DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 49 <-- 49 --> PDF |
pisac ističe, da ti medusnopići postaju »i pre no što se dopuni fascikularna kambija u kambijalni prsten«. To znači, da medusnopići mogu postati i za.vrcme formiranja interfascikularnog kambijuma kao i posle toga- Treba znati, da medusnopići postaju vrlo rano, još u embrionalnom tkivu vegetacione kupe, a ne postaju iz trajnih ćelija sržnog zraka ni pre, a kamo li posle formiranja kambijalnog prstena. Da g. Dorđević smatra, da medusnopići postaju iz trajnih ćelija primarnog sržnog zraka, i to po pravilu posle formiranja interfascikularnog kambijuma, a da je ono »i pre« samo izuzetno, svedoči početna rečenica sledećeg perioda, koja glasi: »Pošto su dakle obrazovani sekundarni sržni zraci u likodrvenim snopićima, kao i medusnopići (dopunski) u primarnim sržnim zracima, tada drvo stabla ili grana ...«. Sve, što smo ovde izneli pod 20), odnosi se samo na 16 redova u knjizi g. Dordevića na str. 9.U tih 16 redova nalazi se isto toliko grešaka u faktima i pojmovima. 21) Od druge polovine str. 10 pa do kraja te strane g. Dorđević opisuje gradu korena. Razume se, da i koren nije poštedeo grešaka. Njegov tekst glasi: »U korenu pak raspored sudovnih snopića u toliko se razlikuje od rasporeda u stablu što se u korenu nalazi samo jedan centralni sudovni snopić, koji je radialno sagrađen. Kod korena su dakle snopići like rastavljeni od snopića drvcta, i radijalno su razmešteni po poprečnom preseku korena, i s toga su nazvani nepotpun snopić«. Na sudovne snopiće ne bismo se ovde ni obazirali (jer smo već u više mahova istakli, da o njima g. Dorđević nema jasnih pojmova), da ovde nisu učinjene i vrlo teške greške ne samo botaničke već i logične. Botaničke su greške greške u znanju, a logične greške su greške u mišljenju. U navedenim rečenicama se sadržavaju mnoge nelogičnosti i kontradikcije — i to kontradikcije u samim rečenicama i kontradikcije između pojedinih rečenica- U prvoj rečenici g. Dorđević govori o »rasporedu sudovnih snopića« u korenu, pa u istoj rečenici kaže, da se u korenu »nalazi samo jedan centralni sudovni snopić«. Pojam reci »raspored« pretpostavlja više elemenata (a najmanje dva), da bi se mogli raspoređivati. A gde je jedno, tu ne može biti govora o rasporedu, već samo o položaju. U drugoj rečenici pisac upotrebljava reč »dakle«, a to bi značilo, da je druga rečenica logična posledica prve ili zaključak izveden iz prve rečenice. Međutim od svega toga kod g. Dordevića nema ništa. Ko logično misli, ne može iz prethodnog tvrđenja, da se »u korenu nalazi samo jedan centralni sudovni snopić«, izvesti zaključak, da u korenu ima više snopića like i drveta i još uz to da su ti snopići »rastavljeni«. Još je manje moguće iz pomenutog tvrđenja doći do završnog zaključka na kraju druge rečenice, da svi ti »snopići« skupa (koji su u stvari samo jedan centralno položeni sudovni snopić) predstavljaju naposletku jedan »nepotpuni snopić«. Prema definiciji, koju je i sam pisac dao na str. 6, nepotpun je snopić onaj, koji je sagrađen ili samo od floema ili samo od ksilema. Iako g. Dorđević počinje sa tim, da se u korenu nalazi »samo jedan centralni sudovni snopić«, ipak u drugoj rečenici tvrdi, da u korenu ima više snopića (like i drvcta)1, pa kaže, da ti snopići čine jedan snopić, te najzad zaključuje, da je taj snopić (iako ima i floema i ksilema) »nepotpun snopić« (!). Ovo, što smo dovde izneli, odnosi se samo na prvih šest strana knjige g. Dordevića. Mnogobrojne, takove i slične greške nalaze se i dalje i stoga smatramo, da je nepotrebno i besciljno zamarati čitaoca produženom analizom teksta — to pre, što ni sa ovih šest strana nisu iscrpljene sve greške. Vršiti dalju analizu značilo bi preživljavati Tantalovc muke, tražeći uzalud da pijemo sa izvora istine i jureći za uobraženim plodom misli, koji na najmanji dodir iščezava. Najzad bi to bio i težak Sizifov posao: izvlačiti iz haosa na videlo greške i apsurde, koje g. Dorđević čini i ponavlja neprestano. 22) Iako je na naslovnom listu stavio »Napisao D-r. Petar Dorđević«, knjiga kao celina nije knjiga g. Dordevića. 495 |