DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 56     <-- 56 -->        PDF

žavi. Mnoge biljke, koje su izrazito kulturne biljke, g. Đordević stavlja pod naslov
»našeg šumskog drveća i šiblja«. Do danas nismo čuli, da šljiva, vinova loza, kajsija
čine elemente šume. S druge strane g. Dorđević ubraja u »naše« šumsko drveće i
Pseudotsuga Douglasii, a našu klokočiku stavlja u »Dodatku« na str. 131. u «Eksotično
drveće«!!!


Kao rezultat analize napomenute knjige g. Dorđevića nalazimo, da ta knjiga ne
ispunjava nijedan od napred navedenih i neopohodno potrebnih uslova.


1. Naučna fakta većinom su neispravna, a u koliko su izvesna fakta na jednom
mestu u knjizi i ispravna, na drugim su mestima ista fakta nepotpunim ili kontradiktornim
izlaganjima dovedena u sumnju;
2. Većina vrlo važnih termina ili nema naučne definicije ili je definicija data
sasvim pogrešno. Mnogi su termini definisani na više mesta u knjizi, ali nekonzekventno
i kontradiktorno. Na taj su način u knjizi g. D. mnogi osnovni pojmovi ostali
potpuno nejasni i konfuzni, pa ima čak i definicija, koje su po sebi apsurd.
3. Plan je u knjizi dobar, u koliko se to odnosi na (pozajmljene naslove pojedinih
većih ili manjih odeljaka uzetih (prevedenih) od stranih autora. Ali u onome, što se
raspravlja pod tim naslovom, nema nikakovog reda ni plana- Fragmentarna i maglovita
izlaganja ne mogu se ni na koji način povezati u jednu harmoničnu celinu. Na mnogim
se mestima u knjizi zapaža otsustvo logičnog mišljenja, jer su zaključci doneseni bez
prethodnih premisa, pa čak i u protivnosti sa datim premisama.
4. Po naslovu knjige (»Anatomska grada drveta«) i po onome, što g. D. kaže
u svom predgovoru, knjiga treba da bude univerzitetski udžbenik i »naučno izrađen
uput za praktične svrhe«. Pošto se drugi deo knjige »Uput za raspoznavanje našeg
važnijeg šumskog drveća...« zasniva na poznavanju anatomskih fakta izloženih u
prvom delu knjige i pošto smo već utvrdili, da su anatomska »fakta« g. Đ. većinom
neispravna ili kontradiktorna ili apsurdna, to ne može biti ni govora o sintezi oba
dela knjige. Time nije postignuta nijedna od obe svrhe ove knjige. Ta knjiga ne može
biti ni univerzitetski »udžbenik« ni »naučni uput za praktične svrhe«.
5. Knjiga g. Đ. nije originalno delo ni u koncepciji ni u obradi. Čitave su partije
doslovni prevodi iz knjiga stranih autora, a podela materijala uzeta od Wiesnera i
Hartiga. Prevođenje je često pogrešno, tako da misao u prevedenoj rečenici stoji u
potpunoj suprotnosti sa originalom. Velik je broj rečenica preveden samo fragmentarno,
usled čega je originalna misao ostala nepotpuna ili iskidana. Karakteristika je
knjige g. Đ. i ova: on je prenosio čitave rečenice ili delove jednog perioda, koji su u
delima stranih autora bili na raznim mestima u organskoj vezi sa ostalim tekstom, pa
je takove delove nizao jedan za drugim ne trudeći se da ih prilagodi mestu, na koje
ih stavlja u svoju knjigu. Ovo otsustvo logične i organske veze uzrok je čestom i uz
to kontradiktornom ponavljanju fakata i pojmova.
6. Prevedene rečenice, periodi i veće partije nisu pod znakom navoda niti su
strani autori (izuzev nekoliko izuzetaka) citirani u tekstu knjige g. Đ., kao što je to
inače običaj i dužnost u naučnom svetu. Toj dužnosti nije g. Đ. odgovorio ni time,
što je na kraju svoje knjige dao spisak literature, jer se u tekstu ne poziva na tu literaturu
(izuzev Neger, Hartig, Jones i Nördlinger). S druge strane u tekstu g. D.
nalaze se izvesni autori (Mayr, ..., Miinch, Jauka), koje ne navodi u spisku literature.
I najzad Brehmera, glavnog autora knjige g. D. ne spominje nigde u svome tekstu(?).
Šta više g. D. namešta svoje citiranje. Za delo »Rohstoffe des Pflanzenreiches«, iz
koga je, kao što smo vidjeli, preveo vrlo velik deo svoje knjige, stavlja na tri mesta
tri razna autora. Treće izdanje toga dela (1918) pripisuje u tekstu Wilhelmu, a u literaturi
Wiesneru, dok četvrto izdanje, kojim se naročito služio, pripisuje u literaturi
Brehmeru. Začetnik dela, pod čijim je imenom i izišlo, nije nitko drugi, već Wiesner,


502