DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Wilhelm je obradio samo partiju »Hölzer« za treće, a Brehmer za četvrto izdanje. Stavljati njih za autore dela sasvim je pogrešno- Iz ovih razmatranja izlazi jasno, da napomenuta knjiga g. Đordevića ne može da bude ni univerzitetski udžbenik ni uput šumarskim i tehničkim praktičarima. Mi smo u svoje vreme upozorili g. Đordevića na teške greške u njegovoj knjizi u nameri, da ga navedemo, da ju povuče. Kada je i posle dužih diskusija g. D. ostao uporno pri tome, da u knjizi grešaka nema, kad ju je zadržao kao školski udžbenik, te po njoj predaje i kandidate ispituje, smatramo za dužnost, da o tome obavestimo i širu javnost. Dr. Roko Vuković, Beograd. IZ UDRUŽENJA SPOMENICA Jugoslovenskoga šumarskoga udruženja, podružnice u Ljubljani, u predmetu Zakona o likvidaciji agrarne reforme. Visokopoštovani gospodine bane! Jugoslovensko šumarsko udruženje, podružnica u Ljubljani, proučila je Zakon o likvidaciji agrarne reforme i Pravilnik k tom zakonu, te i dozvoljuje predložiti Vam glede proizvađanja zakona slijedeću spomenicu: Zakon je bio nužno potreban. S njime će se konačno uvesti sređivanje pitanja vlasničkog položaja šumskih i poljodjelskih velepovršina, koje su trpjele uslijed nesigurnosti obzirom na vlasništvo skoro tokom 11 godina na škodljivim posljedicama, kakove može nanijeti samo nesigurnost vlasništva na redovitoj zemlji obzirom na svrsishodno obrađivanje. U Zakonu je za velešume u Dravskoj banovini i za one u »Gorskom kotaru« sadržana iznimna odredba, da se kod likvidacije i nje pritegne kao objekte za razvlaštenje, dok zakon šume iste vrste u ostalim pokrajinama države kod likvidacije agrarnih odnošaja u opće više ne dira. Ne dvojimo, da je zakonodavac, kada je načelno izuzeo velešume -ispod likvidacije, ujedno uvažio i teške razloge, koje je Jugoslovensko Šumarsko Udruženje kod tolikih prilika u tu svrhu naglašavalo. Zato si ne možemo bez premišljanja tumačiti razloge, koji su bili mjerodavni zakonodavcu, da je naprotiv načelnoj odredbi stvorio zakonitu mogućnost, da dođe sa promjeno m vlasni štv a velešum a u Dravskoj banovini i u Gorskom kotaru u pogibelj propasti i isprobana gospodarska institucija velešume kao take, institucija, koja je u bregovitim krajevima Dravske banovine i Gorskoga kotara opravdana i ukorjenjena bolje nego igdje drugdje u našoj državi. U Dravskoj banovini i u Gorskom kotaru je za agrarnu ekspropriaciju predviđeno 30 veleposjeda sa oko 110.000 ha lijepo uređene velešume, od koje površine bi se na površini kakih 80.000 ha, kako izgleda, uveo način maloga šumskoga gospodarstva. U Savskoj i Dunavskoj banovini je kakih 26 veleposjeda sa oko 180.000 ha jednakovrsnih šuma izuzeto od razvlašćenja. Jugoslovensko Šumarsko Udruženje si kao stručna gospodarska korporacij a pripisuje u dužnost, da državnu vlast pravovremeno upozori na nedoglednu štetu, koju će morati, pretrpiti narod bezuvjetno, alko bi se nenadan o i bez temeljitih prethodni h mjer a stvorila zakonska mogućnost za raspad tako preispitane gospodarske vrijednosti, kakove su velešume. Jugoslovensko Šumarsko Udruženje naglašuje ponovno, da je ta mogućnost raspada velešuma, koja je istina 508 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 58 <-- 58 --> PDF |
zakonodavcu po našem dubokom uvjerenju bila kod sastavljanja Zakona o likvidaciji agrarne reforme na veleposedima načelno dobrano tuđa, po faktičnom stanju zakonodavstva ne samo dana, nego ju smatraju u če s nie i, koji dolaze kao subjekti u obzir, glavnim ciljem zakona. Kao predstavnici osobito slovenskoga šumarstva i općih šumskih mteresa u Dravskoj banovini molimo mjerodavne faktore, da bi uzeli kod tumačenja i provađanja zakona i njegovog pravilnika obzira na smjernice, načela i stručno-stvarni stav jugoslovenskoga šumarstva, koji je već više puta bio razložen u spomenicama i člancima na oblasti i na javnost. U tim spisima iznesene misli vodilje važe neokrnjeno i danas Svraćamo Vašu pozornost na slijedeće publikacije, koje prilažemo: 1. Izvješće Šumarskoga društva za Sloveniju k agrarnoj reformi od 7- aprila 1919. (Priloga A). 2. Misli o agrarnoj reformi u Sloveniji, napisao ing. Josip Lenarčić u godini 1921. (Priloga B). 3. Mnenje gospodarsko-šumarskog fakulteta zagrebačke univerze k pitanju: Agrarna reforma i šuma, iz god. 1922, napisao prof. Dr. A. Ugrenović. (Priloga C). 4. Smjernice naše šumarske politike, sastavili u god. 1932. ing. A. Šivic i ing. V- Putick. (Priloga C). 5. Predstavka Jugoslovcnskoga Šumarskoga Udruženja k nacrtu Zakona o likvidaciji agrarne reforme u god. 1931. (Priloga D). K ovim publikacijama naših najviše priznatih stručnjaka iz šumarske znanosti i prakse, koji svi odsvetuju drobljenje velešuma te svi zagovaraju održanje sadanjih gospodarskih jedinica, napominjemo još, da je također stručna javnost u čehoslovačkoj republici godine 1926. kod raspravljanja pitanja o provedbi agrarne reforme u privatnim velešumama zauzela skoro isti stav. Šumska politika svake, posebno pa sa šumama tako preprežene države, kakova je Jugoslavija, osobito pa Dravska banovina i Gorski kotar, mora, ako hoće biti uspješna, glede površine obratovanja u šumama uvažavati načelno neosporivu činjenicu , da su za svrsishodno i uređeno šumsko gospodarstvo, koje neka trajno proizvađa visokovredne Sortimente drva za trg i industriju, potrebna šumska tl a dovoljno g opsega . Svrsishodno šumsko gospodarenje na maloj površini je za široko narodno gospodarstvo po svim pravilima šumarske znanosti i prakse teško i malovredno. Proizvađanje drva kao glavnoga šumskoga proizvoda, rascjepkano na zemljišne površine nedostatnog opsega i izvođeno bez širokog gospodarskog programa, ne može imati mogućnost razmaha. Šumarstvo na maloj površini je posao maloga čovjeka. Ono ostaje skučeno na usku okolicu domaćega sela, te se pojavljuje na širem trgu sa svojim proizvodima obično samo uz doprinos teških materijalnih žrtava. Malo šumarstvo cijepa gospodarske sile, zato neka se uvađa bez štete za koristi naroda na novo samo tamo, gdje nema mogućnosti, da se održi ili ustanovi veleobrat. Sa eksproprijacijom velešuma je u načelu združena njihova dioba odnosno razdioba i to tako, da će ostati dosadanjem vlasniku najmanje 1.000 ha šume, višak neka bi se pa podjelio među u zakonu napose navedene stranke, subjekte, u svrhu opskrbe ovih stranaka sa pašom, sa drvom za gorivo i za gradnju, za kućnu industriju i za druge gospodarske potrebe. Sa ovim činom bi se na svaki način okrnile dosadanje, priznano za opstanak sposobne šumsko-gospodarske jedinice, jer čine najviše posjeda kao takovi samo jednu šumsko-obrtnu cjelinu (razred). Zakon istina kaže, da se moraju kod eksproprijacije uvažiti šumsko-gospodarske jedinice, te da se mora osim toga voditi briga za potrebe na sirovini postojeće drvarske industrije, što znači, da bi na taj način kod većeg dijela nad 1000 ha velikih veleposjeda morale šume ostati po smislu zakona i ako se ispune ostali u zakonu navedeni uvjeti 504 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 59 <-- 59 --> PDF |
dosljedno kao jedinice više ili manje očuvane. To je mnjenje osnovano još i u drugoj okolnosti, da zakon ne predvidja davanje šume subjektima u trgovačke svrhe. Zakon uvažuje kod nadjeljivanja samo pokriće potreba u naravi, ne otvara pako mogućnost trgovačkoga poslovanja subjektima sa proizvodima dodjeljenih šuma- Kada navađamo u zakonu osnovanu mogućnost očuvanja velešuma u jedinicama, koje su za uspješan razvoj šumskoga gospodarstva kod naših domaćih prilika kao nekakav minimum potrebne, moramo pogledom na te jedinice napomenuti, da se njihova površina giblje prema intenzivnosti gospodarenja, prema donosnosti tla, te prema klimatskim prilikama u najširim granicama. Na svaki način su te gospodarske jedinice dobile svoj oblik kroz dugo doba kao nekaki organizmi, koji su se iskazali sposobnim za samostalan gospodarski život. Ako se okrni cjelina, bi se koliko toliko omelo i gospodarstvo, te se nemože vjerovati, da li bi se nastala šteta mogla izravnati s koristi na drugoj strani. Jedinica obratovanja zaprema u Dravskoj banovini običajno površinu kakih 2000 i više ha. Za tako veliku šumsku površinu pravilnik k § 133 Zakona o šumama predvidja namještenje posebnog kvalificiranog šumarskog stručnjaka, okolnost, na koju se mora uzeti Obzir i iz socijalnoga vidika pogledom na zaposlenje našega akademskoga šumarskoga podmlatka. Kao gospodarska jedinica neka bi se dakle kod provađanja Zakona o likvidaciji agrarne reforme priznala barem šumska površina, za koju Zakon o šumama zahtjeva stručno vodstvo. U Čehoslovačkoj republici je savjetodavni odbor za provadanje agrarne reforme definirao gospodarsku jedinicu za šumsko obratovanje tako: ?>Kao gospodarsku jedinicu u šumskom gospodarstvu treba smatrati šumski kompleks, koji je sposoban za samostalan gospodarski opstanak i koji je moguć kao upravna cjelina pod stručnim vodstvom«. U pogledu narodno-gospodarske vrednosti raznih vlasničkih oblika velcšume napominjemo, da se je pored velcšume u državnoj upravi, koja ima značaj javne svojine te se mora upravljati po za to prikladnim načelima, iskazala privatn a velešuma , koja bi prigodom likvidacije djelomično mijenjala vlastnika, u istoriji šumarstva kao vrlo shodan i gospodarski uspješan posjedovni oblik. U većini slučajeva privatna velešuma gledom na svoje uspjehe u produkciji i industrijalizaciji drva, u rentabiliteti, kao jak i pouzdan porezni objekat i po otvaranju agrarnoga zakonodavstva u Jugoslaviji kao trajna riznica za naturalne potrebe naroda na drvu ne zaostaje za drugim oblicima šumskoga posjeda( općinske, zadružne, suvlasničke i si. šume). Naglasiti treba, da rentabilnost privatne velešume nije izvirala isključivo iz njenog značaja kao velešuma, nego najviše puta iz poduzetničkog duha i inicijativnosti njezinog vlasnika, koji je šumu trajno snabdjevao sa shodnim tehničkim napravama, kao što su: prometala (cesta, točila, željeznice i si.), te industrijama drva. Velešuma u jedinstvenom, za razmah sposobnom vlasništv u je svakako uvažavanja vrijedan tip gospodarske šume, koja daje veoma solidno jamstvo, da se bude šuma morala održavati u punoj produkcijonoj snazi, što slijedi iz stručnoga zakonodavstva, koje određuje za gospodarstvo u velešumama posebno stroge odredbe. Osim toga je bilo u takim šumama gospodarstvo od nekada konzervativno, te je išlo za čim većom produkcijom tehničkog drva za drvarsku industriju i potrebu trga. Gospodarstvo u velešumama nije zanemarivalo pošumljavanje te uvijek skrbilo za odgoj šume. Velešuma te vrste bila je stalan poslodavac za veliki broj namještenika i radnika i, da ne zakasnimo napomenuti, uvijek plodonosno polje za maloga seljačkoga prekupca drvom. Manje jamstvo za uspješno gospodarstvo pruža općinska iil zadružna (kolektivna) velešuma. U takim šumama spravlja egoizam pojedinca, te upliv 505 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 61 <-- 61 --> PDF |
tržnoga drva, kako je to državna ili privatna velešuma, koja je u stanju, da u dovoljno dugoj ophodnji (obrtnoj dobi) proizvađa primereno dimenzijonirane Sortimente drva. U § 24. Zakona o likvidaciji agrarne reforme se predviđa odcijepanje kakovih 80.000 ha velešume, te njezino prevođenje iz sadanjega vlasništva u vlasničke oblike, koji neka bi vjerojatno omogućili bolj e zalaganj e seljačkoga gospodarstva sa šumskim proizvodima. Pitanje je, da li je to prevođenje, to mijenjanje gospodarskoga cilja u tim šumama osnovano u narodno-gospodarskoj potrebi. Želimo samo naglasiti, da bi po izvršenju likvidacije u Sloveniji imali najedanput 85% šuma, iz kojih neka bi se pokrivale seljačke gospodarske potrebe na drvu i samo 15% šuma, koje bi se mogle računati kao izrazito trajno vrelo za zalaganje razvijene drvarske industrije u Dravskoj banovini i služiti tako u korist i za pokriće širih potreba na šumskim proizvodima. Nesumnjivo je, da bi ovakovo preuređenje šumsko-gospodarstvenog položaja značilo gospodarsko nazadovanje te bi veoma štetno uplivisalo na domaću industriju drva. Šumarsko udruženje upozorava nadležne činioce uvijek nanovo , da bi tako dalekosežna promjena u temeljima sadanjega šumsko-gospodarstvenoga položaja bila uzročnikom skučenja i oslabljenja opšte narodno-gospodarske snage na opsegu Dravske banovine. Pretežna većina velešuma u Dravskoj banovini je danas industrijalizirana i organizirana na izvozno-trgovačkom poslovanju. Nevjesta razdioba šuma bi na svaki način prikratila dobavu drvene sirovine industrijama te uslijed toga osjetljivo stegnula izvoz prerađenoga drva, blaga, koje čini izvanredno pozitivnu stavku u našoj državnoj izvoznoj bilanci Uvađanje paše u šumama nanovo bi bila bez obzira na opseg šuma iz šumsko-gospodarskih razloga bezuvjetno više štetna nego bi donesla koristi, koje bi možda mogle nastati od nje za seljačko žiteljstvo. Uvedba paše bi značila za naše šumsko gospodarstvo širok korak nazad. Opskrba sa drvima i ostalim drvom za gospodarske svrhe žiteljstva i raznih ustanova u okolici velešuma je po dosada važnim i izvađanim zakonskim propisima osigurana trajno na najpouzdaniji način, kod čega proizvodnja drva za industrijske i tržne svrhe dosada nije bila smetana. Podjeliti šume samo medu žiteljstvo u njihovoj bližoj okolici bi bilo za seoske stanovnike u drugim krajevima, gdje ima šuma samo u manjem opsegu ili ih uopće nema, bez svake koristi. Baš žiteljstvu u ovakovim krajevima bi bilo potrebno pribaviti blago, koje mu faktično primanjkuje. Bez sumnje bi se to dalo izvesti sa shodnim postupkom kod likvidacije agrarne reforme obzirom na velešume. Provedba agrarne reforme u velešumaina bi imala nadalje još dalekosežn u posljedicu u socijalnom pogledu. Hiljade radnika i namještenika, koji su imali do sada u obratu velešuma i njihovih industrija stalno i osigurano zaposlenje te na taj način obezbeđenu ekzistencu, su u pogibelji, da izgube svoj kruh. Isključeno je skoro, da bi na novo nastale šumsko-gospodarske jedinice mogle bez daljega održati industrijsko i trgovačko poslovanje u sadanjem, gospodarskim prilikama prilagođenom opsegu. Mjesto suradnje kod rešavanja važnoga socijalnoga pitanja besposlice bi nepromišljena likvidacija agrarne reforme u velešumama stvorila položaj, koji bi imao proletarizirati cijeli stalež šumarskih činovnika i radnika u privatnoj službi. Glede pitanja opskrbe dotično daljeg namještenja stalni h šumarski h službenika , Zakon o likvidaciji agrarne reforme ne sadrži nikakove odredbe. Jugoslovensko Šumarsko udruženje je mnijenja, da se zakon u tom pogledu upotpuni sa potrebnim odredbama. Predavajući Vam, visokopoštovani gospodine bane, kao zastupnici Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja, Podružnice u Ljubljani, ovu spomenicu, Vas molimo, da 507 |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 60 <-- 60 --> PDF |
lokalnih stranaka potrajnost gospodarstva obično u pogibelj. Drvni kapitali se pod raznim naslovima vremenom skoro potpuno iscrpe, budući da je navala interesenata za razne lične koristi obično tako velika i tako svojevrsna, da i najokretnija uprava take pojave bez štete za stvar trajno ne može izdržati. Baš u našoj državi imamo primjere za ovaj navod u upravi zemljišnih zajednica i imovnih općina, kojih gospodarstvo se nalazi stalno u teškoj krizi. Upozoravamo na razne predloge podržavljenja ili razdiobe na malo kolektivnih šuma od strane ozbiljnih stručnjaka, nacijonalnih ekonoma i poznavaoca ovih šuma. Još nedavno je prof. dr. Nenadić iz Zagreba, uvidjevši neodrživ ) pustošenje ovih šuma, rekli bi, protiv svojemu vlastitom osvjedočenju kao kapaciteta šumarstva javno preporučao individualnu razdiobu ovih šuma kao manje zlo. Imademo pa i u Dravskoj banovini mnogo primjera slaboga gospodarstva u suvlasničkim i općinskim šumama, gdje su komisije za agrarne operacije već godinu u godinu na poslu, iz tako potpunoma iscrpane kolektivne šume razdijele na pojedine suvlasnike, i gdje je uvađanje discipliniranog upravljanja samo u pojedinim iznimnim slučajevima moguće. Upozoravamo tom prilikom na iscrpene suvlasničke šume u okolici Triglava (Mojstrana, Bohinj). Zadružne šume u vlastitoj upravi se dosada nisu . igdje iskazale. Pokušaji, koji su u tu svrhu bili stvoreni, da bi se mali seljački posjednici složili u skupno tijelo u svrhu skupnoga racijonalnoga gospodarenja u svoji m suvisli m šumama , nisu imali baš nikakvoga praktičnoga uspjeha, okolnost, koja je u narodnom gospodarstvu dobro poznata i koja izvire u pretežnoj većini slučajeva iz zavistnoga značaja žiteljstva. Šumske zadruge sa posebnim statutom do novijega vremena skoro nigdje nisu postojale, njihovo rađanje u najnovijem času se mora smatrati kao posve nova narodno-gospodarska pojava. Zemljišne zajednice u Savskoj banovini ne spadaju toliko u tu vrstu šuma. One imaju značaj suvlasništva pod više ili manje strogim državnim nadzorom ili upravom. Ne glede na to, da zadruge dosada nisu uživale dobar glas kao gospodarski oblik za uspješno šumsko gazdovanje, se priglašuju u novo osnovane zadruge povodom Zakona o likvidaciji agrarne reforme još ljudi kakovi su mali trgovci drvom i krčmari (birtaši), te osobe sa izrazitim nagonom za unosnim iskorišćavanjem na jeftin način stečenih šuma, dakle stranke, koje imaju sve prije nego smisao za uredno i potrajno šumsko gospodarstvo i koji upravo teže za čim ranijom podelom zadružne šume medu članove zadruge. Iz dosadanjega iskustva slijedi, da šuma uopće nije primjeran objekat za zadružno gospodarenje. To potvrđuje također anketa, koju su u ljetu 1926. priredili »Narodni listy« u Pragu i kod koje su svi najveći šumarski i narodno- gospodarski stručnjaci Cehoslovačke izrazili mnjenje, da se zadružni oblik u posjedu razdeljenih agrarno-reformnih šuma ne može nikako preporučiti. Do januara 1929. je bilo u cijeloj Čehoslovačkoj u korist zadruga razvlaštenih samo oko 500 ha šuma. Stvaranje novih šuma u rukama kolektivnih tijela također Jugoslovesko-Šumarsko Udruženje ne može prcporučati. Seljačka privatna šuma, koje ima u Sloveniji oko 70% cijele šumske površine, ima posve drugu gospodarsku svrhu nego privatna velešuma. Seljačka privatna šuma služi u prvom redu opskrbi seljačkoga gospodarstva sa drvima i ostalim potrebnim drvom, te pašom j steljom. Osim toga je seljačka privatna šuma doduše neprostovoljna štedionica za prišteđeno drvo iz vremena slabe prodajne mogućnosti za doba, kada se drvo lako i dobro prodaje. Dobro služe seljačke šume štedljivih seljaka njihovim potrebama kod vlasničkih i baštinskih prenosa. Stanje gospodarstva u seljačkim šumama općenito nije i ne može biti niti na poprečnoj visini, te seljačka šuma već radi svoje posebne svrhe ne može biti u onoj mjeri proizvodnik industrijskoga 506 |