DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Wilhelm je obradio samo partiju »Hölzer« za treće, a Brehmer za četvrto izdanje.
Stavljati njih za autore dela sasvim je pogrešno-
Iz ovih razmatranja izlazi jasno, da napomenuta knjiga g. Đordevića ne može
da bude ni univerzitetski udžbenik ni uput šumarskim i tehničkim praktičarima.


Mi smo u svoje vreme upozorili g. Đordevića na teške greške u njegovoj knjizi
u nameri, da ga navedemo, da ju povuče. Kada je i posle dužih diskusija g. D. ostao
uporno pri tome, da u knjizi grešaka nema, kad ju je zadržao kao školski udžbenik,
te po njoj predaje i kandidate ispituje, smatramo za dužnost, da o tome obavestimo
i širu javnost. Dr. Roko Vuković, Beograd.


IZ UDRUŽENJA


SPOMENICA
Jugoslovenskoga šumarskoga udruženja, podružnice u Ljubljani, u predmetu Zakona


o likvidaciji agrarne reforme.
Visokopoštovani gospodine bane!
Jugoslovensko šumarsko udruženje, podružnica u Ljubljani, proučila je Zakon o
likvidaciji agrarne reforme i Pravilnik k tom zakonu, te i dozvoljuje predložiti Vam
glede proizvađanja zakona slijedeću spomenicu:
Zakon je bio nužno potreban. S njime će se konačno uvesti sređivanje pitanja
vlasničkog položaja šumskih i poljodjelskih velepovršina, koje su trpjele uslijed nesigurnosti
obzirom na vlasništvo skoro tokom 11 godina na škodljivim posljedicama,
kakove može nanijeti samo nesigurnost vlasništva na redovitoj zemlji obzirom na svrsishodno
obrađivanje.
U Zakonu je za velešume u Dravskoj banovini i za one u »Gorskom kotaru« sadržana
iznimna odredba, da se kod likvidacije i nje pritegne kao objekte za razvlaštenje,
dok zakon šume iste vrste u ostalim pokrajinama države kod likvidacije agrarnih
odnošaja u opće više ne dira. Ne dvojimo, da je zakonodavac, kada je načelno izuzeo
velešume -ispod likvidacije, ujedno uvažio i teške razloge, koje je Jugoslovensko Šumarsko
Udruženje kod tolikih prilika u tu svrhu naglašavalo. Zato si ne možemo bez
premišljanja tumačiti razloge, koji su bili mjerodavni zakonodavcu, da je naprotiv
načelnoj odredbi stvorio zakonitu mogućnost, da dođe sa promjeno m vlasni štv
a velešum a u Dravskoj banovini i u Gorskom kotaru u pogibelj propasti i
isprobana gospodarska institucija velešume kao take, institucija,
koja je u bregovitim krajevima Dravske banovine i Gorskoga kotara opravdana
i ukorjenjena bolje nego igdje drugdje u našoj državi.
U Dravskoj banovini i u Gorskom kotaru je za agrarnu ekspropriaciju predviđeno
30 veleposjeda sa oko 110.000 ha lijepo uređene velešume, od koje površine bi
se na površini kakih 80.000 ha, kako izgleda, uveo način maloga šumskoga gospodarstva.
U Savskoj i Dunavskoj banovini je kakih 26 veleposjeda sa oko 180.000 ha jednakovrsnih
šuma izuzeto od razvlašćenja.
Jugoslovensko Šumarsko Udruženje si kao stručna gospodarska korporacij
a pripisuje u dužnost, da državnu vlast pravovremeno upozori na nedoglednu
štetu, koju će morati, pretrpiti narod bezuvjetno, alko bi se nenadan
o i bez temeljitih prethodni h mjer a stvorila zakonska mogućnost za raspad
tako preispitane gospodarske vrijednosti, kakove su velešume. Jugoslovensko Šumarsko
Udruženje naglašuje ponovno, da je ta mogućnost raspada velešuma, koja je istina


508




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 58     <-- 58 -->        PDF

zakonodavcu po našem dubokom uvjerenju bila kod sastavljanja Zakona o likvidaciji
agrarne reforme na veleposedima načelno dobrano tuđa, po faktičnom stanju
zakonodavstva ne samo dana, nego ju smatraju u če s nie i, koji dolaze
kao subjekti u obzir, glavnim ciljem zakona.


Kao predstavnici osobito slovenskoga šumarstva i općih šumskih mteresa u
Dravskoj banovini molimo mjerodavne faktore, da bi uzeli kod tumačenja i provađanja
zakona i njegovog pravilnika obzira na smjernice, načela i stručno-stvarni stav jugoslovenskoga
šumarstva, koji je već više puta bio razložen u spomenicama i člancima na
oblasti i na javnost. U tim spisima iznesene misli vodilje važe neokrnjeno i danas


Svraćamo Vašu pozornost na slijedeće publikacije, koje prilažemo:


1. Izvješće Šumarskoga društva za Sloveniju k agrarnoj reformi od 7- aprila 1919.
(Priloga A).
2. Misli o agrarnoj reformi u Sloveniji, napisao ing. Josip Lenarčić u godini 1921.
(Priloga B).
3. Mnenje gospodarsko-šumarskog fakulteta zagrebačke univerze k pitanju:
Agrarna reforma i šuma, iz god. 1922, napisao prof. Dr. A. Ugrenović. (Priloga C).
4. Smjernice naše šumarske politike, sastavili u god. 1932. ing. A. Šivic i ing. V-
Putick. (Priloga C).
5. Predstavka Jugoslovcnskoga Šumarskoga Udruženja k nacrtu Zakona o likvidaciji
agrarne reforme u god. 1931. (Priloga D).
K ovim publikacijama naših najviše priznatih stručnjaka iz šumarske znanosti
i prakse, koji svi odsvetuju drobljenje velešuma te svi zagovaraju održanje sadanjih
gospodarskih jedinica, napominjemo još, da je također stručna javnost u čehoslovačkoj
republici godine 1926. kod raspravljanja pitanja o provedbi agrarne reforme u privatnim
velešumama zauzela skoro isti stav.


Šumska politika svake, posebno pa sa šumama tako preprežene države, kakova
je Jugoslavija, osobito pa Dravska banovina i Gorski kotar, mora, ako hoće biti uspješna,
glede površine obratovanja u šumama uvažavati načelno neosporivu
činjenicu , da su za svrsishodno i uređeno šumsko gospodarstvo, koje neka trajno
proizvađa visokovredne Sortimente drva za trg i industriju, potrebna šumska
tl a dovoljno g opsega . Svrsishodno šumsko gospodarenje na maloj površini
je za široko narodno gospodarstvo po svim pravilima šumarske znanosti i prakse teško
i malovredno. Proizvađanje drva kao glavnoga šumskoga proizvoda, rascjepkano na
zemljišne površine nedostatnog opsega i izvođeno bez širokog gospodarskog programa,
ne može imati mogućnost razmaha. Šumarstvo na maloj površini je posao maloga
čovjeka. Ono ostaje skučeno na usku okolicu domaćega sela, te se pojavljuje na
širem trgu sa svojim proizvodima obično samo uz doprinos teških materijalnih žrtava.
Malo šumarstvo cijepa gospodarske sile, zato neka se uvađa bez štete za koristi
naroda na novo samo tamo, gdje nema mogućnosti, da se održi ili ustanovi veleobrat.


Sa eksproprijacijom velešuma je u načelu združena njihova dioba odnosno razdioba
i to tako, da će ostati dosadanjem vlasniku najmanje 1.000 ha šume, višak neka bi se pa
podjelio među u zakonu napose navedene stranke, subjekte, u svrhu opskrbe ovih stranaka
sa pašom, sa drvom za gorivo i za gradnju, za kućnu industriju i za druge gospodarske
potrebe.


Sa ovim činom bi se na svaki način okrnile dosadanje, priznano za opstanak sposobne
šumsko-gospodarske jedinice, jer čine najviše posjeda kao takovi samo jednu
šumsko-obrtnu cjelinu (razred).


Zakon istina kaže, da se moraju kod eksproprijacije uvažiti šumsko-gospodarske
jedinice, te da se mora osim toga voditi briga za potrebe na sirovini postojeće drvarske
industrije, što znači, da bi na taj način kod većeg dijela nad 1000 ha velikih veleposjeda
morale šume ostati po smislu zakona i ako se ispune ostali u zakonu navedeni uvjeti


504




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 59     <-- 59 -->        PDF

dosljedno kao jedinice više ili manje očuvane. To je mnjenje osnovano još i u drugoj
okolnosti, da zakon ne predvidja davanje šume subjektima u trgovačke svrhe. Zakon
uvažuje kod nadjeljivanja samo pokriće potreba u naravi, ne otvara pako mogućnost
trgovačkoga poslovanja subjektima sa proizvodima dodjeljenih šuma-


Kada navađamo u zakonu osnovanu mogućnost očuvanja velešuma u jedinicama,
koje su za uspješan razvoj šumskoga gospodarstva kod naših domaćih prilika kao nekakav
minimum potrebne, moramo pogledom na te jedinice napomenuti, da se njihova
površina giblje prema intenzivnosti gospodarenja, prema donosnosti tla, te prema klimatskim
prilikama u najširim granicama. Na svaki način su te gospodarske jedinice
dobile svoj oblik kroz dugo doba kao nekaki organizmi, koji su se iskazali sposobnim
za samostalan gospodarski život. Ako se okrni cjelina, bi se koliko toliko omelo i gospodarstvo,
te se nemože vjerovati, da li bi se nastala šteta mogla izravnati s koristi
na drugoj strani.


Jedinica obratovanja zaprema u Dravskoj banovini običajno površinu kakih 2000
i više ha. Za tako veliku šumsku površinu pravilnik k § 133 Zakona o šumama predvidja
namještenje posebnog kvalificiranog šumarskog stručnjaka, okolnost, na koju se
mora uzeti Obzir i iz socijalnoga vidika pogledom na zaposlenje našega akademskoga
šumarskoga podmlatka.


Kao gospodarska jedinica neka bi se dakle kod provađanja Zakona o likvidaciji
agrarne reforme priznala barem šumska površina, za koju Zakon o šumama
zahtjeva stručno vodstvo.


U Čehoslovačkoj republici je savjetodavni odbor za provadanje agrarne reforme
definirao gospodarsku jedinicu za šumsko obratovanje tako: ?>Kao gospodarsku jedinicu
u šumskom gospodarstvu treba smatrati šumski kompleks, koji je sposoban za
samostalan gospodarski opstanak i koji je moguć kao upravna cjelina pod stručnim
vodstvom«.


U pogledu narodno-gospodarske vrednosti raznih vlasničkih
oblika velcšume napominjemo, da se je pored velcšume u
državnoj upravi, koja ima značaj javne svojine te se mora upravljati po za to
prikladnim načelima, iskazala privatn a velešuma , koja bi prigodom likvidacije
djelomično mijenjala vlastnika, u istoriji šumarstva kao vrlo shodan i gospodarski uspješan
posjedovni oblik. U većini slučajeva privatna velešuma gledom na svoje uspjehe u
produkciji i industrijalizaciji drva, u rentabiliteti, kao jak i pouzdan porezni objekat i
po otvaranju agrarnoga zakonodavstva u Jugoslaviji kao trajna riznica za naturalne
potrebe naroda na drvu ne zaostaje za drugim oblicima šumskoga posjeda( općinske,
zadružne, suvlasničke i si. šume). Naglasiti treba, da rentabilnost privatne velešume
nije izvirala isključivo iz njenog značaja kao velešuma, nego najviše puta iz poduzetničkog
duha i inicijativnosti njezinog vlasnika, koji je šumu trajno snabdjevao sa shodnim
tehničkim napravama, kao što su: prometala (cesta, točila, željeznice i si.), te industrijama
drva. Velešuma u jedinstvenom, za razmah sposobnom
vlasništv u je svakako uvažavanja vrijedan tip gospodarske šume, koja daje veoma
solidno jamstvo, da se bude šuma morala održavati u punoj produkcijonoj snazi, što
slijedi iz stručnoga zakonodavstva, koje određuje za gospodarstvo u velešumama posebno
stroge odredbe. Osim toga je bilo u takim šumama gospodarstvo od nekada konzervativno,
te je išlo za čim većom produkcijom tehničkog drva za drvarsku industriju
i potrebu trga. Gospodarstvo u velešumama nije zanemarivalo pošumljavanje te uvijek
skrbilo za odgoj šume. Velešuma te vrste bila je stalan poslodavac za veliki broj namještenika
i radnika i, da ne zakasnimo napomenuti, uvijek plodonosno polje za maloga
seljačkoga prekupca drvom.


Manje jamstvo za uspješno gospodarstvo pruža općinska iil zadružna
(kolektivna) velešuma. U takim šumama spravlja egoizam pojedinca, te upliv


505




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 60     <-- 60 -->        PDF

lokalnih stranaka potrajnost gospodarstva obično u pogibelj. Drvni kapitali se pod raznim
naslovima vremenom skoro potpuno iscrpe, budući da je navala interesenata za
razne lične koristi obično tako velika i tako svojevrsna, da i najokretnija uprava take pojave
bez štete za stvar trajno ne može izdržati. Baš u našoj državi imamo primjere za
ovaj navod u upravi zemljišnih zajednica i imovnih općina, kojih gospodarstvo se nalazi
stalno u teškoj krizi. Upozoravamo na razne predloge podržavljenja ili razdiobe na
malo kolektivnih šuma od strane ozbiljnih stručnjaka, nacijonalnih ekonoma i poznavaoca
ovih šuma. Još nedavno je prof. dr. Nenadić iz Zagreba, uvidjevši neodrživ )
pustošenje ovih šuma, rekli bi, protiv svojemu vlastitom osvjedočenju kao kapaciteta
šumarstva javno preporučao individualnu razdiobu ovih šuma kao manje zlo. Imademo
pa i u Dravskoj banovini mnogo primjera slaboga gospodarstva u suvlasničkim i općinskim
šumama, gdje su komisije za agrarne operacije već godinu u godinu na poslu, iz
tako potpunoma iscrpane kolektivne šume razdijele na pojedine suvlasnike, i gdje je
uvađanje discipliniranog upravljanja samo u pojedinim iznimnim slučajevima moguće.
Upozoravamo tom prilikom na iscrpene suvlasničke šume u okolici Triglava (Mojstrana,
Bohinj).


Zadružne šume u vlastitoj upravi se dosada nisu . igdje
iskazale. Pokušaji, koji su u tu svrhu bili stvoreni, da bi se mali seljački posjednici
složili u skupno tijelo u svrhu skupnoga racijonalnoga gospodarenja u svoji m
suvisli m šumama , nisu imali baš nikakvoga praktičnoga uspjeha, okolnost, koja
je u narodnom gospodarstvu dobro poznata i koja izvire u pretežnoj većini slučajeva iz
zavistnoga značaja žiteljstva. Šumske zadruge sa posebnim statutom do novijega vremena
skoro nigdje nisu postojale, njihovo rađanje u najnovijem času se mora smatrati
kao posve nova narodno-gospodarska pojava. Zemljišne zajednice u Savskoj banovini
ne spadaju toliko u tu vrstu šuma. One imaju značaj suvlasništva pod više ili manje
strogim državnim nadzorom ili upravom. Ne glede na to, da zadruge dosada nisu uživale
dobar glas kao gospodarski oblik za uspješno šumsko gazdovanje, se priglašuju
u novo osnovane zadruge povodom Zakona o likvidaciji agrarne reforme još ljudi kakovi
su mali trgovci drvom i krčmari (birtaši), te osobe sa izrazitim nagonom za unosnim
iskorišćavanjem na jeftin način stečenih šuma, dakle stranke, koje imaju sve prije
nego smisao za uredno i potrajno šumsko gospodarstvo i koji upravo teže za čim ranijom
podelom zadružne šume medu članove zadruge.


Iz dosadanjega iskustva slijedi, da šuma uopće nije primjeran objekat
za zadružno gospodarenje. To potvrđuje također anketa, koju su u
ljetu 1926. priredili »Narodni listy« u Pragu i kod koje su svi najveći šumarski i narodno-
gospodarski stručnjaci Cehoslovačke izrazili mnjenje, da se zadružni oblik u posjedu
razdeljenih agrarno-reformnih šuma ne može nikako preporučiti. Do januara
1929. je bilo u cijeloj Čehoslovačkoj u korist zadruga razvlaštenih samo oko 500 ha šuma.


Stvaranje novih šuma u rukama kolektivnih tijela također
Jugoslovesko-Šumarsko Udruženje ne može prcporučati.


Seljačka privatna šuma, koje ima u Sloveniji oko 70% cijele šumske
površine, ima posve drugu gospodarsku svrhu nego privatna velešuma. Seljačka privatna
šuma služi u prvom redu opskrbi seljačkoga gospodarstva sa drvima i ostalim
potrebnim drvom, te pašom j steljom. Osim toga je seljačka privatna šuma doduše neprostovoljna
štedionica za prišteđeno drvo iz vremena slabe prodajne mogućnosti za
doba, kada se drvo lako i dobro prodaje. Dobro služe seljačke šume štedljivih seljaka
njihovim potrebama kod vlasničkih i baštinskih prenosa. Stanje gospodarstva u seljačkim
šumama općenito nije i ne može biti niti na poprečnoj visini, te seljačka šuma
već radi svoje posebne svrhe ne može biti u onoj mjeri proizvodnik industrijskoga


506




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 61     <-- 61 -->        PDF

tržnoga drva, kako je to državna ili privatna velešuma, koja je u stanju, da u dovoljno
dugoj ophodnji (obrtnoj dobi) proizvađa primereno dimenzijonirane Sortimente drva.
U § 24. Zakona o likvidaciji agrarne reforme se predviđa odcijepanje kakovih


80.000 ha velešume, te njezino prevođenje iz sadanjega vlasništva u vlasničke oblike,
koji neka bi vjerojatno omogućili bolj e zalaganj e seljačkoga gospodarstva sa
šumskim proizvodima. Pitanje je, da li je to prevođenje, to mijenjanje gospodarskoga
cilja u tim šumama osnovano u narodno-gospodarskoj potrebi. Želimo samo naglasiti,
da bi po izvršenju likvidacije u Sloveniji imali najedanput 85% šuma, iz kojih neka bi se
pokrivale seljačke gospodarske potrebe na drvu i samo 15% šuma, koje bi se mogle
računati kao izrazito trajno vrelo za zalaganje razvijene drvarske industrije
u Dravskoj banovini i služiti tako u korist i za pokriće širih potreba na šumskim
proizvodima. Nesumnjivo je, da bi ovakovo preuređenje šumsko-gospodarstvenog položaja
značilo gospodarsko nazadovanje te bi veoma štetno uplivisalo na domaću industriju
drva.
Šumarsko udruženje upozorava nadležne činioce uvijek
nanovo , da bi tako dalekosežna promjena u temeljima sadanjega šumsko-gospodarstvenoga
položaja bila uzročnikom skučenja i oslabljenja opšte narodno-gospodarske
snage na opsegu Dravske banovine.


Pretežna većina velešuma u Dravskoj banovini je danas industrijalizirana i organizirana
na izvozno-trgovačkom poslovanju. Nevjesta razdioba šuma bi na svaki način
prikratila dobavu drvene sirovine industrijama te uslijed toga osjetljivo stegnula izvoz
prerađenoga drva, blaga, koje čini izvanredno pozitivnu stavku u našoj državnoj izvoznoj
bilanci


Uvađanje paše u šumama nanovo bi bila bez obzira na opseg šuma iz
šumsko-gospodarskih razloga bezuvjetno više štetna nego bi donesla koristi, koje bi
možda mogle nastati od nje za seljačko žiteljstvo. Uvedba paše bi značila za naše šumsko
gospodarstvo širok korak nazad.


Opskrba sa drvima i ostalim drvom za gospodarske svrhe žiteljstva
i raznih ustanova u okolici velešuma je po dosada važnim i izvađanim zakonskim
propisima osigurana trajno na najpouzdaniji način, kod čega proizvodnja drva za industrijske
i tržne svrhe dosada nije bila smetana.


Podjeliti šume samo medu žiteljstvo u njihovoj bližoj okolici bi bilo za seoske
stanovnike u drugim krajevima, gdje ima šuma samo u manjem opsegu ili ih uopće
nema, bez svake koristi. Baš žiteljstvu u ovakovim krajevima bi bilo potrebno pribaviti
blago, koje mu faktično primanjkuje. Bez sumnje bi se to dalo izvesti sa shodnim
postupkom kod likvidacije agrarne reforme obzirom na velešume.


Provedba agrarne reforme u velešumaina bi imala nadalje još dalekosežn u
posljedicu u socijalnom pogledu. Hiljade radnika i namještenika, koji su
imali do sada u obratu velešuma i njihovih industrija stalno i osigurano zaposlenje te
na taj način obezbeđenu ekzistencu, su u pogibelji, da izgube svoj kruh. Isključeno je
skoro, da bi na novo nastale šumsko-gospodarske jedinice mogle bez daljega održati
industrijsko i trgovačko poslovanje u sadanjem, gospodarskim prilikama prilagođenom
opsegu. Mjesto suradnje kod rešavanja važnoga socijalnoga pitanja besposlice bi nepromišljena
likvidacija agrarne reforme u velešumama stvorila položaj, koji bi imao
proletarizirati cijeli stalež šumarskih činovnika i radnika u privatnoj službi.


Glede pitanja opskrbe dotično daljeg namještenja stalni h šumarski h
službenika , Zakon o likvidaciji agrarne reforme ne sadrži nikakove odredbe. Jugoslovensko
Šumarsko udruženje je mnijenja, da se zakon u tom pogledu upotpuni sa
potrebnim odredbama.


Predavajući Vam, visokopoštovani gospodine bane, kao zastupnici Jugoslovenskog
Šumarskog Udruženja, Podružnice u Ljubljani, ovu spomenicu, Vas molimo, da


507