DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 35 <-- 35 --> PDF |
uprave. Ambulantne komisije utvrđuju način isplate, provode parcelaciju i đoiiose ekspropriacionu odluku, dok procjenu zgrada obavlja prvostepena upravna vlast uz sudjelovanje građevinskih vještaka. Zajedno sa donošenjem pravomoćne odluke o utvrđivanju objekata (§. 65.) brišu se »ureda radi i sve zabrane otuđivanja i opterećivanja, ´ koje su do sada uknjižene na osnovu ranijih zakona o provedbi agrarne reforme na zemljištima ranijih veleposjednika«. Završn e odredb e sadržane su u §§. 66:—83. Prema ovima ostavljaju se veleposjedniku na slobodnu raspoložbu nekretnine, koje su mu ostavljene, te sav živi i mrtvi inventar. Patro n atsk a prav a (§. 67.) rješavaju se također ovim zakonom. Po volji veleposjednika može to pravo i dalje da ostane u dosadanjoj cijelosti na zemljištu, koje će mu ostati na slobodnu raspoložbu. Ako veleposjednik to ne želi, imadu agrarni interesenti i veliki posjednik zajednički da dadu ovlaštenoj crkvi odštetu u zemlji, svaki u razmjernom dijelu. Zakon ali ograničuje tu dužnost prema veličini užega maksimuma za pojedini kraj tvrđujuć 15, 20 i 30 jutara kao maksimum obaveze prema tome, da li je uži maksimum ispod 130, ispod 261 ili više jutara. Slobodno je ali, da se agrarni interesenat, veliki posjednik i crkva međusobno i drugačije sporazume. Crkvene posjede zakon tretira zasebice (§. 68.) i određuje, da se kod Prvostolnog kaptola u Zagrebu i kod. Jerarhijskog fonda bivše Srpsko-pravoslavne mitropolije Karlovačke u opštini Temerin smatra zajednički posjed zasebnim objektom sa pravom na cijeli maksimum. Pojedina predija smatraju se također zasebnim objektima, te im se priznaje pravo na t. zv. »ograničeni maksimum« (100 jutara). Jednako se taj ograničeni maksimum priznaje za svako episkopsko ovlaštenje. Svim srpsko-pravoslavnim manastirima, crkvenim opštinama, te drugim vjerskim institucijama ostavlja se u svakom slučaju isto takav ograničeni maksimum, a po mogućnosti ima se i povratiti cijeli uži i širi maksimum površine potrebne za prosvjetne, humanitarne, vjerske i opšte korisne svrhe, ako ima slobodnoga zemljišta ili ako se može osloboditi zemljište. Troškov i postupk a terete budžet Ministarstva poljoprivrede. Izvođenje tehničkih radova na površinama, koje dobivaju agrarni subjekti, tereti njih same, u koliko se tiču ekspropriranih zemalja, a veleposjednika za onaj dio, koji mu je ostavljen. Iz svega se ovoga vidi, da je zakon zadržao u glavnom sve principe dosadanjih privremenih zakona i odredaba, pa se to u 61. 1. pravilnika naročito i naglašuje. Zakon utvrđuje sve ono, što se ima li može ostaviti velikom posjedniku, ostalo se odvaja i otuđuje ekspropriacijom uz naplatu odštete. Svi ugovori o kupoprodajama, koji su sklopljeni na osnovu zakona o fakultativnom otkupu prije donošenja ovoga zakona, imadu da se riješe t. j . odobre, prije nego se pristupi daljnjoj provedbi zakona, ili drugim riječima: zakon usvaja momentani status quo i daje mu konačnu zakonsku sankciju, jer je u glavnom sve ono, što zakon predviđa, u pretežnom dijelu već faktično i završena stvar, koja će se tu i tamo još možda samo da upotpuni, ispravi ili dokrajči. Posebno tretira zakon veleposjednička imanja, čiji su vlasnici talijanski ili madžarski državljani (§. 11.), za koja su imanja kompetentne ustanove Santa Margeritskih i Netunskih konvencija, te Trianonski ugovor. Ovim sam prikazao u glavnom sve ono, što je najhitnije, da se konačno provede likvidacija agrarnih odnosa. Namjerice sam ispustio tu sve ono, što je sadržano u zakonu i pravilniku, a odnosi se na same šume toga agrarom pogođenog veleposjeda. Učinio sam to s razloga, da sve odredbe toga zakona koje regulišu i buduću sudbinu našega privatnoga šumskog veleposjeda, prikazem u tješnjoj, preglednijoj i cjelovitoj vezi. Izgleda, da je taj način prikazivanja to potrebniji, što neki znakovi odaju osećaj neke neopravdane zabrinutosti, dok ima i slučajeva, da je već nastala prava jagma za šumama i u krajevima, za koje zakon to nikako ne predviđa. 481 |