DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 55     <-- 55 -->        PDF

deo rečenice uzimao iz prvog odeljka, a drugi deo rečenice iz drugoga (uporedi na pr.
bukvu kod oba autora). Tako je čitavo izlaganje g. Dorđevića ispalo konfuzno. Ni student
ni praktičar ne mogu se snaći, što imaju da zapažaju makroskopski, a što mikroskopski-
Biće da se i sam g. Dorđević u tome brka, kad od studenta zahteva, da na
malom mikroskopskom preparatu traži talasaste linije. Jedino, glede čega se iz knjige


g. Dorđevića sigurno zna, da spada u područje mikroskopa, to su oni silni mikroni, koji
se nalaze u knjizi. A to je tek nepotrebno. Niti studenti g. Dorđevića znaju meriti te
mikrone niti ih on u to mercnje upućuje niti će im to u praksi, kao budućim šumarima,
biti potrebno. Našim praktičarima, koji se mikroskopom redovno ne služe, potrebno je
makroskopsko raspoznavanje, a to upravo imaju u knjizi Karamanovoj. G. Dorđević
bio bi bolje učinio, da je odeljke »Holzcharakteristik« iz Brehmera preveo u celosti,
a iz odeljka »Anatomische Merkmale« ´uzeo najnužnije i to dao štampati sitnim slovima.
Ovako, kako je on uradio, teško je upotrebivo.
Jezik Karamanov nije tako rogobatan kao u g. D., rečenice su kraće i jasnije.
Najzad knjiga Karamanova, ako je i izrađena po Hartigovoj, mnogo je originalnija
nego knjiga g. D-ća. To je gotovo podvostručena Hartigova knjiga. Ipak Karaman
i u naslovnom listu kaže, da je knjigu preradio po Hartigu, pa u predgovoru napominje,
da je od Hartiga tražio dozvolu za tu preradbu, a ta mu dozvola nije bila ni potrebna,
jer se ne radi o čistom prevodu. G. Đ. naprotiv ne spominje Brehmera ni na naslovnom
listu ni u predgovoru ni u tekstu, tek ga je spomenuo u literaturi i to vrlo pogrešno,
navodeći ga kao autora knjige, kojoj Brehmer nije ni autor ni začetnik-
Iz ovoga izlazi, da je knjiga Karamanova bolja od knjige g. D-ća i da nije bilo
nikakove prešne potrebe, da se štampa nova knjiga ove vrste. A ovakova, kakovu
je dao g. Đ., bila je pogotovu skroz nepotrebna.
25) G. D. kaže, da njegova knjiga sadrži i nove odeljke za nauku, dakle da je knjiga
jednim delom i samostalan naučan rad sa novim naučnim faktima. Da nas na to nije
upozorio sam g. D., mi to iz njegove knjige ne bismo nikako mogli razabrati. Opis
i onih vrsta drveta, kao Pinus Peuce i Ouercus macedonica, koje autor predstavlja
kao naučan rad, ni po čemu se ne izdvaja od opisa drugih vrsta. Sve je to rađeno po
jednom te istom kalupu, a taj kalup ne pripada g. Đ-ću. Autor nam po svom običaju
ni jednom reci ne spominje metod rada za taj svoj naučni odeljak, a to je vrlo važno
za ocenu rezultata u jednom naučnom radu. Šta više, za Pinus Peuce autor nam ne
donosi niti nikakovih slika za potvrdu svojih navoda, nego taj bor opisuje prosto novelistički.
Da naglasi važnost svoga naučnog odeljka, g. Đ. tvrdi, da su te vrste opisane
po prviput. Za ovakovu jednu kategoričnu tvrdnju g- Đ. je kao stručnjak morao
da prođe ogromnu literaturu. Međutim njegova tvrdnja ne odgovara istini. Anatomska
građa drveta tih vrsta bila je i proučena i opisana već pre g. Dorđevića. Burgerstein
je u »Wicsner´s Festschrift« (Vergleichende Anatomie des Holzes der Könliferen, Wien
1908, str. 112) opisao anatomsku građu četinara i svrstao ih po njihovim anatomskim
osobinama u više grupa. Tu je on odredio mesto i za Pinus Peuce i stavio taj bor u
istu grupu sa Pinus Cembra, P. strobus etc. Isto tako anatomsku građu za Quercüs
macedonica doneo je Piccioli u »Tecnologia del legno, 1919.« Ovi radovi niti su izašli
u kakovim zakutnim provincijskim spisima, da bi ih bilo teško pronaći, niti g. Đ. živi
na kakovom osamljenom Robinzonovom ostrvu, da ne bi mogao pribaviti potrebnu
literaturu. Ovo je očit dokaz tome, s kakovom ozbiljnošću i spremom g. D. pristupa
naučnom radu.
Pre nego što završimo svoja razmatranja i prikaz knjige g. Dorđevića, ne možemo
a da ne učinimo i još jednu napomenu odnosno drugog dela knjige.


G. Dorđević se nije potrudio, da opis biljaka prilagodi naslovu »Uput za raspoznavanje
našeg važnijeg šumskog drveća i šiblja.. .« On za najveći broj opisanih
drveta i šibova ne spominje ni jednom reći njihovo geografsko prostiranje u našoj dr501