DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 59 <-- 59 --> PDF |
dosljedno kao jedinice više ili manje očuvane. To je mnjenje osnovano još i u drugoj okolnosti, da zakon ne predvidja davanje šume subjektima u trgovačke svrhe. Zakon uvažuje kod nadjeljivanja samo pokriće potreba u naravi, ne otvara pako mogućnost trgovačkoga poslovanja subjektima sa proizvodima dodjeljenih šuma- Kada navađamo u zakonu osnovanu mogućnost očuvanja velešuma u jedinicama, koje su za uspješan razvoj šumskoga gospodarstva kod naših domaćih prilika kao nekakav minimum potrebne, moramo pogledom na te jedinice napomenuti, da se njihova površina giblje prema intenzivnosti gospodarenja, prema donosnosti tla, te prema klimatskim prilikama u najširim granicama. Na svaki način su te gospodarske jedinice dobile svoj oblik kroz dugo doba kao nekaki organizmi, koji su se iskazali sposobnim za samostalan gospodarski život. Ako se okrni cjelina, bi se koliko toliko omelo i gospodarstvo, te se nemože vjerovati, da li bi se nastala šteta mogla izravnati s koristi na drugoj strani. Jedinica obratovanja zaprema u Dravskoj banovini običajno površinu kakih 2000 i više ha. Za tako veliku šumsku površinu pravilnik k § 133 Zakona o šumama predvidja namještenje posebnog kvalificiranog šumarskog stručnjaka, okolnost, na koju se mora uzeti Obzir i iz socijalnoga vidika pogledom na zaposlenje našega akademskoga šumarskoga podmlatka. Kao gospodarska jedinica neka bi se dakle kod provađanja Zakona o likvidaciji agrarne reforme priznala barem šumska površina, za koju Zakon o šumama zahtjeva stručno vodstvo. U Čehoslovačkoj republici je savjetodavni odbor za provadanje agrarne reforme definirao gospodarsku jedinicu za šumsko obratovanje tako: ?>Kao gospodarsku jedinicu u šumskom gospodarstvu treba smatrati šumski kompleks, koji je sposoban za samostalan gospodarski opstanak i koji je moguć kao upravna cjelina pod stručnim vodstvom«. U pogledu narodno-gospodarske vrednosti raznih vlasničkih oblika velcšume napominjemo, da se je pored velcšume u državnoj upravi, koja ima značaj javne svojine te se mora upravljati po za to prikladnim načelima, iskazala privatn a velešuma , koja bi prigodom likvidacije djelomično mijenjala vlastnika, u istoriji šumarstva kao vrlo shodan i gospodarski uspješan posjedovni oblik. U većini slučajeva privatna velešuma gledom na svoje uspjehe u produkciji i industrijalizaciji drva, u rentabiliteti, kao jak i pouzdan porezni objekat i po otvaranju agrarnoga zakonodavstva u Jugoslaviji kao trajna riznica za naturalne potrebe naroda na drvu ne zaostaje za drugim oblicima šumskoga posjeda( općinske, zadružne, suvlasničke i si. šume). Naglasiti treba, da rentabilnost privatne velešume nije izvirala isključivo iz njenog značaja kao velešuma, nego najviše puta iz poduzetničkog duha i inicijativnosti njezinog vlasnika, koji je šumu trajno snabdjevao sa shodnim tehničkim napravama, kao što su: prometala (cesta, točila, željeznice i si.), te industrijama drva. Velešuma u jedinstvenom, za razmah sposobnom vlasništv u je svakako uvažavanja vrijedan tip gospodarske šume, koja daje veoma solidno jamstvo, da se bude šuma morala održavati u punoj produkcijonoj snazi, što slijedi iz stručnoga zakonodavstva, koje određuje za gospodarstvo u velešumama posebno stroge odredbe. Osim toga je bilo u takim šumama gospodarstvo od nekada konzervativno, te je išlo za čim većom produkcijom tehničkog drva za drvarsku industriju i potrebu trga. Gospodarstvo u velešumama nije zanemarivalo pošumljavanje te uvijek skrbilo za odgoj šume. Velešuma te vrste bila je stalan poslodavac za veliki broj namještenika i radnika i, da ne zakasnimo napomenuti, uvijek plodonosno polje za maloga seljačkoga prekupca drvom. Manje jamstvo za uspješno gospodarstvo pruža općinska iil zadružna (kolektivna) velešuma. U takim šumama spravlja egoizam pojedinca, te upliv 505 |