DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 38     <-- 38 -->        PDF

niče i Vrbovsko, ne prijeti nikakova pogibelj ekspropriacije, jednako kao što .. prijeti
ni onim šumama unutar granica Dravske banovine, koje su manje od 1000 ha, ni unutar
granica spomenutih triju srezova Savske banovine onim šumama, koje su manje od
1000 jutara.


Veliki privatni šumski posjedi moći će dakle u okviru ponovno ustaljene posjedovno-
prave sigurnosti opet da bez strahovanja i u miru nastave svoj raniji uzorni
šumsko-gospodarski rad, jer točka 6. §. 24. jasno kaže, da se pitanje po zahtjevu ekspropriacije
»time konačno zatvara«.


Jugoslovensko Šumarsko Udruženje protiveći se rasparčavanju tih odličnih šumskih
objekata iznosilo je o tom svome stvarnom i načelnom šurnsko-gospodarskom stanovištu
pregnantno mišljenje u više navrata, a došli su u zakonu do izražaja i jaki
stvarni razlozi naše drvne industrije i šumske privrede. Pa baš poradi toga — apstrahirajuć
pri tom dakako iznimku, koja u smislu §. 24. tako teško pogađa jedan vrlo odlični
dio našega šumarstva, te ostavljajuć po strani i neopravdani, nepravedni i posve
nestručni način izračunavanja visine odštete za eksproprisane šume — ne može se
poreći, da imamo mnogo razloga, da damo ovdje dolično mjesto i priznanju i zadovoljstvu,
što je makar i u sam zadnji čas došlo u samom zakonu do izražaja baš to naše
načelno stanovište.


Ocijeniv stvarnu sadržinu §. 24. i sa stanovišta tih načela kao 1 onih, koja su
tako pregnantno izražena u toč. 1., 2. i 4. istog §., nemamo razloga ne vjerovati, da
će se zaista voditi računa ne samo o faktičnoj potrebi agrarnih subjekata onih krajeva,


o kojima je riječ, nego da će doći do punoga ostvarenja i ona pažnja, koja je izražena
u riječima, »da će se voditi računa kako o sačuvanju cjeline gospodarskih jedinica tako
i o potrebama šumske industrije na preostalim površinama odnosnoga veleposjeda«..
Još nas više učvršćuje u tom vjerovanju izjava g. ministra šuma i rudnika Dra. Stanka
Šibenika, koju je prema novinskim vijestima (Politika) dao povodom rješavanja gornjeg
pitanja navodnim riječima: »Primijetilo se, da je neizvjesnost, hoće li šuma doći pod
agrarnu reformu ili ostati velikom posjedniku, veoma nepovoljno djelovala na šumsku
privredu, to smo konačno riješili, da ovo pitanje likvidiramo na taj način, da se samo
u onim krajevima, gdje nema obradive zemlje za osiguranu eksistenciju zemljoradnika,
uzme jedan dio šuma u tu svrhu, a sve ostale šume da se konačno predadu slobodnom
prometu i dižu ispod udara agrarne reforme«.
Iskreno nastojanje svih zainteresovanih šumarskih, privrednih i industrijskih
krugova, da se u interesu našeg općeg šumarstva i šumske industrije uščuvaju ti naši
najljepši i najbolji šumski objekti, kvitirano je konačno i sa najmjerodavnije strane
kao ispravno i dobro. Već će skori dani osigurati našem općem šumarstvu potrebnu
stabilnost, mir i sigurnost, a time i stalan smjer i smiren rad. Vjerujemo, da će taj
oslobođeni privatni, a naročito veliki šumski posjed dvostrukom snagom uznastojati,
da što skorije zacijeli rane i ranice nedavnih težih dana, da će s novom odlučnošću prionuti
intenzivnom radu, te da će opet dokazati, kako privatni šumski veleposjed može
da bude od velike koristi ne samo svojoj okolici, nego i općoj narodnoj privredi. Ne
sumnjamo u to, da će velikom šumskom posjedu u slobodi brzo uspjeti, da potpuno
opravda povjerenje, koje mu je iskazano ovim zakonom.


Ing. Petar Rohr, Našice.


484