DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 35     <-- 35 -->        PDF

uprave. Ambulantne komisije utvrđuju način isplate, provode parcelaciju i đoiiose ekspropriacionu
odluku, dok procjenu zgrada obavlja prvostepena upravna vlast uz sudjelovanje
građevinskih vještaka. Zajedno sa donošenjem pravomoćne odluke o utvrđivanju
objekata (§. 65.) brišu se »ureda radi i sve zabrane otuđivanja i opterećivanja, ´
koje su do sada uknjižene na osnovu ranijih zakona o provedbi agrarne reforme na
zemljištima ranijih veleposjednika«.


Završn e odredb e sadržane su u §§. 66:—83. Prema ovima ostavljaju se
veleposjedniku na slobodnu raspoložbu nekretnine, koje su mu ostavljene, te sav živi
i mrtvi inventar.


Patro n atsk a prav a (§. 67.) rješavaju se također ovim zakonom. Po volji
veleposjednika može to pravo i dalje da ostane u dosadanjoj cijelosti na zemljištu,
koje će mu ostati na slobodnu raspoložbu. Ako veleposjednik to ne želi, imadu agrarni
interesenti i veliki posjednik zajednički da dadu ovlaštenoj crkvi odštetu u zemlji,
svaki u razmjernom dijelu. Zakon ali ograničuje tu dužnost prema veličini užega maksimuma
za pojedini kraj tvrđujuć 15, 20 i 30 jutara kao maksimum obaveze prema tome,
da li je uži maksimum ispod 130, ispod 261 ili više jutara. Slobodno je ali, da se agrarni
interesenat, veliki posjednik i crkva međusobno i drugačije sporazume.


Crkvene posjede zakon tretira zasebice (§. 68.) i određuje, da se kod Prvostolnog
kaptola u Zagrebu i kod. Jerarhijskog fonda bivše Srpsko-pravoslavne mitropolije
Karlovačke u opštini Temerin smatra zajednički posjed zasebnim objektom sa pravom
na cijeli maksimum. Pojedina predija smatraju se također zasebnim objektima, te im
se priznaje pravo na t. zv. »ograničeni maksimum« (100 jutara). Jednako se taj ograničeni
maksimum priznaje za svako episkopsko ovlaštenje. Svim srpsko-pravoslavnim
manastirima, crkvenim opštinama, te drugim vjerskim institucijama ostavlja se u svakom
slučaju isto takav ograničeni maksimum, a po mogućnosti ima se i povratiti cijeli
uži i širi maksimum površine potrebne za prosvjetne, humanitarne, vjerske i opšte
korisne svrhe, ako ima slobodnoga zemljišta ili ako se može osloboditi zemljište.


Troškov i postupk a terete budžet Ministarstva poljoprivrede.


Izvođenje tehničkih radova na površinama, koje dobivaju agrarni
subjekti, tereti njih same, u koliko se tiču ekspropriranih zemalja, a veleposjednika za
onaj dio, koji mu je ostavljen.


Iz svega se ovoga vidi, da je zakon zadržao u glavnom sve principe dosadanjih
privremenih zakona i odredaba, pa se to u 61. 1. pravilnika naročito i naglašuje. Zakon
utvrđuje sve ono, što se ima li može ostaviti velikom posjedniku, ostalo se odvaja i
otuđuje ekspropriacijom uz naplatu odštete. Svi ugovori o kupoprodajama, koji su
sklopljeni na osnovu zakona o fakultativnom otkupu prije donošenja ovoga zakona,
imadu da se riješe t. j . odobre, prije nego se pristupi daljnjoj provedbi zakona, ili
drugim riječima: zakon usvaja momentani status quo i daje mu konačnu zakonsku
sankciju, jer je u glavnom sve ono, što zakon predviđa, u pretežnom dijelu već faktično
i završena stvar, koja će se tu i tamo još možda samo da upotpuni, ispravi ili dokrajči.


Posebno tretira zakon veleposjednička imanja, čiji su vlasnici talijanski ili madžarski
državljani (§. 11.), za koja su imanja kompetentne ustanove Santa Margeritskih
i Netunskih konvencija, te Trianonski ugovor.


Ovim sam prikazao u glavnom sve ono, što je najhitnije, da se konačno provede
likvidacija agrarnih odnosa. Namjerice sam ispustio tu sve ono, što je sadržano u zakonu
i pravilniku, a odnosi se na same šume toga agrarom pogođenog veleposjeda.
Učinio sam to s razloga, da sve odredbe toga zakona koje regulišu i buduću sudbinu
našega privatnoga šumskog veleposjeda, prikazem u tješnjoj, preglednijoj
i cjelovitoj vezi. Izgleda, da je taj način prikazivanja to potrebniji, što neki znakovi
odaju osećaj neke neopravdane zabrinutosti, dok ima i slučajeva, da je već nastala
prava jagma za šumama i u krajevima, za koje zakon to nikako ne predviđa.


481