DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 3     <-- 3 -->        PDF

............


.... 56. ...... 1932.


Prof. HENRY PERRIN (NANCY):


ŠUME I ŠUMARSTVO FRANCUSKE*


LA SYLVICULTURE DE LA FRANCE*


Cijela površina Francuske iznosi 54,000.000 ha i prostire se između
42° i 51° sjeverne širine; velik se dakle dio (Južna Francuska) nalazi u
istim geografskim širinama kao i Jugoslavija. Ali dok je Jugoslavija pretežno
planinska zemlja, u Francuskoj ima više nizina i zato utjecaj atlantske
klime nesmetano i duboko prodire širokim riječnim dolinama Seine,
Loire i Garonne ; isto se tako i upliv Sredozemnog mora osjeća dosta daleko
na sjever u dolini Rhone, pa čak i Saône. Na taj način sasvim neznatni
dio Francuske (sjevero-istok) ima skroz kontinentalnu klimu. Ca
7io Francuske ima umjereno-hladnu klimu, dosta raznoličnu, ali uvijek sa
prosječno velikom količinom kiše (600—1000 mm) i pravilnom, jednoličnom
raspodjelom oborina. Obala Sredozemnog mora i dolina rijeke Rhone
(do udaljenosti ca 150 km. od mora) imaju topliju, mediteransku klimu
(14—15" mjesto 10—13") sa manjom (500—800 mm) količinom kiše, koja
pada skoro isključivo u zimskim mjesecima (od listopada do travnja).


Postoje naravno i takove klimatske razlike, koje su uvjetovane


nadmorskim visinama. Čitav se relief Francuske diže od zapada prema


istoku. Izuzev Pireneje i osamljeni Centralni Masiv sve francuske


planine imaju smjer sjever-jug: Vogezi (1426 m), Jura (1923), Alpe (4808).


Od svojih najvećih vrhova spuštaju se one postepeno i blago prema za


padu, a strmo padaju prema istoku. Zato je u Francuskoj zastupana ve


getacija raznih klimatskih zona i etaža, počev od flore Sredozemne obale


i sve do domena vječitog snijega. Šumska je flora napose zastupana


mnogim vrstima zimzelenog drveća i grmlja (Mediteranska flora) kao i


izrazitim predstavnicima visokog gorja (Coniferae).


* Donosimo u ovom i u par narednih brojeva ciklus predavanja, što ih je g.
prof. H. Perrin održao u Zagrebu početkom oktobra prošle godine kao gost zagrebačkog
poljoprivredno-šumarskog fakulteta. U r e d n.
:: C´est la premiere des 4 conférences faites par M. le professeur Perrin l´octobre
dernier a la Faculté forestiere de Zagreb, comme l´invité de la Faculté. Par l´aimable
autorisation de l´auteur, nous la publions ici en traduction avec un sommaire en français.
Les trois autres conférences seront publiées dans les Numéros suivants. — La
Rédaction.


1




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Općenito uzevši listače su najviše rasprostranjene i zauzimaju skoro
% (74%) cijele površine šuma; sami hrastovi (quercus pedunculata,
quercus sessiliflora, qu. pubescens, a donekle i cer) pokrivaju 37% površine.
Zimzeleno hrašće (qu. ilex i qu. suber) — 4%., bukva 10%, grab
6%, kesten 4%. Od četinjača: pinus maritima 10%, obični bor 4.5%, jela
3.3%, smreka 1.8%, pinus halepensis 1%. Ispod 1%: ariš, pinus laricio
(Cors.), pinus montana. Egzota ima veoma malo, ako ne računamo pinus
nigra (Austr.) na vapnenim tlima i bagrem, koji zaprema još manji areal.
Sve navedene vrsti sačinjavaju šume, koje nisu jednako raspodijeljene po
cijeloj površini. Većina je zemljišta plodno i prikladno za poljoprivredne
svrhe. Pošto su pokrajine sa ovakovim zemljištem prenapučene, šume
su devastirane i uništene. Zapadna je Francuska siromašna na drvu (iznimku
čine samo Landes i Sologne), dok istočna Francuska obiluje šumom,
u koliko ju nije pašarenje i neracijonalno gospodarenje uništilo i u
koliko se ne radi o položajima iznad gornje granice šumske vegetacije.
Istočno od diagonale Metz-Bayonne, postotak je šumovitosti za 7 veći
nego li zapadno od te linije (23%! prema 16%), dok je prosječan postotak
za cijelu zemlju 18.8%. To znači, da je šumom obrašteno 10,352.600 ha
ili na svakog stanovnika otpada 25 ara šume. Napadne su razlike za pojedine
départemente (Landes 55%, Manche 3%). Inače ima u Francuskoj
poljoprivrednog obrađenog zemljišta 52.5%, livada i pašnjaka 20.2, neplodnog
tla i pustoši 8.6%.


Pošto ima više nizina nego bregova, većina se šuma nalazi u nadmorskim
visinama ispod 400 m. Samo 11%´ nalazi se iznad 1000 m. i tek
1% iznad 1800.


Četinjače se goje u pravilnim visokim šumama sa čistim (event.
oplodnim) sječama (futaie reguliere). Ali i prebirno gospodarenje (jardinage)
osvaja sve više teren, premda je još prije kratkog vremena bilo
ograničeno samo na najnepovoljnije položaje. Lisnatih visokih šuma nema
mnogo i više ima niskih, a najviše srednjih šuma, jer većina naših vrsti
nije podesna za šume drugog uzgojnog oblika (grab, quercus pubescens,
qu. ilex) ; drugi se razlog mora tražiti u raspodjeli šuma po kategoriji vlasništva.
Država ima zaista samo 14.1% svih šuma (1,458.000 ha); općine
21.3%´ (2,208.300 ha), a privatnici 64.6%. Privatni je šumski posjed u većini
slučajeva neobično malen: tih 6,685.000 ha privatnih šuma otpada na


1.500.000 vlasnika! Njih 95% ima šumice ispod 10 ha površine; ima samo
2000 šumoposjednika, koji imaju više od 300 ha šuma i 710, koji imaju
preko 500 ha. Za privatnike nije moguće gospodariti s tim šumicama u
visokoj ophodnji; srednja šuma prevladava još i zato, što pruža izvjesne
prednosti, o kojima će još biti govora.
Šume su raspodijeljene ovako: visoke šume 36.7% ili 3,800.000 ha
(1,100.000 ha otpada na crnogoricu); srednje šume 35.6%´ ili 3,695.000 ha;
niske šume 22.7% ili 2,350.000 ha; čistine 5% ili 505.000 ha.


Od državnih šuma otpada % na visoke šume; niskih šuma država
gotovo ni nema. Općinske su šume srednje (VJ), visoke (M0 i niske CA;).
LI privatnim su šumama sva tri oblika gospodarenja zastupana skoro
jednako, ali su visoke šume samo četinjaste.


To prevladavanje niskih šuma uvjetuje relativno slabe prihode.
Prema statističkim podacima iz godine 1912. godišnji je prirast iznosio
26,400.000 m3, od čega 18,700.000 gorivog i 7,300.000 tehničkog drva. Po
ha dakle prirašćuje 2.45 m3 godišnje ili 0.66 m3 tehnički sposobnog drva.


2




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 5     <-- 5 -->        PDF

To su prosječne cifre, koje inače variraju od skoro nule (za pojedine
niske šume) do 8, čak do 10 m3 (za dobro uređene jelove sastojine). Inače
visoka šuma daje cet. par. veći prihod od srednje, a srednja veći od niske.


Državne šume daju ca 55% tehničkog drva, općinske 35%, a privatne
20%. Sve javne šume ako i zapremaju samo Va sviju šuma, daju
više od polovice građevnog drva i, tako reći, proizvodnja stabala jačih
od Vi m u prsnoj visini monopolizirana je.


Na taj način francuske šume proizvode veliku količinu gorivog
drva, koja potpuno zadovoljava nutarnje potrebe, pa čak i izvozimo nešto
u Švicarsku, Italiju i Španiju. Ali što se tiče građevnog drveta, tu ne
stojimo najbolje. Naše potrebe iznose 15—16,000.000 m3, dok nam šume
daju samo 7,000.000, pa još izvjesnu količinu od toga (rudničko drvo)
eksportiramo u Englesku (primorski bor) i Belgiju. Premda se danas
siječe nešto više, nego što prirašćuje, ipak moramo uvoziti mnogo tehničkog
drva, naročito piljene robe. Još smo nekako u ravnoteži u pogledu
hrastovine; izvozimo dosta trupaca i pragova, a uvozimo veliku količinu
piljenog materijala i dužice (iz Jugoslavije najviše). Ne stojimo dobro
ni sa bukovinom. Egzota uvozimo 250—300.000 tona (Mi iz naših kolonija).
Nešto četinjastog drva izvozimo također (rudničko drvo), ali uvoz
je veći. To su trupci, telegrafski stupovi, drvo za papir i različite evropske
zemlje (ponajviše nordijske) dobavljaju nam 1,500.000 tona piljene
robe (ne računajući drvo za papir i kemikalije)


Godine 1930. na temelju podataka naših carinarnica iznosio je naš
uvoz 3,171.000 tona, a izvoz 1,374.000 tona. Istina, ima produkata, glede
kojih smo pravi izvoznici. To su produkti smolarenja (primorskog i alepskog
bora). Svake godine fabrikujemo 100—130.000 tona, od čega polovicu
izvozimo.


Naša je dakle trgovina šum. produktima prilično deficitna. Izuzev
produkte smolarenja, izvozimo samo jeftinu robu, a skupe pare plaćamo
za piljeni materijal i drvo za papir, pa ništa manje od jedne milijarde
franaka izdajemo godišnje za to. Rat ne samo da je upropastio 350.000 ha
francuskih šuma, već je prouzrokovao (odnosno pojačao) prevladavanje
nerentabilnih niskih i srednjih šuma umjesto visokih.


Prije rata računalo se, da je sječa jednaka prirastu. Prije izvjesnog


vremena visoke cijene drva izazvale su pretjeranu eksploataciju. Srećom,


pošto se radi više o srednjoj šumi, zlo se još da popraviti — u toliko prije,


što i same pretjerane sječe zadnje vrijeme jenjavaju uslijed strožih za


konskih mjera.


Naše zakonodavstvo počiva još i sada na starom Code forestier


(od 31. VII. 1827), koji je inspirisan još starijom uredbom kralja Luja XIV.


od 1669. god. Taj Code forestier, popunjen uredbom od 1. IV. 1828., ure


dio je veoma strog »régime forestier«, samo što je ta strogost više pri


vidna nego stvarna, jer dopuštene su (bilo prije presude, bilo poslije nje)


različite transakcije; valja spomenuti, da se šumarska administracija služi


tim pravom možda i suviše liberalno. Zakonski propisi odnose se na sve


državne i općinske šume; ima na žalost malo privatnih posjeda, koji su


podređeni tom režimu. Inače su na snazi i mnogi specijalni zakoni, na pr.:


»o čuvanju i pošumljavanju planina (iz god. 1860, 64, 82, 1922), o poža


revima (1883 i 1924), o zaštitnim šumama (1922). Osim toga pojedine


odredbe finansijskih zakona odobravaju smanjivanje poreza licima, koja


pošumljavaju neplodna zemljišta.


3




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Privatna lica ili sama upravljaju svojim šumama ili imaju upravitelje


sa prilično ograničenim kvalifikacijama. U privatnoj službi ima možda


tek nekoliko desetaka šumara sa višom naobrazbom.


Državne, općinske i šume javnih ustanova potpadaju pod upravu
»voda i šuma« (administration des Eaux et Forets). Šumari — državni
službenici nose uniformu, koja potsjeća na vojničku, te imaju izvjesne
čisto vojničke obaveze, ali se smatraju službenicima građanskog reda,
čija je najviša vlast ministarstvo poljoprivrede. U dužnost šumara spada
nadzor i uprava javnih šuma, šumarska policija, nadzor nad lovom i ribolovom
u neplovnim rijekama. Činovnici (officiers) različitih položajnih
stepena upravljaju šumama i rukovode doznaku sječa, a niži službenici
(»préposés« ili »gardes« t. j . čuvari) vrše šumarsku policiju i nadzor nad
eksploatacijom i radovima u šumi. Od činovnika %—% imaju diplomu
visoke šumarske škole u Nancy-u (L´école Nationale des Eaux et Forets),
koja postoji od g. 1824. Za upis u šumarsku školu u Nancy-u mora se
prethodno svršiti bilo L´institut Agronomique de Paris (najviša gospodarska
škola u Francuskoj) ili pak L´école Polytechnique de Paris (najviša
tehnička škola u Francuskoj). Jedan prijamni ispit prethodi također upisu,
a nastava je dvogodišnja. Za vrijeme studija đaci se već smatraju državnim
službenicima; namještenje im je osigurano, čim polože diplomski
ispit.


Postoji još jedna šumarska škola, a to je L´école forestiere, des
Barres (kod Montargis-a, département Loiret), koju polaze bivši »préposés
« nakon dvogodišnje službe i natječajnog ispita. Njihova je školska
sprema mnogo niža od spreme nancijskih pitomaca i zato oni rijetko kada
postižu više položaje. »Préposés« moraju imati najmanje 4 godine službe
u vojsci, jedan teoretski (nestručni) ispit, dvogodišnji staž (pripremnu
praksu) i nakon toga ispit stručnog karaktera. Sistem staža uveden je
tek prije kratkog vremena.


Svaki čuvar šuma ima rajon od 700—1200 ha (»triage«), stan u naravi
i deputatno zemljište (1 ha). Njegove prinadležnosti iznose 9—11.600
franaka. Tri do pet »triaža« sačinjavaju »brigadu«, na čelu koje stoji
brigadier sa godišnjom plaćom od 11.500—16.000 frc. Izvjestan broj brigada
(20.—50.000 ha) sačinjavaju inspektorat (inspection). Položaj inspektora
(inspecteur) odgovara činu pukovnika ili potpukovnika. Njegovi
pomoćnici inspecteurs-adjoints jednaki su kapetanu, a gardes généraux
poručniku. Oni nadziru manja područja (»cantonnement«). Dužnost im
je također izravna kontrola rada »préposés«-a, te rješavanje šumarskopolicijskih
i inih predmeta u prvoj instanciji. Ali svu odgovornost (kako
u stručno-tehničkom tako i u finansijskom pogledu) snosi inspektor. Ipak
on ne rukuje blagajnom, jer država, odnosno općine, postavljaju zasebne
blagajnike, koji vrše primanja i isplate po nalogu šefa.


Drvo se prodaje na panju. Tek se u Elsas-Lotaringiji sačuvao stari
njemački način prodaje, t. j . prodaje se samo izrađena roba.


U državnoj su službi sada (u okruglim ciframa): 4 generalna inspektora,
50 konservatora (to su viši šefovi vanjskog uredovanja), 250 inspektora,
350 »inspecteurs-adjoint« i »gardes généraux«. Tome moramo dodati
75 činovnika (»officier«) za sjevernu Afriku i specijalni kolonijalni
kadar (taj je stvoren poslije rata i njegov broj raste iz godine u godinu).
U samoj Francuskoj (bez kolonija) ima 8.0O0 »préposés«.


Sve te brojke znatno su niže od predratnih. Sto šumara poginulo je
u ratu; dugački i tužni spisak njihovih imena možete pročitati na zido


4




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 7     <-- 7 -->        PDF

vima naše Šumarske Visoke škole. Godišnje prinadležnosti »officiers-a«
iznose od 16.000 frc (gardes généraux) do 45—60.000 (conservateur).


Smanjivanje budžeta u svrhu štednje izazvalo je redukciju osoblja;
sada se međutim uvidjelo, da u šumarstvu nije ispravna niti korisna pretjerana
štednja.


Državni budžet za 1931. g. predvidio je prihod od 331,000.000 frc.
(prihod od sječa državnih šuma, lova, kao i općinski doprinos za upravu
njihovih šuma) i rashod 162,000.000 frc. Od toga otpada 90,000.000 na
personalne izdatke, a 36,000.000 na šumske radove. Nije tu uračunat prihod
općinskih šuma (najmanje 300,000.000 frc).


Dodamo li tim brojkama i prihod privatnih šuma, dolazimo do svote
od jedne milijarde franaka. Taj iznos zahvaljujemo u prvom redu jeftinoj
upravi naših domena, te visokoj cijeni naše hrastovine i stabala jačih
dimenzija (u javnim šumama). Na polju pak povećanja produkcije drvne
mase moramo još poraditi u više smjerova.


Preveo: Ing. A. Panov.


Sommaire.* Notes géographiques et climatériques concernant la France européenne;
pourcentages des essences et leurs sites; boisement de la France en général
et par régions en particulier; étendues et sites des forets de coniferes et des forets
feuillues; catégories de possession en chiffres absolus et relatifs; étendues des futaies,
des taillis et des taillis sous futaies; l´accroissement annuel; l´exportation et l´importation
de bois en France (ensemble et par Sortiments); dommages causés par la
guerre; l´exploitation apres la guerre; Code forestier et son application, lois spéciales;
Service forestier de l´Etat et des particuliers; Ecoles forestieres et leurs rangs; degrés
des officiers et des gardes forestiers, leurs compétences et émoluments; questions
budgétaires et les revenus des forets françaises en metres cubes et en monaie; tâches
encore a accomplir dans le but d´une augmentation de la production.


«0»
Profesor Dr. NENADIĆ ĐURO (ZACREB):


NAŠA ŠUMARSKA TERMINOLOGIJA


(NOTRE TERMINOLOGIE FORESTIERE)


Tko prati našu posleratnu šumarsku literaturu, mogao je opaziti,
da kod nas u šumarskoj terminologiji postoji neka nesređenost. Razlozi,
koji su do toga doveli, mnogovrsni su i raznoliki. Prvi i najglavniji razlog
je u tome, što među nastavnicima naših šumarskih fakulteta nema jednakog
shvaćanja o stručnim šumarskim terminima. Drugi je razlog u tome,
što također ni u državnoj administraciji nema jedinstvenog shvaćanja o
pojedinim stručnim izrazima, nego svaki referent prigodom rešavanja
različitih pitanja krsti dotičan stručni pojam na svoj način. Kao treći


* Voir la note au bas de la l"c page de cet article.
5