DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 37 <-- 37 --> PDF |
2..... imaju zainteresovani agrarni subjekti preko Banske uprave podnijeti svoje molbe za dodelu šumskog zemljišta, po kojima će Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom šuma i rudnika odrediti postupak te u saglasnosti sa Predsednikom ministarskog saveta doneti rešenje o eksproprisanju u roku od šest meseci. Time se pitanje po ovom zahtevu konačno zatvara, a sa svih ostalih šuma briše se zabrana otuđivanja "i opterećivanja.« »Odredbe stava 2, 3, 4, 5 i 6 ovog paragrafa odnose se samo na one velike posede, čije šume premašuju ukupno površinu od 1000 kat. jut. a u Dravskoj banovini 1000 ha.« Samo one šume dakle, koje leže na području tih triju spomenutih srezova Savske banovine — i to samo ako po svojoj veličini premašuju 1000 jutara — i sve šume, koje su veće od 1000 ha, a leže u granicama područja Dravske banovine, postaju predmetom ekspropriacije, ako postoje za to gore navedeni razlozi. I t.i ali čine iznimku šume, koje navodi §. 10. toč. .. i 7., naime one, koje su gradske ili vlasuost crkvenih velikih posjeda. U ostalim krajevima šume ostaju slobodne. Odštet u za slučaj ekspropriacije tih šuma reguliše pravilnik, koji je propisalo Ministarstvo poljoprivrede o visini i načinu isplate pod 45485/VIa- od 15. jula 1931. u saglasnosti sa Ministrom šuma i rudnika i Predsjednikom ministarskog savjeta. Taj je pravilnik odštampan u cijelosti i u Šumarskom listu za mjesec juli o- g. Logično je, da se provedbom ovoga zakona briše sa svih neoduzetih nekretnina, dakle i šuma, hipotekarnotn uknjižbom stavljena klauzula o zabrani otuđivanja i opterećivanja. Važna je ustanova §. 74. zakona, koji određuje 1. da se na rubovima šume mogu u svrhe arondacijc zameniti šumske enklave i poluenklave, koje su uzete u svrhe agrarne reforme, za isto toliku površinu jednake kvalitete šumskog zemljišta istog vlasnika u interesnoj sferi dotičnih agrarnih interesenata; 2. da svi troškovi oko krčenja panjeva na zamenjenoj površini padaju na teret vlasnika šume, u koliko se stranke drugačije ne sporazumu; 3. da odluku o tim zamenama izdaje nadležna Banska uprava. Dosljedno ovim ustanovama samoga zakona ističe to isto i pravilnik za izvršenje toga zakona. On naime u članu 11. u vezi sa članom 10, a pozivno na §. 10. zakona kaže, da odluka o utvrđivanju objekata ima da sadržava sve ono, što ne će biti predmetom ekspropriacije j to »isključivo slijedećim redom«: 1. maksimum (uži i širi); 2. supermaksimum (Zakon je naveo tačno naslove supermaksimuma, pak se oni ne smiju ni sužavati ni povećavati); 3. šume izuzev one iz §. 24. zakona; 4. šumske enklave; 5. industrijska zemljišta; 6. zemljišta građevnih zona i gradske šume; 7- ribnjaci; 8. močvare i neplodni putovi. Upotpunjuje on to još i s odredbom, da se »industrijskim namještenicima smatra i stalno šumsko osoblje kod industrija onih šuma, koje ostaju veleposjedniku pieko granica šireg maksimuma prema toč. 3.. §. 10. i toč. 7. §. 24., a u kojim šumama postoj: drvna industrija.« »Zemljišta, koja su ti namještenici uživali kao deputat na dan stupanja na snagu ovoga zakona, ostavljaju se veleposjedniku unutar maksimuma odnosno supermaksimuma«. Član 16. pak govori napose jasno ovako: »Na veleposjedima, koji nemaju obradive površine preko užeg maksimuma, a koji nemaju -hi neobradivih površina (ne računajuć šume) preko užeg i šireg maksimuma, a od kojega posjeda sada nije ništa uzeto za svrhe agrarne reforme, nema se sprovađati utvrđenje objekata«. »Ako ovi posjedi nemaju obradivih površina, ali imaju neobradivih preko (sem šuma) užeg i šireg maksimuma, imaju se utvrditi samo one neobradive površine, koje bi mogle doći u obzir za ekspropriaciju u korist bilo kojih agrarnih subjekata«. Iz svega dakle nedvomuno izlazi, da beziznimno svim šumama, koje ne leže na području Dravske i onoga dijela Savske banovine, koji obuhvata srezove Sušak, Del 483 |