DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 21 <-- 21 --> PDF |
natakne mu se košara na usta. Jedni okopavaju vrbu tako, da ostave korov da raste do polovice juna. Tada se trava s lopatom povalja između redova, dok se u samim redovima oplijevi. Zatim se s plugom prođe između redova, pa se pri tom zemlja nagrne na panjeve, kako bi bolje tjerali. Ovo se ponovi još jedared ili dvared. Drugo se kopanje kod novo-posađene vrbe mora obaviti također što prije, to jest čim se opet pojavi trava i korov, što dođe 15—30 dana iza prvoga kopanja, koncem maja ili početkom juna. Vrba je tada visoka 20—40 cm. Kopanje ide nešto lakše nego prvi put, jer se vrba bolje pozna. Gdje bi međutim vrba izrasla dosta visoko, onđe se može rad ograničiti ponajviše samo na plijevljenje i valjanje trave. U mnogo se slučajeva ni ne može kopati, jer je vrba već dosta visoko izrasla, tako da treće kopanje uopće izostaje. Gdje je međutim to moguće, kopa se i po treći put. Ne smiju se zanemariti ni mjesta, gdje se nije primilo mnogo vrbe, nego i njih treba redovito kopati, kako bi i ta mjesta, gdje će se vrba još nadosađivati, ostala čista. Kopati ćemo odnosno plijeviti vrbu uopće toliko puta, koliko je to puta potrebno i koliko se puta može. Ne smije se dozvoliti, da se zemlja oko vrbe opeče, da se trava osili i uguši vrbu. Kopanjem se postigne, da se zemlja usitni i razrahli i kora poremeti, da bude tlo sposobno primiti i zadržati što više vlage, zraka i u njemu oksida, te da bude što manje mogućnosti za ishlapljivanje vlage. Ona zemlja, koja se često kopa, uvijek ima kroz duže vremena vlage od one, koja se ne kopa. Kopanjem se unište i isijeku sve trave, koje oduzimlju zemlji hranive čestice na štetu vrbe, koje vrbu zasjenjuju i ugušuju ne dajući joj zraka ni svjetlosti kao i priječeći kiši i rosi, da dospije u potrebnoj mjeri do tla dotič. do žilja vrbe. Kopanje zato valja vršiti po sunčanom danu, kako bi se presječena trava odmah mogla i osušiti. Ako je tlo vlažno ili inače pada kiša, to nema mnogo koristi od kopanja, jer će se trava na novo primiti. Korov se razmnožuje iz sjemena i korijena. No dok se onaj iz sjemena još kako tako dade kopanjem i plijevljenjem istrijebiti, dotle se onaj, koji se i žilama razmnaža, vrlo teško uništi i kultura od njega obrani. Korovi su obično iz familija Gramineae, Glumiflorae, Campanulae, Urticaceae i Ranunculaceae, te dok su jedni vrlo česti, dotle se drugi nalaze vrlo rijetko i pojavljuju samo mjestimično. Najviše smeta uzgoju vrbe slakovina (Convolvus arvensis), jedan od najgorih korova u vrbi, koji se ni ne da utamaniti. Vrlo brzo raste, biljku stegne i uguši. Gdje ga ima mnogo, tu ne valja uopće da sadimo vrbu, a ako je već moramo saditi, treba da sadimo jedno ili dvogodišnje biljke, koje se okopavaju Slak odstranjujemo prevrtanjem kupeći pri tom svaki korijen, a kopanjem ponavljajući kopanje i plijevljenje, doklegod se vrba ne otme i ne zatvori. Neki ostavljaju kulturu jednu godinu nesječenu, da bi se slak zatro. Sve trave prave štetu i svojim korijenjem i gornjim dijelom, zasjenjujući mlade vrbove izbojke. Treba kod rigolanja sve žilje odstraniti i čisto kopati. Najgora je pirika. Na vlažnom se tlu pojavljuje trska, šaš, rogoz i sita, mekuša i vlasulja. Sve njih treba odstraniti jo škod prevrtanja. Na suhom se pojavljuje badalj (Carduus crispus, C. nulans), kopriva (Urtica dioica) i Cirsium vrste. Korov treba ugušiti još prije osnivanja nasada i to sijanjem pogodnih usjeva i čestim kopanjem. Zemljište treba prije sadnje dobro izrigolati i očistiti, te mlade kulture što pomnije okopavati i plijeviti. Nikada ne treba vrbu saditi u nečisto zemljište ili, ako je posađena u čisto, zapu 83 |