DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 7     <-- 7 -->        PDF

vima naše Šumarske Visoke škole. Godišnje prinadležnosti »officiers-a«
iznose od 16.000 frc (gardes généraux) do 45—60.000 (conservateur).


Smanjivanje budžeta u svrhu štednje izazvalo je redukciju osoblja;
sada se međutim uvidjelo, da u šumarstvu nije ispravna niti korisna pretjerana
štednja.


Državni budžet za 1931. g. predvidio je prihod od 331,000.000 frc.
(prihod od sječa državnih šuma, lova, kao i općinski doprinos za upravu
njihovih šuma) i rashod 162,000.000 frc. Od toga otpada 90,000.000 na
personalne izdatke, a 36,000.000 na šumske radove. Nije tu uračunat prihod
općinskih šuma (najmanje 300,000.000 frc).


Dodamo li tim brojkama i prihod privatnih šuma, dolazimo do svote
od jedne milijarde franaka. Taj iznos zahvaljujemo u prvom redu jeftinoj
upravi naših domena, te visokoj cijeni naše hrastovine i stabala jačih
dimenzija (u javnim šumama). Na polju pak povećanja produkcije drvne
mase moramo još poraditi u više smjerova.


Preveo: Ing. A. Panov.


Sommaire.* Notes géographiques et climatériques concernant la France européenne;
pourcentages des essences et leurs sites; boisement de la France en général
et par régions en particulier; étendues et sites des forets de coniferes et des forets
feuillues; catégories de possession en chiffres absolus et relatifs; étendues des futaies,
des taillis et des taillis sous futaies; l´accroissement annuel; l´exportation et l´importation
de bois en France (ensemble et par Sortiments); dommages causés par la
guerre; l´exploitation apres la guerre; Code forestier et son application, lois spéciales;
Service forestier de l´Etat et des particuliers; Ecoles forestieres et leurs rangs; degrés
des officiers et des gardes forestiers, leurs compétences et émoluments; questions
budgétaires et les revenus des forets françaises en metres cubes et en monaie; tâches
encore a accomplir dans le but d´une augmentation de la production.


«0»
Profesor Dr. NENADIĆ ĐURO (ZACREB):


NAŠA ŠUMARSKA TERMINOLOGIJA


(NOTRE TERMINOLOGIE FORESTIERE)


Tko prati našu posleratnu šumarsku literaturu, mogao je opaziti,
da kod nas u šumarskoj terminologiji postoji neka nesređenost. Razlozi,
koji su do toga doveli, mnogovrsni su i raznoliki. Prvi i najglavniji razlog
je u tome, što među nastavnicima naših šumarskih fakulteta nema jednakog
shvaćanja o stručnim šumarskim terminima. Drugi je razlog u tome,
što također ni u državnoj administraciji nema jedinstvenog shvaćanja o
pojedinim stručnim izrazima, nego svaki referent prigodom rešavanja
različitih pitanja krsti dotičan stručni pojam na svoj način. Kao treći


* Voir la note au bas de la l"c page de cet article.
5




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 8     <-- 8 -->        PDF

razlog mogu spomenuti, da skoro svaki pisac ima svoj izraz za pojedini
stručni pojam, te da se čak ne služi dosledno istim izrazom, nego da u
tom pogledu i sam koleba. Stare i dobre stručne izraze, koji su u našoj
stručnoj literaturi poznati više od sedamdeset godina, puštaju pojedinci,
te se čini, kao da za njih ne znaju ili neće da znaju.


Kao mnogi drugi narodi, tako i mi, imamo dobrih i rdavih narodnih
izraza za poimanje pojedinih stručnih pitanja. Ne treba napose isticati,
da se narodni izrazi ne mogu uvek upotrebiti u naučne svrhe. Do boljeg
uređenja stručne šumarske terminologije u narodu, gde se šumsko gospodarstvo
nalazi tek u razvitku, treba da i pored najbolje volje i rada
na tom polju prođe dosta dugačak period vremena. Tako je svuda, pa
i kod nas.


Stvaranjem naših šumarskih fakulteta i konsolidacijom naše države
javlja se u sve većoj meri neodoljiva potreba jedne jedinstvene stručne
terminologije. Tomu poslu mora se što pre ozbiljno pristupiti, jer to traži
i progres struke. Kroz zadnjih trinaest godina našeg zajedničkog državnog
života nije se na tom polju — osim dobre volje i početaka — ništa
učinilo. Ne samo to, nego se u protivnom pravcu radi u izgradnji valjane
šumarske terminologije. Neki stručnjaci nastoje dobre stručne izraze odbaciti,
a zavesti druge, koji su loši i ne odgovaraju duhu našeg narodnog
jezika. Mladi šumarski naraštaj uči krive i loše pojmove za pojedina stručna
pitanja, što mu u velikoj meri smeta za valjano razumevanje šumarske
nauke.


Kulturni rad i napredak na svim poljima ljudskog delovanja, obeležen
je baš time, da se rezultati rada i naučnog istraživanja pojedinog
pitanja, te njegove primene u život kod naprednih naroda upotrebi i primeni
tamo, gdje je dotična grana gospodarskog života još dosta nerazvita.
Primena kulturnih tečevina postignutih kod naprednih naroda naročito u
šumskom gospodarstvu, koje po svojim osobinama prema drugim granama
proizvodnje materijalnih dobara, traži potpunu stalnost i sigurnost,
kako u pogledu vođenja gospodarenja, tako i u izboru tehničkih izraza
za predočivanje pojedinih stručnih pojmova. Pogotovo to vredi za šumsko
gospodarstvo u Kraljevini Jugoslaviji, gde je ono vrlo različito. Nerazumljivo
je, zašto neki neće da prihvate dobre stručne izraze, koji su
izgrađeni u delu naše države, gde se šumarska nastava više od sedamdeset
godina kultivira, te gde je šumsko gospodarstvo nešto naprednije,
jer se tu mogu naći prostrane šume, koje su podignute i uzgojene po svim
pravilima šumarske nauke. Kako se vidi, danas se kod nas mnogo greši
time, što se u ovom pogledu prelazi preko uspeha, postignutih u jednom
delu naše države, kao nečega što ne važi i što je neupotrebljivo. A takav
rad i nastojanje dotičnih stručnjaka ne predočuje napredak, nego nazadak
u stručnom i nacionalnom pogledu.


Mi moramo biti svesni toga, da naše šumsko gospodarstvo mora biti
nacionalno, da ono mora biti produkat živih konstruktivnih snaga svih
delova našega naroda. Sve ono, što se na polju šumskog gospodarstva
pokazalo dobrim i korisnim u jednom delu naroda, to se mora na svaki
način zavesti i u druge delove naše države. A najposle valja istaći, da se
sve to mora baš tako učiniti, jer je to potrebno za jedinstvo duha, jedinstvo
osećanja, zajedničke težnje, ciljeva i svrhe, te što je to u duhu nacionalne
politike i narodnog jedinstva, koje se sada provodi.


6




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Valja istaći, da se o važnom pitanju izgradnje šumarske terminologije
počelo kod nas davno raspravljati. U »Šumarskom Listu«1 može
se naći više početaka i dokaza dobre volje, koji su išli zatim, da se šumarska
terminologija već jednom kod nas izgradi. »Jugoslovensko šumarsko
udruženje« u 1922. godini izabralo je poseban odbor za uređenje šumarske
terminologije, ali se nažalost od izbora toga odbora nije dalje pošlo.
Već sam davno hteo da to važno pitanje pokrenem s mrtve tačke, no
nisam dospeo. Povod, da o tom pitanju baš sada progovaram, dao mi je
članak gosp. Dragoljuba S. Petrovića: »0 procentu pokazivaču«,
koji je štampan u »Šumarskom listu« broj 10 god. 1931. U tom je članku
gosp. Petrović davno već poznati postotak zrelosti prekrstio u
»procenat pokazivač«, a da ni jednom reci ne spominje, da kod nas taj
pojam nosi ime postotak zrelosti. Pod tim imenom znaju ga svi
šumari u našoj domovini, koji znadu, da se zrelost sastojine izražava
postotkom zrelosti.


I u našim stručnim knjigama i u »Šumarskom listu« mogao je g. Petrović
naći, da se o postotku zrelosti dosada kod nas dosta pisalo, te da
se najpre zvao »uputnik«. Taj je stručni pojam davno prečišćen, te je
najposle kao najbolje odgovarajući stručni izraz utvrđen »postota k
zrelosti«.


Da je spomenuti stručni izraz dobar i da ispravno predočuje smisao
pojma o zrelosti sastojine, razložiću to tumačenjem pravog značenja
postotka zrelosti.


Postotak zrelosti (das Weiserprozent) predočuje postotni odnos
između godišnjeg odnosno periodičkog prirasta vrednosti stabla ili sastojine
prema produktivnim kapitalima, koji su bili potrebni za proizvodnju
toga prirasta. Prema tomu s financijskog gledišta ne može sastojina dulje
u šumi stajati od vremena, kada je njen prirast vrednosti stalno manji od
troškova proizvodnje. Ta se financijska zrelost sastojine može na više
načina predočiti pomoću postotka zrelosti. Ti načini ili metodi potiču od
raznih autora, te su u šumarskoj stručnoj literaturi poznati pod imenom
postotak zrelosti od: Presslera, Krafta, ...... i Judeicha.


Kako vidimo, dob se financijske zrelosti sastojine u duhu našega
jezika bolje i jasnije izražava pojmom izraza postotak zrelosti, nego
»procentom pokazivačem«. Pošto je u njemačkom jeziku isti pojam izražen
sa reci »das Weiserprozent«, to je jasno, da je gosp. Petrović tu reč
preveo u verbalnom smislu, a nije uvažio smisao i njezino pravo značenje,
što ona zapravo treba da predočuje (weisen =i pokazati; jemanden den
Weg weisen = pokazati nekom put).2


Posle članka g. Petrovića želio sam znati, kako se postotak zrelosti
naziva na šumarskom odseku Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Beogradu.
Pribavio sam litografirana predavanja g. prof. A. Šenšina iz predmeta
uređivanje šuma, gde sam našao, da i gosp. prof. Šenšin postotak
zrelosti naziva »pokazni procenat«. Na strani 18. spomenutih litografiranih
predavanja stoji doslovno ovo: »Što je pokazni procenat?
Pokazni procenat je onaj procenat koji nam pokazuje dali se naša šuma
ukamaćuje na jednaki način ili sa manjim procentom od eskontnog gaz


1 Vidi Šumarski list 1912., 1913., 1922. godine.


2 Ukoliko mi je poznato, rečju »pokazivač« označuju se stupovi na raskršćima
cesta, koji pokazuju kuda koji put vodi.


7




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 10     <-- 10 -->        PDF

dinskog procenta. Dakle on nam pokazuje odnos između eskontnog procenta
sa kojim se naša šuma ukamaćuje.«


Kako se iz gore izloženog može razabrati ta definicija o postotku
zrelosti odnosno »pokaznom procentu« nije ispravna i ne odgovara pravom
smislu i značenju tog pojma. To međutim dokazujem još i sledećim:


U duhu nemačkog jezika, u kom je smisao i značenje postotka zrelosti
najpre izražen, glasi ta definicija ovako: »Das Weiserprozent gibt
das prozentische Verhältnis an, in welchem der jährliche oder periodische
Wertzuwachs eines Bestandes (Baumes) zu dem Produktionskapital
steht, welches zu seiner Erzeugung in Tätigkeit sein muss«.3


Kako se vidi, definicija postotka zrelosti u nemačkom jeziku je
kratka i jasna, kako to mora i biti. Slušači šumarstva treba da takove
definicije znadu i pamte, jer samo tako valjano upoznaju temelje šumarske
nauke.


Osim toga ta definicija pokazuje i to, da se sastojina ne može držati
dulje u šumi od vremena, kada njen prirast vrednosti ne pokriva troškova
proizvodnje, t. j. sastojina je za seču zrela. Ta njena zrelost za seču bolje
se predočuje postotkom zrelosti, nego »procentom pokazivačem«.


Pošto se najviše služimo nemačkom stručnom literaturom, to treba
da nemačke pojmove o pojedinom stručnom predmetu zaođenemo u ruho
našeg narodnog jezika, nastojeći pri tom da se što je moguće više izrazimo
na način, kako bi se to izrazio priprost naš narod.


Budući da sam u spomenutim »litografiranim tabacima« predavanja
predmeta uređivanja šuma našao mnogo izraza, koji po mom sudu ne
odgovaraju duhu našega jezika i ne predočuju pravi smisao pojedinog
stručnog pojma, i budući da se u našoj stručnoj javnosti mnogo greši
pri stvaranju stručnih šumarskih termina, to sam odlučio da na ovom
mestu nešto kažem o šumarskoj terminologiji iz područja nauke uređivanja
šuma.


Moram odmah reći da stručna šumarska terminologija iz toga predmeta
nije doduše posve kod nas u cisto narodnom jeziku izrađena. Ali
one stručne izraze, koji kod nas već kroz decenije postoje, i koji su se
pokazali dobrima i već posve udomili, te — kako bi pravnici rekli, stekli
građansko pravo, — treba da svi šumari prime kao dobre i ispravne
stručne izraze. Pogotovo ne valja upotrebljavati tuđe reci za naše stručne
pojmove, za koje imamo bolje svoje narodne reci, te najposle ne valja
upotrebljavati kovanice za stručne pojmove, kojima se pravi smisao
nikako ne predočuje. Ukratko rečeno, ne treba u tuđem gledati najbolje,
a u domaćem najgore. »Tuđe poštuj a svojim se diči«, kaže naša narodna
poslovica.


Posle svega gore izloženoga prelazim na prikaz krupnih greški,
koje se čine u stvaranju stručne šumarske terminologije, kako u praksi,
tako u teoriji nauke uređivanja šuma.


Jedna je od najvećih greški, koje se u praksi čine, to, da se za
glavnu oznaku našega rada i nastojanja za šumsko gospodarstvo
u novije vreme upotrebljuje izraz »šumsko gazdinstvo«. Doduše u našem
javnom životu upotrebljuje se reč »gazdinstvo« dosta često, ali mi šumari
ne bi nikako smeli glavni naš rad i težnje na svom stručnom polju ozna


3 Prof. Dr. M. Endres: Lehrbuch der Waldwertrechnung und Forststatistik III
Auf., 1919, S. 226.


8




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 11     <-- 11 -->        PDF

čivati tuđom reci. Nesamo da neki tu tuđu reč navode u stručnoj šumarskoj
literaturi, nego je ona našla mesta u novom zakonu o šumama (1929
g.); dalje u pravilnicima za izvršivanje praktične šumarske službe upotrebljuje
se samo tuđa reč »gazdinstvo«, a dobra se narodna reč »gospodarstvo
« zabacuje. Pošto se narodni jezik i stručna terminologija ne stvaraju
zakonom i naređenjima, to se ovde neću osvrtati na to, zašto se
tuđa reč upotrebljuje u našem šumarskom zakonu i pravilnicima, nego ću
svoje zamerke o izboru tuđih reci uputiti samo šumarskim stručnjacima.


Reč »gazdinstvo« dolazi od mađarske reci (gazdasâg = gospodareva
imovina), dok također često kod nas upotrebljavana reč »gazdaluk
« je mađarsko-turska reč (luk je turski nastavak). One nemaju nikakvoga
opravdanog razloga da se upotrebe u našoj šumarskoj literaturi.
Pošto smo se oslobodili vekovnog ropstva ispod jarma Mađara i Turaka,
to se danas ne može ničim opravdati, da upotrebljujemo njihove reci za
oznaku našega rada i nastojanja u svojim šumama.


Naziv »šumsko gospodarstvo« možemo s tim više upotrebljavati,
što prema njemu govore i Česi »1 e s n i h o s p o d a f s t v i« i
Poljaci »1 e š n e g o s p o d a r s t w o«.


U tom lošem nastojanju upotrebe tuđih reci dotični stručnjaci idu
tako daleko da naše dobre stručne izraze, kao gospodarsk a jedinic
a nazivaju »gazdinska klasa«, gospodarsku starost nejednako stare
sastojine nazivaju »gazdinska starost« i t. d. U tom besmislenom Stvaranju
tuđih izraza idu tako daleko, da stvaraju upravo naopake pojmove,
kao »visoko gazdinstvo«, »nisko gazdinstvo«, »prebirao gazdinstvo«,
»parkovno gazdinstvo«, »intenzivno gazdinstvo«, »čisto gazdinstvo«,
»oplodno gazdinstvo«, »gazdinski plan« i t. d., koje reci nisu dosada bile
poznate u našoj stručnoj šumarskoj literaturi.


Jedan od glavnih faktora šumskog gospodarstva duljinu trajanja
vremena proizvodnje — ophodnj u (turnus, die Umtriebszeit, rotation),
označuju neki rečju »obrt«, što je krivo i besrnisleno, kako se vidi iz
ovog razlaganja:


Rečju ophodnj a označuje se duljina vremena, u kom se kod
trajnog godišnjeg gospodarenja sve sastojine jedne gospodarstvene jedinice
poseku i seča se u tom vremenu na istom mestu ponovi. Iz te definicije
izlazi, da je to vreme vrlo dugačko, te ono u stvari iznosi jedan vek.


U B roz-Ivekovićevom »Rječniku hrvatskog jezika« od 1901. str.
902 navedena je reč ophodnja , i uz nju se upućuje na reč obodnja,
ob-(h)odnja (h je ispao). Kod reci »obodnja«, koja se govori u Sremu,
stoji tumačenje u sledećoj rečenici: »Kad u selu seljaci idu redom na
kakav gospodski posao, pa kad se svi izrede, onda je jedn a obodnj a
izašla , a kad počnu opet nanovo, onda je nastala druga« . Analogno
ovoj izmeni seljaka na radu odgovara seča svih sastojina u jednoj gospodarskoj
jedinici, kojih na u jedinica površine ima od 1 do » godina starih.
Svake se godine seče najstarija u godina stara sastojina te po tom sledu
seče sadanja, jednu godinu stara sastojina, poseći će se za n—1 godina.
Kao što narod dovršen rad, koji su obavili redom svi seljani, naziva obodnjom,
isto takvo značenje imade i seča narasle sastojine na prvoj površini,
nakon što su izvršene seče na svim ostalim starijim sastojinama. Kada,
dakle, u našem narodu postoji za isto poimanje takova reč, a osim toga,
kad je ona u našem šumskom gospodarskom životu udomljena, to držim,
da nema nikakvog razloga napuštati tu reč i uzimati za taj pojam reč
obrt , koja nikako ne sadrži ono značenje, koje ima reč ophodnja.


9




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Reč ophodnja stara je u nas toliko, koliko i šumarska nauka, a to
je više od sedamdeset godina. Ne tvrdim da je ta reč najbolja, ali je po
mom sudu bolja od reci »obrt«, kojom hoće neki da predoče ponavljanje
seče šume na istom mestu nakon vrlo dugačkog vremena od jednog veka.
Reč obrt izvedena je od perfektivnog glagola obrnuti, koji predočuje
radnju od kratkog trajanja, dok je reč ophodnja izvedena od imperfektivnog
glagola ophoditi, koji predočuje radnju vrlo dugog trajanja, od jednog
veka. Najposle valja istaći i to, da se rečju obrt u zapadnim delovima
države označuje jedno društveno zanimanje (zanat). Doista je nezgodno,
da se jednom reci označuju dva vrlo suprotna pojma, koji međusobno
nemaju ništa zajedničko.


Kako je poznato, ophodnj a se dalje deli u periode po deset ili
dvadeset godina trajanja. U! te se periode unose sastojine za seču po
svojoj dobi tako, da u prvi period dolaze najstarije, a u zadnji period najmlađe
sastojine. I ti su periodi dulji od pojma, koji se želi obrtom izraziti.
Kad se sastojine u šumi u svrhu uređenja izlučuju, one se odmah po
svojoj dobi razređuju u križaljku dobnih razreda. Te dobne razrede
neki u novije vreme zovu »klase starosti«. Ja držim da je prvi izraz
dobni razred bliži sadržaju i da bolje odgovara smislu i duhu našeg jezika,
nego »klasa starosti«. Osim toga izraz »dobni razred« postoji u našoj
stručnoj literaturi već vrlo dugo vremena, te nema opravdanog razloga,
da se reč razred zamenjuje tuđom reci »klasa«.


Da se šuma uredi za trajno gospodarenje po prostoru i vremenu,
te da se odredi njen prihod u najbližoj budućnosti, valja sastaviti g os
p o d a r s k u osnovu. Tu gospodarsku osnovu neki sada nazivaju
»privredni plan«, što ne odgovara pravome smislu uređivanja šume, kako
to izlazi iz sledećeg razlaganja:


U Broz-Ivekovićevom »Rječniku hrvatskog jezika« od god. 1901.
str. 922 stoji da reč osnov a dolazi od glagola osnivati (»gründen,
Grund legen, jacio fundamenta«), a znači temeljiti odnosno stavljati nešto
na solidan temelj. Poznato je, da se s pomoću gospodarske osnove gospodarenje
šumom mora urediti tako, da se zna: gdje , kad a i ko lik
o će se drva šeći u šumi. U tu svrhu treba da se najprije jasno
prikaže njezino sadanje stanje, da se dalje predoče uzroci, zbog kojih je
šuma došla u sadanje stanje, te da se prema postojećim prilikama stvore
temelji, na kojima će se ubuduće racionalno šumom gospodariti. U cilju
valjanog gospodarenja šumom veže gospodarska osnova u organsku celinu
sve sastojine od najmlađe do najstarije, te pobliže izlaže uslove i
faktore, koji masu tih sastojina čine i proizvode. U toj osnovi moraju
dakle biti predviđeni i temeljito opisani mnogobrojni i raznovrsni radovi,
koji su potrebni da se izvedu za valjano uređenje šume po vremen u
i prostoru . Svi ti podaci sabrani su s mnogo troška i truda, te zbog
toga valjana gospodarska osnova predstavlja operat od visoke vrednosti.
Na osnovu svih okolnosti, koje sastavljač osnove ima u vidu, određuje
on između ostalih radnja još i količinu prihoda šume za najbliže vreme,
koje obično iznosi deset do dvadeset godina t. j . određuje količinu prihoda
šume u tom vremenu. Taj dio radnja oko sastava gospodarske
osnove za jednu šumu, dakle određivanje prihoda, sadržan je u p o s e bnoj
sečnoj osnovi (ne valja reći »plan seča«), koja je sastavni deo
gospodarske osnove. Ti maleni radovi oko sastavka posebne sečne
osnove za najstariju sastojinu, odgovaraju pojmovno reci »privredni


10




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 13     <-- 13 -->        PDF

plan«. Nije dakle ispravno, da se rečju »privredni plan« označuju mnogobrojne
i raznovrsne radnje oko uređivanja šuma, koje po svom opsegu,´
i to, kako po vremenu, tako i po prostoru (velike površine šuma), traže,
da se detaljno sa svih strana jasno predoče, a ne samo u pogledu koli čin
e prihod a u skoroj budućnosti. Ukratko možemo reći, da rečju
»privredni plan« nije potpuno i pravilno formirana velika sadržina gradiva,
kojom mora biti izgrađena valjana gospodarska osnova, a to još
tim manje, što su prihodi šuma logična konzekvencija vekovnog brižnog
nastojanja oko valjanog njegovanja sastojina, koji se rad stručno može
prikazati samo u gospodarskoj osnovi.


Pošto se u nas rečju »p 1 a n« označuju nacrti, karte i t. d., to je nezgodno,
da se tom istom reci označuje i gospodarska osnova. Ja držim,
da je loše i to, što se stari naziv gojidbena osnova šume naziva
»kulturni plan«. Tim recima može se označiti program ministra prosvete
oko dizanja prosvete, književnosti i umetnosti u narodu, a ne podizanje
i njegovanje šuma, za što je dobra stara reč gojidbena osnova
šume. Usput napominjem, da reč »plan« nije naša narodna reč kao što je
osnova, nego je to tuđa reč, a u koliko se u našem jeziku upotrebljuje,
označuje se njome neka namjera manjeg opsega.


Površinu s e č e šume neki označuju sa s e c i š t e. U spomenutom
Broz-lvikovićevom »Rječniku hrvatskog jezika« (str. 405) spominje se
reč s e č a šume, te se za to navada primer: »Ostale koze na s j e č i« (der
Ort), t. j . na mestu, gdje je sječa stabala. Bolja je dakle reč s e č a nego
secište. I u zakonu o šumama (1929.) u §§ 12, 122, 123 za isti pojam
»seča« i »sječina« spominje se »secište«. Pojam reci »secište« dobro se
rabi u geometriji za mesto, gde se seku dva pravca. Prema tome bolje
je reći sečin a šume , nego »secište šume«. U narodu ima prema nazivu
branjevina (mlada sastojina) suprotan naziv s e č e v i n a, te
je i ta reč bolja od »secište«.


Prirast mase na stablu (u debljinu) u jednoj godini predočuje širina
goda. Tu dobru narodnu reč god, koja pojam godišnjeg prirasta stabla
jasno predočuje, žele neki zameniti rečju »prsten«. U Broz-Ivekovićevom
»Rječniku hrvatskog jezika« g. 1901. str. 319 stoji za go d značenje
priras t stabla u jednoj godini (Jahreswuchs eines Baumes). Zašto
dakle, da se napušta ta dobra reč, i da se uvađa reč »prsten« (der Ring,
annulus), koja već ima svoje drugo značenje. Da je god bolja reč od
»prstena« za označivanje prirasta u debljinu u jednoj godini, dokaz je i to,
da narod prirast u visinu u godini dana označuje rječju 1 j e t o r a s t
(Jahrestrieb), dakle u jednom i drugom slučaju označeno je vreme od
jedne godine (god). Pogotovo je za prirast loša reč »priraštaj«, koja se u
novije doba mnogo ističe i u stručnu literaturu uvodi. Reč »priraštaj«
slična je reci »naraštaj«, kojom se označuje mladi podmladak u šumi, pa i
podmladak kod ljudi i životinja. Zašto, dakle, da se upotrebljuje reč »priraštaj
« umesto prirast , koja je reč mnogo bliža sredini sadržaja, koji
se želi njom izraziti. Jednako tako greše i oni, koji prirast šume hoće da
prikažu rečju »prinos«, koja ima sasvim drugo značenje, te se njome nikako
ne predočuje prirast šume.


Reč »prinos« upotrebljuje se sve više u javnom životu za oznaku
prihod a zemljišta, kuće i t. d. Dosadanju dobru reč prihod šume odnosno
zemljišta zabacuju neki i u stručnu šumarsku literaturu, pa i u
šumski zakon, šumske pravilnike i t. d. uvode reč »prinos« šume, zemlji


ci




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 14     <-- 14 -->        PDF

šta i t. d. Po mom sudu bolje odgovara smislu šumskog gospodarstva i
duhu narodnog jezika reč prihod od reci »prinos«, što dokazujem sledećim:
U pomenutom Broz-Ivekovićevom »Rječniku hrvatskog jezika 1901«
strana 212 stoji reč priho d (die Einkünfte, reditus), a uz tu reč stoji i
reč dohodak. Smisao i pravo značenje jedne i druge reci razlaže se tu
ovim narodnim rečenicama: »One malo po malo zadobiju velik e p r i-
h o d e i prava; »I primao druge prihode , koji bi se otkuda dogodili...« ;
»Što su od gdjekojijeh skela bili tako mal i prihodi , da nije bilo vrijedno.
..« ; »Senat je imao pravo pregledati njihove knjig e o priho dima
i rashodima«; »Ne daje mi pare ni d o h o t k a« ; »Niti je
ikakijeh dohodak a imao osim 300 dukata na godinu penzije«. Za reč
»p r i n o s« (die Gabe, donum oblatum) veli se u istom rečniku da potiče
od glagola prinosit i (herbeibringen, adfero, fero, porto). Smisao te
reci razlaže se ovim narodnim rečenicama: »On Kulinu često odlažaše,
pod čadorc prino s donašaše« (kao dar, prilog) ; »I donesi mi p r i n o s
od Grahova: dojavi mi stotinu ovnova, i doćeraj trideset volova«; »Da
budu neznabošci prinos povoljan i osvećen Duhom svetijem« ;
»Kajin prinese Gospodu prino s od roda zemaljskog« ; »Položiti dušu
svoju u p r i n o s za grijeh«; »Da sveti prinos umiru prineseni
o« i t. d.


Iz gornjeg izlaganja izlazi, da se dosadanjom reci priho d šume,
u duhu našega narodnog jezika bolje izražava glavna značajka šumskog
gospodarstva: proizvodnja materijalnih dobara, nego reci »prinos«.


Osim toga valja istaći i to, da u šumskom gospodarstvu priho d
ima objektivno značenje, dok »p rin o s« ima čisto subjektivno značenje.
Budući da su sve prihodne vrednosti u šumskom gospodarstvu o b j e kt
i v n e, to iz toga izlazi, da je reč priho d mnogo bolja od reci »prinos«,
te da je logičnije u šumarstvu rabiti reč »p r i h o d« od reci »prinos«, kako
to još izlazi iz sledećeg razlaganja: Pod prihodo m šume razumeva
se množina dobara, koja se iz gospodarenja šumom dobivaju, bilo u naturalnom
iznosu ili u novčanoj vrednosti. Pošto šuma ne daje samo jeda n
priho d odnosno »prinos« nego više prihoda, koji dolaze od sastojine
i zemljišta ili samo od zemljišta, te koji se dalje dele na glavne i sporedne
prihode, to je u tom vidu raznih izvora prihoda, kao i u duhu našega narodnog
jezika razumljivije i logičnije sve te raznovrsne prihode šume izraziti
rečju prihodi , nego rečju »prinosi« šume. Na osnovi reci prihod
šume, zemljišta i t. d. izrazujemo vrednost zemljišta, sastojine šume,
izrazima: prihodna vrednost zemljišta, prihodna vrednost sastojine, šume,
prihodna vrednost normalne drvne zalihe i t. d. Ti su se izrazi kod nas
već udomili, te je nepotrebno da se zamenjuju novima: »prinosna vrednost
sastojine«, i »prinosna vrednost normalne mase«, jer ti izrazi osim
toga i ne predočuju pravo značenje tih pojmova.


Krošnj u stabala neki nazivaju »krunom«. U Broz-Ivekovićevom
»Rječniku hrvatskog jezika« na str. 587 stoji, da u Sremu vele kroš nj
a s t za drvo, koje je široko gore u granama (ästig), dok se za pravo
značenje reci krun a navadaju ovi narodni primeri: »Svetli care,
kruno pozlaćena«; »Meni, Maro, krunu od bisera«; »Zdravo,
kralju od Macedonije! zlatn a krun o pod nebom na zemlji«; »Imahu
krun e zlatn e na glavama svojima« i t. d. Zašto, dakle, da se upotrebljuje
ta reč, kad ona ima drugo značenje od reci krošnja , koju narod
pozna samo na stablima naših šuma.


12




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Kod uređivanja šuma neki stručnjaci ne razlikuju o b r a s t od
sklop a sastojine, nego oba pojma međusobno zamenjuju, što je krivo,
jer svaki taj stručni pojam ima svoje drugo značenje. 1 gosp. Dragoljub


S. Petrović u članku »Uređenje lisničkih šuma« (Šumarski list broj 10 i
11 od 1931. god.) zamenjuje pravo značenje tih pojmova međusobno, što
se vidi iz ovih reci: »Kad se promatraju današnje lisničke šume, dobiva
se utisak, da su one retke, razređene više, nego što su to inače visoke
šume. To međutim vrlo često nije slučaj, nego je samo jedna, moglo bi
se reći optička obmama. Usled vrlo uzane krune, koje čak jedno vreme
gotovo nema, sklop je nepotpun, pa se dobije utisak praznine. U
stvari broj drveta na jednom hektaru svakako nije često ništa manji, nego
kod obične visoke šume« (str. 517).
Kako je, međutim, poznato, gustoća odnosno retkost sastojine izražava
se o b r a s t o m, a to, čini se, želi izraziti i g. Petrović, jer spominje
i »broj drveta na jednom hektaru«. U svom članku g. Petrović nigdje ne
spominje izraz o b r a s t, koji kod nas već dugo postoji, nego njegovo
značenje predočuje rečju »gustina«, kako se to vidi iz ovih reci: »Qustina
kod visokih lisničkih šuma... može biti znatna, svakako veća nego kod
istodobnih nelisničkih šuma (str. 471), te dalje »koja gustina, proreda i
način kresanju najbolje odgovara« (str. 517).


Pod o b r a s t o m (Bestokungsgrad) razumeva se odnos, u kom
stoji kružna temeljnica stabala na ha, prema onoj temeljnici, koju iskazuju
prihodne tablice. U tom se smislu govori o potpunom (1.0) i nepotpunom
obrastu (0.8), a ne o »nepotpunom sklopu«, koji gore ističe g. P.


Nije posve ispravno da se obrast predočuje po broju stabala konkretne
i idealne sastojine, te je krivo što g. P. ističe i broj stabala za prcdočivanje
»sklopa«, ili pravo reći obrasta. Da g. P. pravo značenje izraza
obrast, koji smo gore definirali, želi predočiti sklopom, osim gore
izloženog, dokazuju još i ove reci: »Polazna tačka ima pri tome da bude
sklo p šume. Treba težiti, da sklop uvek bude najbolji« (str. 518). No,
međutim, svi naši napori i težnje oko uzgajanja odnosno uređivanja šuma,
idu zatim, da obrast, a ne sklop sastojine »uvek bude najbolji«. Pod
s k 1 o p o m (Schlussgrad, Beschirmungsgrad) razumeva se odnos, u kom
stoji površina projekcije krošnji svih stabala prema površini jednog
hektara, te je njegovo značenje kod uređivanja šuma od mnogo manje
važnosti, nego što je značenje obrasta. U opisu sastojinâ kod uređivanja
šuma ističe se uvek obrast, a ne sklop.


Uistom članku na str. 519. sitno grmlje i džbunje, koje tlo zaštićuje
(Bodenschutzholz), koje smo mi dosada zvali podstojn o grmlj e ili
tlo zaštićujuće grmlje, naziva g. Petrović »potšuma«. Ni tu reč nije g. P.
srećno izabrao, jer grmlje i razni šumski korov, koji u šumi držimo zbog
zaštite tla, ne treba nazivati »potšuma« ; ta je reč slična našem idealu
uzgojene šume (die Forst), koju mi dugo njegujemo i uzgajamo u želji, da
sa što manje troškova i u što kraćem vremenu polučimo od nje što veću
vrednost.4


U napred spomenutim litografiranim tabacima predavanja iz uređivanja
šuma, spominju se iste greške u pojimanju značenja obrasta i sklopa.
Tu ima još mnogo drugih krupnih greški, koje se ne mogu ostaviti, a da se
ne spomenu, ako ne zbog koga drugog razloga, a ono zbog studenata, koji


4 Der Wald = nenjegovana šuma; prašuma = Urwald.


1S




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 16     <-- 16 -->        PDF

tu nauku iz tih litografiranih tabaka uče. Osvrćem se ovde samo na neke
izraze, koji su mi u oči pali listajući te litografirane tabake.


Tako se stari dobar izraz normaln a mas a (zaliha) zove »normalna
zapremina«; »zapremina mladih sastojina gubi se spram zapremine
starih sastojina« ; »vrednost drvn e zapremine« ; »prosečna
zapremina jednog hektara«.


Prosečni prirast zove se »prosečni prinos«.


Šumska čistina zove se »golet«.


Debljinski razredi zovu se »debljinski stupnjevi«.


Za mešovitu sastojinu, u kojoj su stabla različite visine, veli se tamo,
da te sastojine mogu biti »jednospratne«, »dvospratne« i »višespratne«.
a njihova taksacija vrši se po »spratovima«.


Nema razlike između obrasta i sklopa sastojine. Izraza obrast a
uopće nema, nego se pod tim razumeva »gustina sastojina«. Govori se o
»normalnom sklopu«, što treba da znači normala n obrast. Da i u tim
litografiranim predavanjima kao i u članku g. Petrovića, sklop sastojine
ima isto značenje kao i obrast, vidi se iz ovih rečenica: »Gustina sastojina
to je sklop«. Normalan sklop na slabom zemljištu nije isti što je normalan
sklop na dobrom zemljištu, dakle sklop zavisi od boniteta ... 1
sklop ima uticaja na izlučivanje sastojine« (str. 44).


Stari i dobri izraz temeljnica sastojina zove se u tim litografiranim
tabacima »zbir kružnih površina«.


Srednja vrednost mase zove se »kvalitativni broj«. Stari i dobri
izraz križaljka dobnih- razreda zove se »tablica klasa starosti
«.


Oplodna seča u prugama zove se »oplodna seča u uzanim
pantlikama«.


Vetrobrani prošek (Loshieb) zove se »odbranbena seča«.
Ta se seča doslovno obrazlaže ovako: »Odbranbene seče se vrše kao
čiste ili jako preborne. To je pantlika dugačka 15 do 20 m, širina im je
visina stabala« (str. 47). »Odbranbene seče ne praktikuju se u niskim šumama,
već u visokim šumama naročito kod plitko žilastih vrsta: jele,
smrče, bukve, topole, jasike« (str. 48).


U tom pravcu mogao bih dalje nastaviti, da iznosim loše stručne
termine, koji se u novije doba čine kako u praksi, tako i u teoriji nauke o
uređivanju šuma. Dosta je i to, što sam iznesao, da se vidi velika nesređenost,
koja postoji u šumarskoj terminologiji. Jedinstvena šumarska
terminologija ima da pospeši našu nacionalnu asimilaciju. Iz stručne šumarske
književnosti imaju da ispadnu svi termini, koji preče naše nacionalno
stapanje. Da na polju drugih grana šumarske nauke postoji jednaka
nesređenost u našoj stručnoj šumarskoj terminologiji kao i na polju uređivanja
šuma, nije potrebno napose isticati.


Pazumljivo je po sebi, da tu nesređenost s puta razvitka šumarske
nauke ne može ukloniti pojedinac stručnjak, jer je krupan i važan posao
sređivanje šumarske terminologije. S toga držim, da je neophodno potrebno
da Jugoslavensko šumarsko udruženje ponovo
uzme u svoje ruke uređenje šumarske terminologije, te da u tu svrhu
osigura potrebna materijalna sredstva, bez kojih se ne može to važno pitanje
uspešno resiti. Ta sredstva treba da stavi na raspoloženje posebnom
odboru šumarskih stručnjaka, koji bi u tesnoj vezi i saradnji sa
filolozima stručnjacima našega jezika izgradili našu stručnu šumarsku
terminologiju. To je jedna od najprečih dužnosti stručnog udruženja, koja


14




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 17     <-- 17 -->        PDF

se ne može dugo odlagati, kako se vidi iz gornjih primera lošeg i naopakog
shvaćanja pojedinih stručnih izraza na polju nauke o uređivanju šuma.


Stvarajući tako stručnu šumarsku terminologiju mi zapravo stvaramo
našu stručnu književnost, koja mora biti razumljiva i najširim narodnim
slojevima. Samo tako možemo očekivati bolje uspehe našega
rada na polju šumskog gospodarstva, nego što smo ga dosada imali.


Résumé. L´auteur propage l´introduction d´une terminologie forestiere unique
qui, pour la plupart, se basera sur la terminologie usitée déja depuis plus d´un demisiecle
dans des régions occidentales de l´Etat.


Ing. TEODOR ŠPANOVIĆ (APATIN):


UZGAJANJE PLEMENITE VRBE


(SUR LA CULTURE DU SAULE)


O značenju i važnosti uzgoja plemenite vrbe. U vezi sa raspravom


o uzgajanju mekih šuma i gospodarenju u njima (Šum. List 1931. str. 92,
157) govorit ću ovdje ukratko i o uzgoju plemenite vrbe, koja se može
uzgajati najuspješnije na onom zemljištu unutar nasipa, koje je odvodnjeno
i leži u blizini nasipa, tako da dobiva periodično za vrijeme velike vode
potrebnu vlagu (pomoću podzemne vode i propusnog tla). Mogli bi se
međutim i nekoji najviši dijelovi (preko 6 m visine iznad normalnog vodostaja)
poplavnoga područja također zasaditi s plemenitom vrbom, samo
što u tom slučaju ne bi smjela u prvoj godini voda biti viša od 6 m. (ili ako
bi i bila viša, to bi moralo tek par dana trajati) i što bi takav uzgoj bio
skopčan sa većim troškovima oko priredbe tla, krčenja panjeva i žila i
održavanja čistoće poradi brzog uzrasta kupine i korova.
Upotreba pruća plemenite vrbe vrlo je velika i raznolika, osobito u
košarskoj industriji. Pruće se plemenite vrbe upotrebljava za pletenje
plotova i ograda, za gužve, manje obručeve, za vezanje snopova kukuruzovine,
trske i granja, za pletenje sjedala i koševa za kola, za pletenje
raznih vrsta košara, kao i košara za pčele, za oplitanje balona, za najraznovrsnije
korpopleterske fine radove oko pokućtva, za sita za pijesak, za
razne ukrasne oblike kod voća, loze i cvijeća. Deblji se štapovi upotrebljavaju
za vrške. Za grublje se radove može upotrijebiti i pruće onih
vrsta vrba, koje se posebno ne uzgajaju, kao rakite i obične vrbe, krhke
vrbe i t. d.


Velik značaj ima plemenita vrba za pletenje košara određenih za
eksport raznih plodina naše države. Poznata je činjenica, da kod nas rodi
najviše šljive, mnogo voća i grožđa, što se iz jednoga predjela države
transportira u drugi ili izvozi u inostranstvo, ponajviše pakovano u košare
pletene od vrbe. Na žalost stranci dosta dovoze prazne košare, da
ih kod nas napune voćem, mjesto da ih mi pravimo i prodajemo. I što
bude naš izvoz voća više dolazio prema svojoj vrsnoći i količini do izra


15