DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 20 <-- 20 --> PDF |
razlikovati. Kopanje se obavlja s uskim motikama, s kojima se može proći i između pojedinih ključica. Da se vrba dobro vidi i da se s motikom ne bi ozlijedila, najbolje je, da se mjesta oko ključice, koja se dobro ne vide, najprvo malo oplijeve i onda tek okopaju. Samo kopanje ne smije biti preduboko i neka ne bude nikada dublje od 5—6 cm, budući da vrba pušta žilje već blizu površine, pa bi time, kad bi se duboko kopalo, bilo povrijeđeno žilje. Kod kopanja motikom, ako je tlo vlažno, dobro je uvijek, da kopač bude upored onoga reda, koga kopa, da ne bi travu ugazio i da se ona ne bi opet primila. Na zaostale redove treba da se povrati tek onda, kada se trava osušila. Poslije kopanja motikom mora se trava, ako je ima više, skupiti i iznijeti. Ovo se prvo kopanje obavlja drugom polovicom aprila ili početkom maja. Tada ćemo moći nadosaditi i mjesta, koja su nam izostala i gdje se vrba nije primila, ako imamo svježih ključica i sigurni smo, da će te nadosađene ključice imati dovoljno vlage dot. da ćemo ih redovito polijevati, kako bi se mogle primiti. Ovako nadosađena ključica ne bi zaostala za drugima, kao kod nadosađivanja druge godine, te bi se i panj mogao dovoljno razviti. Obično je moguće nadosađivati tek druge godine u vezi s kopanjem. Osim kopanja s motikom može se u mekom tlu kopati i s lopatom. Trava se pri tom među redovima povalja i tada se s lopatom (idući unatrag) zemlja guli na nekoliko centimetara debljine, presijecajući pri tome i korov. Odstrugani se dio zemlje zajedno s korovom po mogućnosti prevrne, kako bi trava sagnjila i više se ne bi primila. Razumljivo je, da pri svemu ovom treba paziti, da se vrba što manje ozlijedi. Gdje se osjeća pomanjkanje radne snage, gdje nema ljudi dosta ili rade idu u tvornice na rad, gdje dobiju bolju zaradu nego u poljoprivredi, mora se kod sadnje vrbe s tim računati, te vrbu tako saditi, da se može plugom okopavati, što je ujedno kud i kamo jeftinije. Troškovi ručnoga okopavanja dođu vrlo skupo, tako da može doći u pitanje i čitava rentabilnost vrbe, pogotovo ako se nije dobro primila. Dok okopavanje i rahijenje 1 ha vrbe stoji s radnicima prvih godina godišnje oko 1000—1500 Din, stoji kopanje s plugom najviše 250—40O Din. Ovo se kopanje može uvijek obaviti, kad je tlo travno, kad se uhvati kora i zemlja sabije ili inače kad se zato ukaže potreba. Plugom se zemlja može dobro razrahliti, te će moći nesmetano u sebe primati zrak i vlagu. Istina putevi za konja moraju biti širi, barem 2.5—3 m, što za sam uzgoj ne može biti nikako veća zaprijeka. budući da su prednosti rada s plugom prema ručnome okopavanju velike. Onaj dio redova (1—2 m dužine pri kraju), što ga konj i plug može oštetiti, treba gušće zasaditi, na pr. na 10 cm daljine. Da bude moguće s plugom kopati, pa ako ima i sasvijem malih plugova, treba da je red od reda 50 cm, ključica od ključice 20 cm. Kod ovih razmaka lako se može s plugom prolaziti i korov između samih ključica dade se nakon paranja s plugom lako uništiti s motikom. Kod ovog načina sadnje i okopavanja glave će se panjeva moći dobro razviti, đubrenje redovito i lako obavljati, a kultura mnogo dulje trajati. Plugova sposobnih za kopanje i rahljenje tla može se dobiti počam od lakših, koji se mogu rukom vući, pa sve do težih, koje vuče konj. Zato se može upotrijebiti i svaki plug okapač. U praksi se mnogo upotrebljava plug »Planet junior«, koji se može upotrijebiti i za druge vrste kultura. Da ne bi plug kod paranja povrijedio mlade izbojke sa strane, ham se konju pod trbuhom spoji i dalje vodi samo jedno uže između zadnjih nogu do pluga, gdje se pomoću karike zapne za plug. Da konj ne bi grizao vrbu. 82 |