučenu i kratku krošnju. Životari, ali ne umire tako brzo. Bor naprotiv iznikne u polusjeni ili na momentanom svjetlom prostoru u šumi, koji se prostor kasnije zatvori. Razvija posve usku krošnju, dugačko i sasvim tanano deblo. Teži svojim vrhom da dospije na svjetlo. Ne može da podnese sjenu. Razvija sasvim drugu formu i habitus od smreke. Dok smreka prelazi u sjeni kao u neko latentno stanje, latentnu formu, iz koje će se u danom momentu razviti u više manje normalan individuum, dotle bor razvija dugu, nesposobnu formu. Bori se za svjetlo i život, ali brzo podliježe. Smrt nastupa sušenjem ü osovnom stanju ili savijanjem ovakovog mladog, vitkog borovog stabalca. Kada ovako uočimo život bora i smreke, tih dviju glavnih vrsti švedskih šuma, moramo konstatovati, da je smreka svojim svojstvima za prašumu jača. Kako to, da tokom stoljeća, kao vrst, koja podnosi zasjenu, nije iz švedskih šuma uopće istisla bor? Jačim podnašanjem sjene mogla je tisućljećima ubiti sve nove individue bora. Mogla je istisnuti bor uopće gotovo sa čitavog Skandinavskog poluotoka. U čemu je razlog, da se to nije desilo, već da su generacije prošlog stoljeća ipak primile prašume sa takovom raspodjelom vrsti drveća, da je polovicu sačinjavala smreka, a polovicu bor. Možemo si zamisliti i jednolične šume čiste smreke i čistog bora. Opet je smreka jača. Bor se u izvjesnoj starosti progaljuje. Pušta tlu dosta svjetla. Smreka od prirode rado dolazi u takove borove sastojine, ako joj iole tlo konvenira. Naprotiv bor ne može da prodre u sastojine čiste smreke. Kada smreka prodre u borovu sastojinu, postaje isprva podstojnom. Zatim se sve više prodire u krošnje bora, što se više bor progaljuje i što više pušta svjetla kroz i između svojih krošanja. Smreka, kada jednom dođe i zahvati u krošnje boru, smeta mu doduše nešto u razvitku, ali ga ipak ne uništava. Ali podmlatku borovom zatvara prostor ispod sebe. Znači, ako se takove sastojine prepuste stoljećima same sebi, mora s vremenom prevladati smreka i sastojine moraju postati čiste smrekove. Stara borova stabla s vremenom umiru i preostaje smreka. 111 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 50 <-- 50 --> PDF |
U čistim smrekovim sastojinama ne može da uzraste ni brezov pomladak.. Breza se ipak osigurala svojim lakim sjemenom protiv totalnog istisnuća iz prirodnih šuma. Ako na jednom većem prostoru šume živi samo jedna brezs, u stanju je da svojim lakšim sjemenom stvori pomladak i na dalekim progalinama i čistinicama. Tako se u švedskim prašumama mogla održati ova gotovo jedina vrst lisnatog drveća. Kao jedno daljnje svojstvo breze za održanje vrsti dolazi u obzir i to, što ona šiba svojim granama pupove ostalih vrsti i tako ih oštećuje. Vraćamo se na pitanje, kako to, da bora nije nestalo, da ga nije posve istisla smreka? Razlogom je regulator prašume t. j. vatra. Prašuma je živjela mirnim normalnim životom, rušeći se sama u sebe i rastući sama iz sebe. Prolazila su stoljeća. Dvije, tri, pa i više stotina godina može bor da živi. On živi u prašumi usprkos toga, što njegovom pomlatku ne dopušta smreka, da se razvije. Kolika vjerojatnost postoji, da će u vremenu od 200—400 godina izbiti u šumi vatra? Udari munja u koje suho stablo, upale pastiri vatru u želji za što boljom pašom, upalio je u prastara vremena lovac vatru, da se ugrije i t. d. Šuma počinje da gori. Upaljivog materijala u prašumi ima uvijek dosta. Tko strada pri tom požaru u prašumi, u kojoj ima prastarih borova, a sve je ostalo smreka? Smreka ne podnosi vatre. Ako je vatra jaka, ofuri joj se krošnja, a ako je slabija, upali joj se kora i smreka pogiba. Stari borovi naprotiv ostaju. Krošnje su im visoko na deblu. I moraju da budu visoko. Uzdigle su ih smreke, koje su bile u sastojini primješane i koje su čistile borove od grana. Dakle vatra ne zahvata tako lako u krošnje starih borova, a i deblo im ne strada toliko. Stari borovi često žive dalje. Smreke se posuše i propadnu. Ako koja smreka i ostane, obori ju zbog plitkog korjena prvi vjetar. Dugo su borovi čekali da uzmognu na tlo baciti sjeme, koje (ne će propasti, već će se razviti u sposobnu novu generaciju. Dugo su čekali i dočekali. Mnogo svjetla dopire do njihovih krošanja poslije vatre. Krošnje su slobodne. Rađaju sjemenom. Površina se naplodi pretežno borom. Nastaju mlade, više manje jednolične, uglavnom čiste borove sastojine. Bor ne može pod smreku, ali smreka može pod bor. Ako je izgorjela površina manjeg opsega, naplodi se smreka iz okolnih smrekovih stabala. Ako je izgorjela površina veća (što je u prašumama normalan slučaj), dolazi smrekovo sjeme pod bor tek postepeno, kasnije, kada je već bor poodrastao i poodmakao, te se počeo progaljivati. Ovisi to o urodu sjemena i o snazi vjetra, koji sjeme raznosi. Opet se dobivaju mješovite sastojine bora i smreke. Stari tok života i borbe započinje. Smreka postaje sve jačom i jačom, sve više dobiva i zauzimlje na terenu, dok ne dođe opet do vatre. Svaku vatru u šumi iskoristi i breza sa svojim sjemenom. Tako se može rastumačiti, zašto iz švedskih šuma nije nestalo bora, već je ostao do danas otprilike u jednakoj količini kao smreka. Ipak se može reći, da smreka od prirode sve više dobiva na terenu. Ona je prodrla poslije ledenog doba u Švedsku iz Rusije. Bor je došao ranije iz Danske. Smreka se pojavila kasnije i do danas je zauzela od bora polovicu površine. Ali nije samo vatra bila regulatorom u prašumi. Nije samo ona regulisala, da li će izvjesne površine zauzeti smreka ili bor. Ne bi smjeli odmah, kad bi vidjeli u prašumi samo čistu smreku, reći, da ovdje nije vjerojatno kroz nekoliko stoljeća bilo vatre. Te dvije vrsti, bor i smreka, imaju i razne zahtjeve na tlo i ekspoziciju. Dakle i ti su faktori djelovali 112 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 51 <-- 51 --> PDF |
regulišući i određujući, gdje će biti više ili manje smreke ili bora, a gdje će biti samo čista smreka bez bora, odnosno čisti bor bez smreke. Tako sjeverne i istočne ekspozicije rado zauzimlje smreka, a južne bor. Na nekim položajima i brežuljcima Švedske vrlo je očita ta raspodjela između smreke i bora. Pitanje je, da li su te raspodjele na ekspozicije nastale s razloga, što bor podnosi toplinu i suhoću, a smreka voli vlagu i bolji bonitet tla i hladniju klimu, ili s razloga, što smreka voli svježa tla više, a bor podnosi i jedno i drugo, ali mu smreka neda doći ispod sebe. Čovjek, kada je prvim svojim zahvatima iskorištavanja ušao u prašumu, sjekao je najprije i najradije bor. Treba ga za gradnju kuća, gospodarskih zgrada, jer je borovo drvo mnogo bolje u tu svrhu i dugotrajnije od smreke; treba ga za dobivanje katrana, za gorivo. K tome provodi t. zv. dimenzione sječe, o kojima će biti kasnije riječ. U prašumama, prema gornjem toku razvoja, imala je prosječno borovina veće i jače dimenzije od smreke. Dimenzione sječe zahvatale su najprije te jače dimenzije. Razumljivo je dakle, da je smreka ostajala u šumi, a vadio se bor. Smreka je dakle i time dobivala na terenu. Isprva je i industrija drveta obrađivala uglavnom borovinu, a tek kasnije smrekovinu. Veliku upotrebu smreke otvorila je tek kasnije industrija papira, koja danas goleme mase drveta upotrebljava gotovo isključivo od te vrsti drveta. Vrijednost glavnih švedskih vrsti drveća za iskorištavanje razvijala se tako, da je najveću vrijednost imao bor, zatim smreka, a tek kao posljednja dolazila je breza. Naravno ne mislim pri tome na lisnato drveće južne Švedske, na pr. na hrast, koji je svakako od pradavnih vremena bio najviše cijenjena vrst drveta i imao golemu važnost za gradnju brodova. Dakle po vrijednosti za građevno drvo dolazili su redom: hrast, bor, smreka i konačno breza. Švedska je još do nedavna bila vrlo slabo napučena zemlja. Godine 1800. broji jedva dva milijona stanovnika. Šume su se isprva eksploatisale samo za domaće potrebe. Do devetnajstog stoljeća ne može se zapravo govoriti o većem eksportu drveta iz zemlje. Norveška je do tada bila glavni eksporter za Englesku. Švedska tek neznatno. Dok su Norvežani u ta stara vremena zbog blizine prema Engleskoj mogli da godišnje na svojim lađama odvezu po 4 do 5 puta drvo u Englesku, mogli su Šveđani za polovicu toga manje. Dakle daljina od glavnih potrošača priječila je eksploataciju u većem obimu. Zato najveći dio Švedske eksportne industrije drveta u današnjem obimu i nije tako staroga datuma. Iznimku čini južna Švedska. Zbog pristupačnosti eksploatisale su se ovdje šume i za eksport od pamtivijeka. Najviše hrastovog drveta sječeno je za brodogradnje. Velike površine ogoljele su na taj način. Kako je poslije toga na tim površinama paslo blago bez računa, nisu se na mnogim dijelovima mogle šume same obnoviti. Tla su pomalo isprana i osiromašena. To su južno-švedske vrištine, koje se zadnjih decenija velikim tempom privode šumskoj kulturi. Što se tiče južno-švedskih vriština, interesantno je opće vjerovanje naroda, da su te vrištine nastale krivnjom nekadašnjeg najvećeg neprijatelja Švedske t. j . Danske i Danaca. Švedska je bila pod^danskim kraljevima u 15. stoljeću i Danci da su harali šume u južnoj Švedskoj. Dakle vjerovanje analogno onome kod nas, da su krš prouzročili Mlečani, koji >da su posjekli šume na njemu. Zaboravlja se pri tom, da je sječa šuma jedan od velikih razloga devastacije, ali da se šume u glavnom ipak mogu 113 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 52 <-- 52 --> PDF |
i same regenerisati i obnoviti, ako ostanu na miru. Stare eksploatacije naime nisu bile tako velike i tako nagle. Zapravo paša stoke i kasnije postupanje s takovim površinama zatrlo je šumsku vegetaciju. Usprkos toga, što prije 19. stoljeća nije bilo većeg eksporta drveta iz srednje i sjeverne Švedske, ipak je i eksploatisanje šuma u tim krajevima u industrijske svrhe mnogo starijeg datuma. Počeci toga rada usko su povezani sa rudnicima bakarnih, a napose željeznih rudača. Talionice i kovačnice željeza trebale su goleme količine drveta. Još do pred koju godinu bilo je za proizvodnju drvnog uglja trošeno godišnje oko 4,000.000 m8 oblovine. Zbog modernog taljenja željeza, velikim električnim strujama, spala je posljednjih godina produkcija drvnog uglja u šumama, pa prema tome i potreba na drvetu za ugalj. Tako se zadnjih godina troši u tu svrhu samo oko 2,000.000 ms godišnje. U dva srednjo-švedska šumarska revira brojio sam u kartama ugljišta. Današnja su ugljišta u šumskim kartama urisana. Tako sam u jednom reviru nabrojio oko 20 upina na 100 ha, u drugom oko 14. To bi značilo, da kada bi svuda, po cijeloj površini Švedske, bilo toliko ugljišta, onda bi skoro na svakog stanovnika došla po jedna upina. Spominjem to radi toga, da karakterišem važnost, koju ima i koju je imalo paljenje uglja za švedsku narodnu ekonomiju. Bilo je to veliko vrelo prihoda. Do 19. vijeka usko je povezan pretežni dio šuma srednje Švedske sa lijevanjem željeza i željeznom industrijom. Švedska nema prirodnih nalazišta kamenog ugljena. Za lijevanje željeza bolji je drvni ugalj, jer je čišći. Napose je dobar iz smrekovog drveta. Praktički se međutim ne razlikuje bor od smreke. Kod paljenja uglja miješaju se te dvije vrsti. Samo se pazi, da ne bude primješano odviše brezovog drveta. Breze smije biti primiješano samo do 10%, jer brezovo drvo ima dosta fosfora, koji onečišćuje lijevani metal. Za proizvodnju najfinijeg švedskog čelika upotrebljava se ugalj samo od smreke i bora. Švedska je najprije eksportirala svoje po cijelom svijetu poznato željezo i čelik. Tek u 19. stoljeću dolazi drvo u većem opsegu kao eksportni artikl. Poslije velikog požara Londona na početku 19. stoljeća počinje se jače razvijati drvna industrija, koja nalazi velikog potrošača u Engleskoj i Njemačkoj. Prije toga služila je eksploatacija šuma u industrijske svrhe većim dijelom za ugljarenje. Vremenom se razvija sve više drvna industrija i industrija papira, koje pomalo postaju sve važnije grane privrede, konačno važnije i od željeza. Tako su dakle dobivanje željeza i željezni rudnici igrali veliku ulogu u nekim švedskim šumama. Koliko i kakav je upliv imalo paljenje uglja na švedske šume? Ugalj se palio većinom zimi. U šumama rudnih područja nalazili su se rasštrkani ugljenici od prilike na međusobnim udaljenostima od nekoliko stotina metara. Ugljari su bili ili obližnji seljaci ili zakupnici poljoprivrednog tla u tuđim šumama ili pak sami seljaci u svojim šumama. Vještina paljenja uglja prelazila je od oca na sina. Ugljar je probirao šumu i obarao izvjesna stabla za paljenje. Za ugalj upotrebljava se drvo i malih i najmanjih dimenzija. Tako su ugljari pomalo iskorišćavali šumu. Nije tu dakle bilo većih eksploatacija, već malene individualne sječe razdijeljene po cijelim šumama. Naravno, da je time i prirast šuma novećan, jer je pomalo nestalo prastarih stabala prašume slabog prirasta. Ugljari nisu devastirali šumu. Manje više cijenili su pomladak. Šume, tog njihovog važnog vrela prihoda nije smjelo nestati. 114 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 53 <-- 53 --> PDF |
U laganoj eksploataciji nekih šuma u svrhu paljenja možemo naći razlog današnje slike mnogih sastojina. Sastojine nisu jednolične, već prelaze jedna u drugu; nisu velike, već razmjerno malene. U nekim revirima srednje Švedske, koje sam prošao, sastojine su prosječno manje od jednoga hektara. Laganim sječama za ugalj dobile su šume zdrav izgled. Drvo za građu i rudničko drvo sjeklo se također u malenim sječinama. Što je ovdje rečeno, vrijedi u glavnom za srednju Švedsku, bogatu na željeznim rudama. Ali ni u sjevernoj Švedskoj nije bilo većih eksploatacija u starije vrijeme, t. j . prije 19. stoljeća. Razlozi su razumljivi. Karakterističan detalj pričao mi je jedan profesor Visoke škole za šumarstvo za najsjeverniji dio Švedske, t. zv. Lapland. Pred desetak godina sreo je starca Laponca, koji mu se tužio, da će skoro u Laplandu postati nemoguće živjeti, jer će nestati sviju suhih starih borova. Qoleme površine Laplanda nisu uglavnom uopće nikada bile eksploatisane. Prastari borovi sušili su se sami od sebe. Urođenici su upotrebljavali za ogrjev samo te suhe stare borove. Laponci su narod, koji živi nomadskim životom. Drvo starih suhih borova odlično gori i ne treba ga posebno sušiti prije upotrebe. Profesor je razložio starcu, da je breza bolje gorivo, samo ju treba prosušiti. Starac je odgovorio: »kažu, ali ja ne mogu da vjerujem«. Dakle Laponci su uglavnom upotrebljavali suho drvo, koje nisu trebali zasebno sušiti, što se slaže sa načinom njihovog nomadskog života. Prije 19. stoljeća imamo dakle u Švedskoj uglavnom ovu eksploatacijom* situaciju: Šume srednje Švedske pale se za ugalj za upotrebe talionica željeza. Šume u Laplandu iskorištavaju se gotovo samo za ogrjev i to suha stabla. Jedino u južnoj Švedskoj vode se jače eksploatacije (devastacije) za eksport. U šumama izvan područja željeznih rudnika srednje i sjeverne Švedske zahvati iskorištavanja razmjerno su slabi. Iskorištavanje željeznih rudača u Švedskoj starog je datuma (15. stoljeće). U područjima rudača, u centrima velikih šumskih kompleksa nalazile su se od vajkada manje talionice i kovačnice. Posjednici njihovi bili su domaći ljudi, obično seljaci. U željezu je ležala jakost naroda i njegova ekonomska snaga. Za dobivanje željeza bio je potreban drvni ugalj. Još u 17. vijeku rodila se bojazan, da bi šuma moglo nestati. Zasebni propisi ograničili su upotrebu drveta u druge svrhe. Smio se u izvjesnim područjima uglavnom paliti samo ugalj. Bojazan pred nestankom silio je na racijonalno iskorištavanje i na štićenje pomlatka i njegu buduće šume. Stoga razloga šuma u područjima rudača nije nestalo, već su prebiranjem i malim sječama razmjerno dobro gospodarene. Taksacija čitave države pokazala je, da su prirasti u šumama rudnih područja srednje Švedske najbolji u usporedbi sa šumama ostalih područja Švedske. Početkom 19. stoljeća rađa se jača drvna industrija. Bojazan, da nestane šuma za taljenje željeza, ograničava isprva tu industriju u nekim krajevima. Kasnije ona sve više preuzima samostalnu ulogu i postaje sve važniji apsorbent prirasta švedskih šuma. Švedskim šumama, naime njihovom pretežnom dijelu, nije za iskorištavanje u industrijske svrhe trebalo mnogih i velikih investicija za prometne naprave. Šume su otvorene mnoštvom rijeka, koje su podesne za plavljenje drveta. Naravno da je te rijeke trebalo preudesiti za plavljenje i providjeti ih djelomičnim utvrdama obala i sličnim napravama. Ali sve to nije iziskivalo mnogo troška. Naglašavam to radi toga, da okarakterišem način eksploatacije, koji je omogućen lakim i jeftinim načinom transporta drveta po vodi. Veće su se pilane osnivale najprije na ušćima 115 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 54 <-- 54 --> PDF |
rijeka, po kojima je drvo plavljeno. Područje šuma, koje su gravitirale, prema pilani, bilo je dakle uvijek razmjerno dosta veliko. Činilo je čitave slivove rijeka. Eksploatacije u tako velikim područjima nisu uvijek bile skoncentrisane u velikim sječinama. Pilane su plavile drvo iz šuma pokraj rijeka i rezale ga na svojim industrijskim napravama. Doskora su ta industrijska poduzeća došla i sama u posjed velikih kompleksa šuma. Švedske su šume gotovo sve u blizini rijeka. Prosječno se računa, da su švedske šume sa svojim težištima udaljene 4 km od rijeka, po kojima se drvo može plaviti. To apsolutno nije velika, već vrlo malena udaljenost. Zamislimo si kod nas u Jugoslaviji, da su sve naše šume udaljene sa svojim središtima prosječno od prometnih sredstava na pr. željeznica samo 4 km! Koliko bi to podiglo vrijednost šuma! K tome tereni Švedske nisu uglavnom teški ni po konfiguraciji ni po nadmorskim visinama. Po zimi zapadne uvijek dubok snijeg. Ljeti mogu jedino čretišta biti zaprekom izvozu šumskih ^produkata iz šume do najbližeg jezera ili rijeke podesne za plavljenje. Čretišta se zimi smrznu. Šume su isprepletene dobrim zimskim putevima. Takav zimski put za izvoz drveta vrlo je lako sagraditi. Potrebno je jedino po duljini puta posjeći sve drveće i put je gotov. Zimi zapadne snijeg, pa se po ovakovom putu saonama izvozi drvo do rijeke. Rijeka i jakih potoka ima u Švedskoj vrlo mnogo. Tehničkim postrojenjima postepeno se regulišu te rijeke za plavljenje i sve se više povećava duljina vodenih puteva za transport drveta. Dakle ni industrija željeza, kao prvi i početni industrijski eksploatator švedskih šuma, ni industrija drveta, kao drugotni, nisu trebale voditi velike eksploatacije na velikim površinama. Nije se trebala voditi onakova eksploatacija, kakova se vodi u pretežnom dijelu prašuma na ostalim dijelovima kugle zemaljske, kako se vodi na pr. u Americi, kako se vodi u prašumama i kod nas. Nisu bile potrebne dugačke skupe prometne naprave, koje se moraju amortizirati, nisu bili od potrebe golemi kapitali za investiciju. Ta je činjenica dovela do razmjerno boljeg i povoljnijeg stanja šuma poslije eksploatacija. Za potrebe industrije drveta sjekle su se šume isprva t. zv. d i m e n- z i o n i m sječama . Recimo, da je u prvo vrijeme eksplotacije najpovoljnija dimenzija za pilane bila 50 cm. Pilane su sjekle stabla u svojim šumama i kupovale su u tuđim šumama uglavnom takovo drvo. Dakle u šumama su se provodile u neku ruku stablimične preborne sječe. Seljak je u svojoj šumi prodao pilanskom preduzeću stabla iznad izvjesne dimenzije. Ili je onda sam posjekao ta stabla i odvezao do rijeke za plavljenje ili je preduzeću prodao drvo na panju. Kada je pomalo ponestalo jakih prašumskih dimenzija, prelazile su postepeno pilane na piljenje slabijih dimenzija, dok nisu dimenzije spale na današnji minimum pilanskog drveta. Takav način sječe u šumama, gdje su se postepeno vadile jače dimenzije, nazivlje se dimenzionira sječama. To gospodarenje imalo je dobrih, a i vrlo loših strana. Često je ostajalo u šumi na taj način samo mlado drvo, pa je stanje tih šuma ostalo bez većih drvnih masa. Takove su dakle šume odviše bile iskorištene. Pripominjem, da pri tom naplođenje i obnova šuma nije redovno stradala. Šume su se uvijek naplođivale i postizavale povoljnu produkciju mase. Veće zlo moglo je kod takovog gospodarenja nastupiti ondje, gdje je bilo loših stabala, koja se nisu sjekla za drvnu industriju, već su se ostavljala u šumi. Takova su stabla međutim mnoLo korištena za drvni ugalj, a nestalo ih je posvema, kada 116 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 55 <-- 55 --> PDF |
su vodstvo šumskog gospodarstva preuzeli školovani stručnjaci. Qdje su se provodile velike eksploatacije na većim površinama, šumari su uveli sistem malih sječina. Po svemu dakle vidimo, da su švedske šume velikim dijelom bile pošteđene od koncentrisanih, golemih eksploatacija. Odatle slijedi današnja slika mnogih švedskih sastojina. (Nastavit će se — A suivre.) JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA MARCHÉ AU BOIS YOUGOSLAVE ZAGREB, 3. FEBRUARA 1932. — ZAGREB, LE 3 FEVRIER 1932. TEČAJEVI ZAGREBAČKE BURZE. (Les cours officiels de la Bourse de Zagreb.) Vidi pređašnji broj. — Voir No précédent. 117 |