DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 46 <-- 46 --> PDF |
da je Brehmer taj članak »Hölzer« naslcdio od Vilhelma koji je taj članak u 1900 g. i napisao. Prema tome, g. D. nije morao da citira Bremera (1928), već je mogao direktno navesti Vilhelma, pravog autora toga članka, ili je mogao navesti dendrologiju Hempel-Vilhelma (1889) iz koje je g. D. naširoko ispisivao, u kojoj se na isti način kao i u Bremera opisuju sudovni snopići i kambijalni prsten (jer je tu isti osnovni pisac Wilhelm) i na koju se g. Đ- često poziva u svojoj odbrani. Da se izlaganja moraju saobraziti novim, utvrđenim činjenicama, to neće niko poricati, pa ni g. Đ. Za to nam baš može poslužiti kao primer Fitting koji je nasledio članak »Morphologie« od Štrasburgera u čuvenom (ćelom svetu poznatom i na mnoge jezike prevedenom) »Lehrbuch der Botanik«. Fitting je već u 19>2´3- g. učinio izmene u smislu novih činjenica o kojima je ovde reč. 0 tome je ovde već bilo govora povodom moje zamerke u kritici da »g. D. još uvek živi u idejama pre 70 godina« (pod ., 2) i tom smo prilikom naveli i jedan citat iz Fitinga. A istu izmenu, i još jasniju i odlučniju, mogao je g. Đ. naći u Büsgen-Münch: Bau und Leben unserer Waldbäume (1927). U tome delu, na str. 94., ovako stoji povodom Aristolochia-tipa: »Biese Wachstumweise hatte man bis vor kurzem als den Grundtypus des sekandären Dickenwachstums angesehen; sie ist aber nach Kostytschew eine seltene Ausnahme und fehlt bei allen Bäumen u. Sträuchern die einen geschlossenen Holzkörper bilden«. Ali, na žalost, g. Đ. je imao u rukama samo pretposlcdnje izdanje te knjige iz 1917 g. (vidi literaturu na kraju knjige g. Đ.!). A tu, razume se, nije mogao još ništa naći od svega toga. Kad g. Đ. svoju knjigu izdaje u 1930 (1931 na spoljnim koricama!), a ne obzire se ni malo na nove činjenice čiji je i on savremenik, to samo dokazuje jednu veoma žalosnu pojavu: da se pisac knjige »Anatomska grada drveta...« ne ume da služi naučnom literaturom svoje struke i da ne prati progres svoje nauke! On nema nikakvog kritičkog odabiranja, već prvu knjigu koja mu dođe do ruku uzme i iz nje ispisuje »baš i tekstuelno«. Zato njegov citat iz Bremera, da bi se odbranio od svojih grešaka, i nema nikakve vrednosti i samo dokazuje, da se naučni duh pisca knjige »Anatomska grada drveta .. « još nije uspeo do savremene naučne visine. Još nešto. Na kraju tač. 11 svoje odbrane g. D. hoće da me izvede »iz zablude«. Najpre tvrdi (razume se neistinu) kako sam ja u kritici kazao da opisani način obrazovanja kambijalnog prstena važi »samo za Aristolochia sipho«, pa dodaje (razume se bez ikakve potrebe) »da on važi i za Clematis vitabla, sa napomenom, da se fascikularna kambija ponaša i ovde kao i kod Aristolochia, a da interfasdikularna kambija obrazuje ne samo osnovno tkivo, već i t. zv. medusnopiće (interfascikularne snopiće), kao što sam ja to opisao na str. 9. svoje knjige«. Pre svega, ja nigdje u svojoj kritici nisam tvrdio, da »opisani način obrazovanja kambijalnog prstena« važi »samo za Aristolochia Sipho«. Ja Aristolochia Sipho nisam ni pomenuo. nego samo tip Aristolochiae i Aristolochia-tip. I dodao sam, da se po tome tipu upravljaju zeljaste biljke i od drvenastih gotovo samo lijani. TIHI samim je već rečeno, da se po istome tipu upravlja i Clematis vitabla, razume se kao lijan. Kad g. D. ´ipak tvrdi da meni to »nije poznato«, onda tvrdi neistinu, ili barem dokazuje da njemu, g. D., naziv lijani, kao naziv za čitavu jednu ekološku grupu biijaka, nije poznat. Drugog objašnjenja nema. Dalje G. D. u svome odgovoru tvrdi, da je na str. 9. svoje knjige opisao način obrazovanja međusnopića kod Clematis vitalba. I zaista, na tome mestu nalazimo da se obrazuju međusnopići, i to po .—8 na broju između svaka dva susedna snopića. Ja sam u svojoj kritici naročito istakao, da je taj broj 6—8 g. Đ. preneo sa sheme (g. D. ima veliku sklonost da odnose sa shema shvata kao stvarnost!), a da taj broj u stvari kod raznih biljnih vrsta varira od 1 do više. Kada g. D. sada u svome odgovoru još izjavljuje, da je u njegovoj knjizi »uzet kao tip baš Clematis vitalba« i da je opisan onaj način obrazovanja kambijalnog prstena, »koji važi za tu vrstu biljke«, onda g. D. time još eklatantnije dokazuje svoje neznanje. Neka g. D. bar sada dozna, da se kod 44 |