DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 23 <-- 23 --> PDF |
nego istom druge godine, da bi se što bolje ojačale. Gdje je vrba slaba i gubi se, može se podmladiti tako, da se godinu dana ne siječe i da se na panju ostavi samo po jedan najdeblji izbojak. Ako su šibe s panjeva loše sječene i stvore li se rđavi panjevi ili su panjevi suviše visoki ili se kultura suviše otravnila, tada je najbolje tu kulturu podmladiti tako, da se starom panju glava odsiječe jakim zato udešenim škarama ili odrubi s pilicom. Gdje ima puno trave, može se prije rezanja trava zapaliti. Nije dobro glave odsijecati trnokopom ili sjekirom, jer se panj smeća. Neki ostavljaju visoke glave u panjeva sasijecajući svake godine šibe nešto više, tako da se za nekoliko godina stvori glava 20—30 cm visoka, sada se ta podreže i opet se ponavlja isto. Ostavljanjem više glave panja žele postići to, da kultura dulje vremena izdrži. Ako se želi podići nova kultura na mjestu stare, onda je najbolje 1—2 godine obrađivati to zemljište kao poljoprivredno, kako bi trava i kukci nestali. Zemlja se treba kroz dobro rigolati i nađubriti. Bubrenje vrbovih nasada. Kao svaka biljka, tako i plemenita vrba za razvitak svoga žilja, drveta i lišća potrebuje mineralnih hraniva i vode, što sve dobiva iz zemlje. Ako je tlo plodnije, humoznije i đubrenije, vrba će bolje napredovati. Da bi se točno mogla ustanoviti potreba vrbe na mineralnim supstancijama, nužno je znati, koliko koja vrst vrbe sadrži u sebi anorganskih slojeva, odnosno koliko tih spojeva ima u zemlji i u kakovom stanju, gdje se nalazi nasad. Ako manjka pojedinih hranivih spojeva, to se ti moraju tlu dati, da bi se mogle potrebe vrbe zadovoljiti. Obično se vrba sadi na niskim mjestima, koja su dovoljno dubrena, tako da se takovo zemljište ne mora za trajanja kulture đubriti. Vrba vraća vrlo neznatnu količinu hranivih česti u opalom lišću, jer najveći dio lišća vjetar raznese. Razni pokusi pokazali su (Karmstadt, Kleemann), da se kod svake pojedine vrste vrbe pokazuju manje diference u sastavu mineralnih spojeva i ta je razlika kod lišća veća. Prema tima pokusima vrba treba u prvom redu nitrogenija, zatim kreča i kalija i tek razmjerno malo fosforne kiseline. Prema Petermannu se oduzme zemlji za 100 kg suhih šiba 1.18% nitrogena, 0.42% kalija, 0.24% natrija, 0.53% kreča, 0.15% magnezia i 0.28% fosforne kiseline. To je i uzrokom, da vrba dobro uspijeva na vlažnim pašnjacima i naplavinama, gdje ima dovoljno nitrogenija. Bubrenje može biti stajskim đubretom, gnojnicom, kompostom i umjetnim đubrom. Bubrenje sa stajskim đubrom moguće je dobro izvesti samo kod rigolanja, dok je unošenje u kulturu, kao i zakopavanje vrlo skupo i teško provedivo. Osim toga je transport dosta skup i na koncu se u stajskom đubru unosi nekojih spojeva i previše, koji nijesu potrebni, pa je i iskorišćenje đubra neracionalno. Isto bi se moglo reći i za kompost, samo što s njim možemo da unesemo u kulturu još i sjemena trave i korova. Mokraća ili gnojnica suviše je jednostrano gnojivo i ne sadržaje sve potrebne spojeve, dok nekojih ima i previše. Prema prednjemu je najzgodnije đubrenje sa umjetnim đubrom, ali da bi se s umjetnim đubrom moglo đubriti, moramo biti na čistu o tome, kakove spojeve treba vrba i koliko, kakove spojeve i koliko ima dotično tlo, te prema tome koliko još od kojih mineralnih hraniva treba da se dade vrbi, u kojoj formi i kada. Sa podacima o potrebi hraniva za vrbu raspolažemo. Analitički zavodi mogu ispitati sastav i količinu mineralnih tvari u tlu i preostaje da mi pokusima još utvrdimo, da li su svi ti mineralni spojevi u zemlji rastvorivi i pogodni za primanje, jer se zna i u poljoprivredi dogoditi, da zemljište ima dosta kalija, ali je ovaj u takovoj formi, da ga dotična po 85 |