DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 58 <-- 58 --> PDF |
zakonodavcu po našem dubokom uvjerenju bila kod sastavljanja Zakona o likvidaciji agrarne reforme na veleposedima načelno dobrano tuđa, po faktičnom stanju zakonodavstva ne samo dana, nego ju smatraju u če s nie i, koji dolaze kao subjekti u obzir, glavnim ciljem zakona. Kao predstavnici osobito slovenskoga šumarstva i općih šumskih mteresa u Dravskoj banovini molimo mjerodavne faktore, da bi uzeli kod tumačenja i provađanja zakona i njegovog pravilnika obzira na smjernice, načela i stručno-stvarni stav jugoslovenskoga šumarstva, koji je već više puta bio razložen u spomenicama i člancima na oblasti i na javnost. U tim spisima iznesene misli vodilje važe neokrnjeno i danas Svraćamo Vašu pozornost na slijedeće publikacije, koje prilažemo: 1. Izvješće Šumarskoga društva za Sloveniju k agrarnoj reformi od 7- aprila 1919. (Priloga A). 2. Misli o agrarnoj reformi u Sloveniji, napisao ing. Josip Lenarčić u godini 1921. (Priloga B). 3. Mnenje gospodarsko-šumarskog fakulteta zagrebačke univerze k pitanju: Agrarna reforma i šuma, iz god. 1922, napisao prof. Dr. A. Ugrenović. (Priloga C). 4. Smjernice naše šumarske politike, sastavili u god. 1932. ing. A. Šivic i ing. V- Putick. (Priloga C). 5. Predstavka Jugoslovcnskoga Šumarskoga Udruženja k nacrtu Zakona o likvidaciji agrarne reforme u god. 1931. (Priloga D). K ovim publikacijama naših najviše priznatih stručnjaka iz šumarske znanosti i prakse, koji svi odsvetuju drobljenje velešuma te svi zagovaraju održanje sadanjih gospodarskih jedinica, napominjemo još, da je također stručna javnost u čehoslovačkoj republici godine 1926. kod raspravljanja pitanja o provedbi agrarne reforme u privatnim velešumama zauzela skoro isti stav. Šumska politika svake, posebno pa sa šumama tako preprežene države, kakova je Jugoslavija, osobito pa Dravska banovina i Gorski kotar, mora, ako hoće biti uspješna, glede površine obratovanja u šumama uvažavati načelno neosporivu činjenicu , da su za svrsishodno i uređeno šumsko gospodarstvo, koje neka trajno proizvađa visokovredne Sortimente drva za trg i industriju, potrebna šumska tl a dovoljno g opsega . Svrsishodno šumsko gospodarenje na maloj površini je za široko narodno gospodarstvo po svim pravilima šumarske znanosti i prakse teško i malovredno. Proizvađanje drva kao glavnoga šumskoga proizvoda, rascjepkano na zemljišne površine nedostatnog opsega i izvođeno bez širokog gospodarskog programa, ne može imati mogućnost razmaha. Šumarstvo na maloj površini je posao maloga čovjeka. Ono ostaje skučeno na usku okolicu domaćega sela, te se pojavljuje na širem trgu sa svojim proizvodima obično samo uz doprinos teških materijalnih žrtava. Malo šumarstvo cijepa gospodarske sile, zato neka se uvađa bez štete za koristi naroda na novo samo tamo, gdje nema mogućnosti, da se održi ili ustanovi veleobrat. Sa eksproprijacijom velešuma je u načelu združena njihova dioba odnosno razdioba i to tako, da će ostati dosadanjem vlasniku najmanje 1.000 ha šume, višak neka bi se pa podjelio među u zakonu napose navedene stranke, subjekte, u svrhu opskrbe ovih stranaka sa pašom, sa drvom za gorivo i za gradnju, za kućnu industriju i za druge gospodarske potrebe. Sa ovim činom bi se na svaki način okrnile dosadanje, priznano za opstanak sposobne šumsko-gospodarske jedinice, jer čine najviše posjeda kao takovi samo jednu šumsko-obrtnu cjelinu (razred). Zakon istina kaže, da se moraju kod eksproprijacije uvažiti šumsko-gospodarske jedinice, te da se mora osim toga voditi briga za potrebe na sirovini postojeće drvarske industrije, što znači, da bi na taj način kod većeg dijela nad 1000 ha velikih veleposjeda morale šume ostati po smislu zakona i ako se ispune ostali u zakonu navedeni uvjeti 504 |