DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 31 <-- 31 --> PDF |
* SAOPĆENJA ZAKON O LIKVIDACIJI AGRARNE REFORME NA VELIKIM POSJEDIMA. donesen je. Dne 19. juna 1931. potpisalo ga je Njegovo Veličanstva i time je taj zakon stupio u život, a obaveznu snagu zadobio je danom proglašenja u Službenim Novinama « t. j . 26. juna 1931. Konačno je dakle izrečena ona davno očekivana zadnja riječ, kojom će se likvidirati stanje, koje je punih 12 godina zadavalo tolike brige — u najmanju ruku barem onima, koji su na tom pitanju bili direktno zainteresovani, t. j . velikom posjedniku i agrarnom interesentu, a ne manje i svima onima, koji su bili zvani, da konačno toj zadnjoj riječi dadu prihvatljivu sadržinu. Saglasno saj odredbom iz § 79. toga zakona donesen je danom 15. jula 1931- 1 »Pravilnik za izvršenje zakona o likvidaciji agrarne reforme na veMkim posjedima,« pa se može očekivati, da će se naše toliko poremećene posjedovne prilike u najkraće vrijeme i opet konačno srediti. Ma da nas šumare u prvom redu interesuje ...>, što se u tom zakonu donosi o šumama, to neće biti na odmet, ako ovom prilikom i na ovom mjestu istaknem i one najvažnije ustanove samoga zakona, iz kojih će svatko lako razabrati i sva načela, na kojima je riješenje toga tata važnog problema konačno dogradeno. Zakon prije svegai konačno utvrđuje pojam velikog posjeda. Prema § 2. smatraju se velikim posjedima ona imanja, koja premašuju: a) u srezovima Primorske banovine osim srtezova: Duvanjskog, Prozorskog, Bugojnskog i Travničkog, zatim u Zetskoj banovini u srezovima: Kotorskom, Bilećkom, Gartačkom, Dubrovačkom, Korčulanskom, Ljubinskom, Nevesinjskom, Stolačkom i Trebinjskom, dakle u bivšoij Dalmaciji i Hercegovini, 87 kat. jut. obradivog zemljišta . 174 kat. jut. zemljišta uoipšte; b) u celoj Dravskoj banovini, zatim od Savske banovine u srezovima: Klanjačkom, Krapinskom, Pregradskom, Varaždinskom, Zlatarskom, Ivaneč´kom, Ludbreškom, Novomarofskoim Preloškom, Čakovečkom, Brinjskoim, Vojničkom, Vrbovskom, Gospićkom, Gračačkom, Delničkom, Donjolapačkom, Kastavskom, Koreničkom, Krčkom, Rabskom, Novljanskom, Ogulinskom, Otočkom, Perušićkom, Senjskom, Slunjskom, Sušačkom, Udbinskom, Crkveničkom, Crnome! jskom i u gradovima Varaždin, ....., Senj I Sušak 130 kat. jut. obradivog zemljišta ili 347 kat. jut. zemljišta uopšte c) U Savskoj banovini u srezovima: Zagrebačkom, Donjoistubičkom, Samobor skom, Dugoselskom, Sv. Ivan Zelinskom i u području grada Zagreba, te u Zetskoj bano vini u srezovima: Kolašinskom, Beranskom, Bjelopoljskom, Mileševskom, Plevaljskom, fstočkom, Pećkom, Andrijevačkom, Stavičkom, te od Vardarske banovine u srezn Gjakovičkom 174 kat. jut. obradivog zemljišta ili 521 kat. jut. zemljišta uopšte. d) u Savskloj banovim u srezovima: Velikogoričkom, Vrginmostskom, Garešnič kom, Gljnskom, Jastrebarskom, Karlovačkom, Kostajničkom, Kutinskom, Petrinjskom, Pisa,rovinskom, Sisačkom, Čazmanskom, Bjelovarskom, Gjurgjevačkom, Koprivničkom, Križefvačkoim, i Grubišnopoljskom te gradovima Karlovac, Petrinja, Sisak, Bjelovar, Koprivnica, Križevci, nadalje u Vrbaskoj banovini u srezovima: Dubičkom, Kotorva roškom, Prnjavorskom, Tešain jekom, Bilećkom, Dvorskom, Krupskom, Petrovačkom, Sainskoim, Cazinskooi, Glamočkom, Jajačkom, Ključkom, i Mrkonićkom, zatim u Drin skoj banovini u srezovima: Visočkom, Zepačkom, Čajničkom, Vlasertičkorn, Zvornič kom, Kladanjskom, Tuzlanskom, Višegradskom i Srebreničkoni, te u Primorskoj bano vini u srezovima: Duvanjskom, Livanjskom^ Prozorskom, Travničkom, Bugojniskom, a u Zetskoj banovini u srezu Fočanskom 261 kat. jut. obradivog, zemljišta ili 695 kat. jut. zemljišta uopšte. e) u Savskoj banovini u srezovima: Brođlskom, Daruvarskom, Novogradiškom, Novskom, Pakračkom, Požeškom i gradovima Brod na Savi, Nova Gradiška: i Sla 477 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 32 <-- 32 --> PDF |
» vonska Požega; u Vrbaskoj banovini u srezovima: Bosanskonovljainsikom, Prijedorskom, Banjalučkom, Bosanskogradiškom, Gračaničkom, te u Drinskoj banovini u srezovima: Brčkom i Bjelinskom 347 kat. jut. obradivog zemljišta ili 782 kat. jut. zemljišta uopšte. f) u Sa|vskoj banovini u srezovima: Valpovačkom, Virovitičkom, Donjioimiholjačkom, Đakovačkom, Našičkom, Osiječkom, Slatinskpim, te u gradovima Virovitica I Osijek, nadalje u Drinskoj banovini u srezovima: Zupanjskotn, Vinkovačkom, Vukovarskon, Mitrovačkom, i Šidskom, te u gradovima Vinkovci, Vukovar i Sremska Mitrovica, zatim u Dunavskoj banovini u srezovima; Žabaljskom, Rumskom, Zemunskom, Iločkom, Novosadskom, Palanačkom, Starpbečejskom, Staropazoivskom, Titeljskom, Apatinskom, Batinskom, Dardanskom, Kulskom, Odžačkom, Somborskom, Topolskom, Velikobečkerečkom, Velikokikindskom, Kovačićkom, Novobečejskom, Novokaniškom, Senčanskom, Tomić-Jaša, Alibunarskom, Belocrkvanskom, Vršaćkom, Kovinskom i Pančevačkom, te u gradovima Novisad, Snemski Karlovci, Subotica, Somboir, Veliki Bečkerek, Velika Kikinda, Stara Kanjiža, Vršac i Belai Crkva, zatim u području gradova Pančevo i Zemun, te u Zetskoj banovini u srezovima: Pribojskom, Sjeničkom, Deževskom, Nojvovaroškom, Mitrovačkom, nadalje u Moravskoj banovini u srezovima: Vučitrnskom, Deničkom, Labskom i Caribrodskom, te u preostalim srezovima Vardarske banovine osim Srezova: Vlasotinačkog, Jablaničkog, Leskovačkog, Masuričkog, Poljaničkog i Pčinjskog 521 kat- jut. obradivog zemljišta ili 869 kat. jut. zemljišta uopšte. U područjima gore navedenim fiksirana je ne samo granica »obradivog zemljišta«, nego i granica »zemljišta u|o]pšte«. Okvir dakle, koji je potreban za prosuđivanje pitanja, da li se ustanove zakona o ekspropriaciji, o nadjelbi itd- mogu primijeniti ili ne. Jer tek sve ono zemljište, što je preko u § 2. utvrđenih granica, određenih za pojedine srezwe i područja, pada pod udar zakona :đ likvidaciji agrarne reforme. Pod udar ovoga zakona spadaju osim toga i »sva samoupravna zemljištai, koja se izdaju u zakup, bez obzira na veličinu« (§ 4.). Nadalje spadaju ovranloi i sva ona zemljišta »imovnih općina, koja su do dana stupanja na snagu ovoga zakona već odvojena za svrhe agrarne reforme« — po dosadanjim privremenim propisima; pa čak i sva »državna zemljišta, koja se ne obrađuju u vlastitoj režiji, koja nisu uzorna dobra ili koja nemaju naročitu poljoprivrednu svrhu« (§ 3.). Za prosuđivanje veličine ploisjeda mjerodavno je stanje, koje je bilo na dan 27. februara 1919. u zemljišnim knjigama. Što se sve može, a što ne može eksproprisati? Zakon razlikuje »obradivo zemljište« i »zemljište uopšte« (§ 2.). U § 5. daje zakon i definiciju onoga, što se ima smatrati »obradivim zemljištem«, te svrstava pod taj pojam »oranice, livade, vinograde, vrtove, bostaništa, hmeljnike, pirinčana polja i one pašnjake, koji su sposobni za drugu poljoprivrednu kulturu«. Naprotiv ne fiksira zakon zasebno nigdje pojam »zemljište uopšte«´. Zakon ali fiksira sa velikom preciznošću pojam maksimuma, t. j . onoga broja jutara, koji se i u buduće može da ostavi velikom posjedniku, te razlikuje »uži maksimum« (§ 13.), »širi maksimmu« (§ 14.) i »supermaksimum« (§ 15.), a u nekim slučajevima pozna još i »ograničeni maksimum« (§ 68. toč. 3.), te daje i automatski odgovor na to, što se sve pored obradivog zemljišta može smatrati zemljištem opšte. Dok naime zakon pod pojam užeg maksimuma svrstava prvenstveno »obradivu zemlju« (u smislu § 5-) i to u granicama § 2., dotle se »dvorac, dvorište, perivoj, neobradivo zemljište u arondaciji užega maksimuma, gradilišta u gradovima, potrebne površine neobradivih pašnjaka i šume« (§ 14. toč. 1.), zatim »ribnjaci te zemljišta, koja služe rudarskoj industriji, i zemljišta, na kojima stoje industrijske instalacije« (toč. 3.), t. j . sve onakova zemljišta, koja bi se u smislu § 5. mogla označiti kao »neobradiva zemljišta«, svrstavaju u granice, koje su u § 2. određene za pojam »zemljišta uopšte«. Po tome hi se dakle moglo reći, da se pojam užeg maksimuma 478 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 33 <-- 33 --> PDF |
pokriva sa pojmom obradivog zemljišta u granicama, kako ih postavlja § 2. za pojedina područja i srezove, a pojam »šireg maksimuma« sa onim »zemljišta uopšte«. Upućuje na to i sadržina toč. 2. § 14., kojom se određuje, da će se »u svakom slučaju računati u širi maksimum i one neobradive površine, koje je veliki posjednik iza 27. februara 1919. godine — bilo dozvolom bilo bez dozvole — otuđio i u zemljišnim knjigama preneo na druga lica«. Iznimku čine samo one prodaje, »koje su izvršene po čl. 38- Finansijskog Zakona od 31. jula 1925. godine«. No zakon ne isključuje mogućnost, da se u širi maksimum uvrste i obradive površine, u koliko takovih povrh namirenja užega maksimuma ima, a za agrarne svrhe upotrebljene nisu. Namirenjem užeg i šireg maksimuma osigurala bi se zapravo veleposjedniku ona površina, koja u smislu § 2. zakona ne potpada pod ekspropriaciju. Zakon ali dozvoljava (§§ 15., 16. i 17.), da se veleposjedniku povrh takovog užega i širega maksimuma ostavi još i veći broj jutara kao neki višak i to od one površine, koja se može eksproprisati. To je »supermaksimum«. Potrebu ostavljanja takovog supermaksimuma i veličinu njegovu određuje za svaki slučaj zasebice ministar poljoprivrede po predlogu naročito u tu svrhu imenovane komisije (§ 50.). U taj supermaksimum ulaze onakove obradive, a raspoložive površine, koje bi preostale nakon namirenja užega i širega maksimuma. To su u prvom redu vinogradi, razni deputati, rasadnici, zemljišta potrebita za izdržavanje pepinjerskih gajilišta, stoke, ergele, za gajilišta sjemena, proizvodnju pirinča, koncesionirane ribnjake i t. d. — prvenstveno opet između svih drenirana zemljišta i zemljišta na području vodnih zadruga. U taj se supermaksimum mogu staviti i druge površine potrebite za uzdržavanje raznih kulturnih ustanova (§ 17.). Prema tome uz uži i širi maksimum ne može da bude predmetom ekspropriacije ni taj dozvoljeni supermaksimum (§ 10. toč. 1. i 2.). Postavivši ova načela govori zakon o tome (glava ..), tk o sv e mož e bit i subjekat agrarne reforme (§ 18.—27.). Interesantno je, da pored »mjesnih interesenata, seoskih zanatlija, dobrovoljaca, optanata i drugih kolonista, države, samoupravnih tijela, skupina zemljoradnika, pravnih lica sa opšte korisnim svrhama« mogu subjektom agrarne reforme biti još i absolventi viših i nižih gospodarskih škola (§ 27.). Zakon opravdano određuje, da prvenstveno dolaze u obzir mjesni interesenti iz okolnih, dotičnom veleposjedu bližih sela, a između ovih opet ponajprije one poro dice, koje broje više muških članova, pa onda porodice sa manje zemlje. Iza toga optanti, kolonisti i t. d. Nijedan agrarni subjekat ne može dobiti više jutara, nego je potrebno, da za jedno sa vlastitom zemljom bude svega 10 jutara. Tek onakove porodice, koje broje više od 10 duša, mogu prema raspoloživosti zemlje na svakog daljnjeg člana porodice dobiti još najviše do 1 jutra- Seoskim zanatlijama, koji ne žive isključivo od svoga zanata, mogu se dodje ljivati manje površine zemlje tek po podmirenju zemljoradnika. Za dobrovoljce vrijedi u svemu Zakon o dobrovoljcima. Ako je još iza svega preostalo zemlje, koja je slabijeg kvaliteta (§ 23.), može se ova dodijeliti agrarnim interesentima i kao višak, tako da bi sveukupno mogao imati i do 20 jutara. Država, samoupravna tijela i pravna lica sa opšte korisnim svrhama mogu tako đer da budu agrarni subjekti, kada se radi o podmirenju njihovih potreba. Potrebu ekspropriacije u korist ovih subjekata utvrđuje za svaki slučaj ministar poljoprivrede (§ 54.); isto i veličinu površine. Apsolventi viših i nižih gospodarskih škola mogu dobiti podvodna obradiva zemljišta, koja bi preostala iza namirenja svih ostalih subjekata — sve do 60 jutara. O odštet i govori glava III. (§ 28.—39.). Osnovica za ustanovljenje visine odštetne svote je čisti katastralni prihod i to prema stanju od 27. februara 1919 (§ 28.). No po § 38. »ako se kultura navedena u katastru, koji je važio na dan 27. februara 1919, ne 479 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 34 <-- 34 --> PDF |
slaže sa kulturom u prirodi u času, kada je zemljište upotrebljeno za agrarne svrhe, uzeti će se kao osnov za odštetu kultura u prirodi i to prema kvalitetu najbližega okolnoga zemljišta iste katastarske kulture«. Pri ocjenjivanju visine odštete uzima se za oranice, livade, vrtove i voćnjake (t. j . za obradivo zemljište) prvi i drugi katastralni bonitetni razred kao I. razred agrarne procjene, treći i četvrti katastralni razred kao II. razred agrarne procjene, peti i šesti katastralni bonitetni razred kao III. razred agrarne procjene, sedmi i osmi katastralni bonitetni razred kao IV. razred agrarne procjene. Sto šezdeset-struki, u krunama izraženi čisti katastralni prihod drugog katastralnog bonitetnoga razreda daje cijenu u dinarima izraženu za I. razred agrarne procjene. Ova svota umanjena za 20% daje cijenu II. razreda agrarne procjene. Cijena II. razreda umanjena za 20% daje cijenu III. razreda agrarne procjene. Cijena III. razreda umanjena za 50% daje cijenu IV. razreda agrarne procjene. Odšteta za pašnjake i vinograde obračunava se po istim načelima s tom razlikom, da se kao cijena za I. razred agrarne procjene uzima 160-struki iznos prvog katastralnog bonitetnog razreda umjesto drugog. Pravilnikom za provedbu zakona (čl. 46.) određeno je — pozivno na § 30. zakona — povećanje toga količnika od 160 na 170 za srezove navedene u § 2. slovo e), 180 za srezove navedene u § 2. slovo d), 190 za srezove navedene u § 2. slovo c), 200 za srezove navedene u § 2. slova a) i b). Vrijedi to za krajeve, gdje je radi pomanjkanja obradive zemlje prometna cijena istih nerazmjerno veća. Ta se odštetna cijena može povećati i za gradilišta (§ 33.) i to za ona, koja leže na području gradova, koji imaju više od 10.000 stanovnika (za 100%) odnosno više od 100.000 stanovnika (za 200%). O tome je donesen poseban Pravilnik »O građevinskim zonama« (15. jula 1931.). Za zemljišta neplodna, t. j . za onakova, za koja se nije plaćao porez, neće se platiti ni odšteta. Jedino za ranija dvorišta, gradilišta i intravilan platiti će se odšteta u visini onoj, kako se plaća za okolišna obradiva zemljišta. Naprotiv pak plaćati će se razmjerno manja odšteta za zemljišta, koja su opterećena vodoplavnim doprinosima. To se pitanje ima riješiti posebnim pravilnikom. Predviđena je ujedno i naplata odštete za okupirane i oduzete zgrade (§ 34.). Nači n islat e odštete . Odštetu za zemljišta plaćaju sami agrarni subjekti. Isplatu te odštete plaća svaki subjekat neposredno velikom posjedniku u gotovom ili pak posredno putem Privilegovane agrarne banke u obveznicama. Veleposjedniku pripada pravo, da odluči o tome, kakav način isplate odštete želi. Za dobrovoljce plaća država putem Privilegovane agrarne banke . obveznicama. Otplata se vrši u anuitetima kroz 20 godina uz 5% kamata. Obračun se vrši svakog 1. oktobra. Razumije se, da dužnik može da izvrši cijelu otplatu i u ranijem kojem roku. Cijela se dugovina osigurava hipotekarnom uknjižbom u korist veleposjednika ili Privilegovane agrarne banke. Uplata anuiteta ima da se vrši točno. U protivnom slučaju može vjerovnik, po jednokratnoj opomeni, tri mjeseca nakon prešloga roka namiriti svoju tražbinu ovršnom prodajom hipotekarno opterećenih nekretnina. Od prodanih odnosno kupljenih čestica plaća i prodavalac i kupac u ime upravnih i kolonizacionih troškova u korist kolonizacionog fonda Ministarstva poljoprivrede stanovit procenat od utvrđene odštete (t. j . od kupovnine) i to kupac (agrarni subjekat) 2 X po 5% = 10% u gotovom, a veleposjednik (u obveznicama) 10%, 15% 18% do 20% prema tome, da li agraru podvrgnuti posjed broji 1.000; 5.00O, 10.000 ili više jutara- Postupak kod utvrđivanja objekata i subjekata utvrđen je u §. 49—58. Za utvrđivanje objekata nadležna je Banska uprava odnosno Ministarstvo poljoprivrede. Za utvrđivanje subjekata odlučne su zasebne, u tu svrhu za pojedine srezove naročito imenovane, ambulantne komisije odnosno, u drugoj instanciji, Banske 480 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 35 <-- 35 --> PDF |
uprave. Ambulantne komisije utvrđuju način isplate, provode parcelaciju i đoiiose ekspropriacionu odluku, dok procjenu zgrada obavlja prvostepena upravna vlast uz sudjelovanje građevinskih vještaka. Zajedno sa donošenjem pravomoćne odluke o utvrđivanju objekata (§. 65.) brišu se »ureda radi i sve zabrane otuđivanja i opterećivanja, ´ koje su do sada uknjižene na osnovu ranijih zakona o provedbi agrarne reforme na zemljištima ranijih veleposjednika«. Završn e odredb e sadržane su u §§. 66:—83. Prema ovima ostavljaju se veleposjedniku na slobodnu raspoložbu nekretnine, koje su mu ostavljene, te sav živi i mrtvi inventar. Patro n atsk a prav a (§. 67.) rješavaju se također ovim zakonom. Po volji veleposjednika može to pravo i dalje da ostane u dosadanjoj cijelosti na zemljištu, koje će mu ostati na slobodnu raspoložbu. Ako veleposjednik to ne želi, imadu agrarni interesenti i veliki posjednik zajednički da dadu ovlaštenoj crkvi odštetu u zemlji, svaki u razmjernom dijelu. Zakon ali ograničuje tu dužnost prema veličini užega maksimuma za pojedini kraj tvrđujuć 15, 20 i 30 jutara kao maksimum obaveze prema tome, da li je uži maksimum ispod 130, ispod 261 ili više jutara. Slobodno je ali, da se agrarni interesenat, veliki posjednik i crkva međusobno i drugačije sporazume. Crkvene posjede zakon tretira zasebice (§. 68.) i određuje, da se kod Prvostolnog kaptola u Zagrebu i kod. Jerarhijskog fonda bivše Srpsko-pravoslavne mitropolije Karlovačke u opštini Temerin smatra zajednički posjed zasebnim objektom sa pravom na cijeli maksimum. Pojedina predija smatraju se također zasebnim objektima, te im se priznaje pravo na t. zv. »ograničeni maksimum« (100 jutara). Jednako se taj ograničeni maksimum priznaje za svako episkopsko ovlaštenje. Svim srpsko-pravoslavnim manastirima, crkvenim opštinama, te drugim vjerskim institucijama ostavlja se u svakom slučaju isto takav ograničeni maksimum, a po mogućnosti ima se i povratiti cijeli uži i širi maksimum površine potrebne za prosvjetne, humanitarne, vjerske i opšte korisne svrhe, ako ima slobodnoga zemljišta ili ako se može osloboditi zemljište. Troškov i postupk a terete budžet Ministarstva poljoprivrede. Izvođenje tehničkih radova na površinama, koje dobivaju agrarni subjekti, tereti njih same, u koliko se tiču ekspropriranih zemalja, a veleposjednika za onaj dio, koji mu je ostavljen. Iz svega se ovoga vidi, da je zakon zadržao u glavnom sve principe dosadanjih privremenih zakona i odredaba, pa se to u 61. 1. pravilnika naročito i naglašuje. Zakon utvrđuje sve ono, što se ima li može ostaviti velikom posjedniku, ostalo se odvaja i otuđuje ekspropriacijom uz naplatu odštete. Svi ugovori o kupoprodajama, koji su sklopljeni na osnovu zakona o fakultativnom otkupu prije donošenja ovoga zakona, imadu da se riješe t. j . odobre, prije nego se pristupi daljnjoj provedbi zakona, ili drugim riječima: zakon usvaja momentani status quo i daje mu konačnu zakonsku sankciju, jer je u glavnom sve ono, što zakon predviđa, u pretežnom dijelu već faktično i završena stvar, koja će se tu i tamo još možda samo da upotpuni, ispravi ili dokrajči. Posebno tretira zakon veleposjednička imanja, čiji su vlasnici talijanski ili madžarski državljani (§. 11.), za koja su imanja kompetentne ustanove Santa Margeritskih i Netunskih konvencija, te Trianonski ugovor. Ovim sam prikazao u glavnom sve ono, što je najhitnije, da se konačno provede likvidacija agrarnih odnosa. Namjerice sam ispustio tu sve ono, što je sadržano u zakonu i pravilniku, a odnosi se na same šume toga agrarom pogođenog veleposjeda. Učinio sam to s razloga, da sve odredbe toga zakona koje regulišu i buduću sudbinu našega privatnoga šumskog veleposjeda, prikazem u tješnjoj, preglednijoj i cjelovitoj vezi. Izgleda, da je taj način prikazivanja to potrebniji, što neki znakovi odaju osećaj neke neopravdane zabrinutosti, dok ima i slučajeva, da je već nastala prava jagma za šumama i u krajevima, za koje zakon to nikako ne predviđa. 481 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Zakon je u tom pogledu jasan, a mogla bi da zavede u bludnju površnog čitaoca samo ona ustanova njegova, koja govori o tome, što sve ulazi u »širi maksimum«. .(§. 14.). Pored oslatoga, što sve može da bude objektom toga širega maksimuma, spominju se naime i šume. Ako je dakle koji čitaoc možda i u neizvjesnosti, onda se ta neizvjesnost može lako da eliminira, ako se uoči, da ima i veleposjednika, koji osim »oranica, livada, vinograda, vrtova, bostaništa, hmeljnika, pirinčanih polja i pašnjaka«, dakle osim onakovog zemljišta, koje zakon svrstava pod »obradivo« (§. 5.), nemaju uopće nikakove šume ili koja je možda tolika, koliko je baš potrebno, da se upotpuni onaj broj jutara, koji je pored obradivog zemljišta odnosno »užeg maksimuma« potreban da se namiri i po § 2. dozvoljeni broj jutara »zemljišta uopšte«, dakle »širi maksimum« (odnosno uži i širi maksimum zajedno). Očito je dakle, da je zakonodavac stekavši široko 12 godišnje iskustvo i uvid u sve prilike htio namjerno, da bude svestran, t-´ j . da obuhvati po mogućnosti sve slučajeve, kako prevoditelji zakona nikako ne bi došli u kakovu bilo nepriliku. Zakon inače postavlja jasan princip, da se šume imaju veleposjedniku ostaviti. Iznimku čine samo slučajevi, koji su točno fiksirani u §. 24. Drugim riječima može se dakle kazati ovako: Šuma može u stanovitim konkretno nepredviđenim slučajevima da bude i objektom za pojam »šireg maksimuma« odnosno »zemljišta uopšte«, ona se ali tretira u načelu posve zasebno od svih maksimuma, te ne može da bude predmetom nikakove ekspropriacije — osim u slučajevima, koji su pozitivno određeni §. 24. Paragraf 10. zakona glasi naime: Po ovom se zakonu eksproprišu za svrhe agrarne reforme sva zemljišta velikih posjeda iz §§. 2., 3. i4. ovog zakona bez obzira na kulturu, u koliko ne sačinjavaju: 1. uži i širi maksimum prema §. 13. i 14. ovog zakona; 2. supermaksimum prema §§. 15., 16. i 17- ovog zakona; 3. šume osim onih iz §. 24. ovog zakona; 4. šumske enklave privatnih velikih šumskih kompleksa, u koliko do dana stupanja na snagu ovoga zakona nisu razdijeljene agrarnim interesentima i u koliko se po §. 24. ovoga zakona ne eksproprišu okolne šume; 5. zemljišta, koja služe isključivo rudarskoj industriji, i zemljišta, na kojima su industrijske instalacije; 6. zemljišta građevnih zona prema naročitom pravilniku, kojeg će izdati Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom građevina, kao i sve gradske šume; 7. šume, neobradiva zemljišta kao i sve ostale površine crkvenih velikih posjeda, koje do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu privedene u agrarne svrhe; 8. ribnjaci; 9. veće površine močvara i neplodnih ritova, koji se mogu privesti kulturi pod uslovom, da se vlasnik obveze da će ih u roku od 15 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona privesti kulturi. Ova obveza reguli sati će se pravilnikom. Naprotiv »u krajevima (§. 24. toč. 2.) koji su oskudni na obradivim zemljištima i gdje je žiteljstvo upućeno na šumsku privredu ili gdje su zemljišta radi klimatskih prilika nesposobna za obradu, mogu (§. 24. toč. 1.) opštine, zemljišne zajednice, imovne općine i skupine zemljoradnika kao pravno lice biti agrarni subjekti i za šume, koje su potrebne za ispašu, snabdijevanje gorivim i građevnim drvom, drvom za kućnu industriju kao i za ostale gospodarske potrebe, u koliko te šume nisu izuzete po §. 10. toč. 6. i 7. ovoga zakona«. A da se ne porodi nikakova sumnja o krajevima, koji su tom zakonskom odredbom mišljeni, to zakon u istom §-u toč. 3. nabraja te krajeve, te kaže: »Krajevima iz stava 2. smatraju se srezovi Sušak, Delnice, Vrbovsko, te cijelo područje Dravske banovine«. Nadalje određuju točke 4., 5., 6 i 7 istog paragrafa : »Prilikom ekspropriacije šuma iz stava 2. u vezi sa stavom 3. vodice se računa kako o sačinjavanju celine gospodarskih jedinica tako i o potrebama šumske industrije na preostalim površinama odnosnog veleposjeda.« »One šume i šumska zemljišta, koja su do sada rešenjima drž. vlasti privedena svrhama agrarne reforme odnosno u tu svrhu već izlučena, eksproprisati će se po odredbama ovoga zakona«. »U roku od 30 dana nakon stupanja na snagu ovog ´482 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 37 <-- 37 --> PDF |
2..... imaju zainteresovani agrarni subjekti preko Banske uprave podnijeti svoje molbe za dodelu šumskog zemljišta, po kojima će Ministar poljoprivrede u sporazumu sa Ministrom šuma i rudnika odrediti postupak te u saglasnosti sa Predsednikom ministarskog saveta doneti rešenje o eksproprisanju u roku od šest meseci. Time se pitanje po ovom zahtevu konačno zatvara, a sa svih ostalih šuma briše se zabrana otuđivanja "i opterećivanja.« »Odredbe stava 2, 3, 4, 5 i 6 ovog paragrafa odnose se samo na one velike posede, čije šume premašuju ukupno površinu od 1000 kat. jut. a u Dravskoj banovini 1000 ha.« Samo one šume dakle, koje leže na području tih triju spomenutih srezova Savske banovine — i to samo ako po svojoj veličini premašuju 1000 jutara — i sve šume, koje su veće od 1000 ha, a leže u granicama područja Dravske banovine, postaju predmetom ekspropriacije, ako postoje za to gore navedeni razlozi. I t.i ali čine iznimku šume, koje navodi §. 10. toč. .. i 7., naime one, koje su gradske ili vlasuost crkvenih velikih posjeda. U ostalim krajevima šume ostaju slobodne. Odštet u za slučaj ekspropriacije tih šuma reguliše pravilnik, koji je propisalo Ministarstvo poljoprivrede o visini i načinu isplate pod 45485/VIa- od 15. jula 1931. u saglasnosti sa Ministrom šuma i rudnika i Predsjednikom ministarskog savjeta. Taj je pravilnik odštampan u cijelosti i u Šumarskom listu za mjesec juli o- g. Logično je, da se provedbom ovoga zakona briše sa svih neoduzetih nekretnina, dakle i šuma, hipotekarnotn uknjižbom stavljena klauzula o zabrani otuđivanja i opterećivanja. Važna je ustanova §. 74. zakona, koji određuje 1. da se na rubovima šume mogu u svrhe arondacijc zameniti šumske enklave i poluenklave, koje su uzete u svrhe agrarne reforme, za isto toliku površinu jednake kvalitete šumskog zemljišta istog vlasnika u interesnoj sferi dotičnih agrarnih interesenata; 2. da svi troškovi oko krčenja panjeva na zamenjenoj površini padaju na teret vlasnika šume, u koliko se stranke drugačije ne sporazumu; 3. da odluku o tim zamenama izdaje nadležna Banska uprava. Dosljedno ovim ustanovama samoga zakona ističe to isto i pravilnik za izvršenje toga zakona. On naime u članu 11. u vezi sa članom 10, a pozivno na §. 10. zakona kaže, da odluka o utvrđivanju objekata ima da sadržava sve ono, što ne će biti predmetom ekspropriacije j to »isključivo slijedećim redom«: 1. maksimum (uži i širi); 2. supermaksimum (Zakon je naveo tačno naslove supermaksimuma, pak se oni ne smiju ni sužavati ni povećavati); 3. šume izuzev one iz §. 24. zakona; 4. šumske enklave; 5. industrijska zemljišta; 6. zemljišta građevnih zona i gradske šume; 7- ribnjaci; 8. močvare i neplodni putovi. Upotpunjuje on to još i s odredbom, da se »industrijskim namještenicima smatra i stalno šumsko osoblje kod industrija onih šuma, koje ostaju veleposjedniku pieko granica šireg maksimuma prema toč. 3.. §. 10. i toč. 7. §. 24., a u kojim šumama postoj: drvna industrija.« »Zemljišta, koja su ti namještenici uživali kao deputat na dan stupanja na snagu ovoga zakona, ostavljaju se veleposjedniku unutar maksimuma odnosno supermaksimuma«. Član 16. pak govori napose jasno ovako: »Na veleposjedima, koji nemaju obradive površine preko užeg maksimuma, a koji nemaju -hi neobradivih površina (ne računajuć šume) preko užeg i šireg maksimuma, a od kojega posjeda sada nije ništa uzeto za svrhe agrarne reforme, nema se sprovađati utvrđenje objekata«. »Ako ovi posjedi nemaju obradivih površina, ali imaju neobradivih preko (sem šuma) užeg i šireg maksimuma, imaju se utvrditi samo one neobradive površine, koje bi mogle doći u obzir za ekspropriaciju u korist bilo kojih agrarnih subjekata«. Iz svega dakle nedvomuno izlazi, da beziznimno svim šumama, koje ne leže na području Dravske i onoga dijela Savske banovine, koji obuhvata srezove Sušak, Del 483 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 38 <-- 38 --> PDF |
niče i Vrbovsko, ne prijeti nikakova pogibelj ekspropriacije, jednako kao što .. prijeti ni onim šumama unutar granica Dravske banovine, koje su manje od 1000 ha, ni unutar granica spomenutih triju srezova Savske banovine onim šumama, koje su manje od 1000 jutara. Veliki privatni šumski posjedi moći će dakle u okviru ponovno ustaljene posjedovno- prave sigurnosti opet da bez strahovanja i u miru nastave svoj raniji uzorni šumsko-gospodarski rad, jer točka 6. §. 24. jasno kaže, da se pitanje po zahtjevu ekspropriacije »time konačno zatvara«. Jugoslovensko Šumarsko Udruženje protiveći se rasparčavanju tih odličnih šumskih objekata iznosilo je o tom svome stvarnom i načelnom šurnsko-gospodarskom stanovištu pregnantno mišljenje u više navrata, a došli su u zakonu do izražaja i jaki stvarni razlozi naše drvne industrije i šumske privrede. Pa baš poradi toga — apstrahirajuć pri tom dakako iznimku, koja u smislu §. 24. tako teško pogađa jedan vrlo odlični dio našega šumarstva, te ostavljajuć po strani i neopravdani, nepravedni i posve nestručni način izračunavanja visine odštete za eksproprisane šume — ne može se poreći, da imamo mnogo razloga, da damo ovdje dolično mjesto i priznanju i zadovoljstvu, što je makar i u sam zadnji čas došlo u samom zakonu do izražaja baš to naše načelno stanovište. Ocijeniv stvarnu sadržinu §. 24. i sa stanovišta tih načela kao 1 onih, koja su tako pregnantno izražena u toč. 1., 2. i 4. istog §., nemamo razloga ne vjerovati, da će se zaista voditi računa ne samo o faktičnoj potrebi agrarnih subjekata onih krajeva, o kojima je riječ, nego da će doći do punoga ostvarenja i ona pažnja, koja je izražena u riječima, »da će se voditi računa kako o sačuvanju cjeline gospodarskih jedinica tako i o potrebama šumske industrije na preostalim površinama odnosnoga veleposjeda«.. Još nas više učvršćuje u tom vjerovanju izjava g. ministra šuma i rudnika Dra. Stanka Šibenika, koju je prema novinskim vijestima (Politika) dao povodom rješavanja gornjeg pitanja navodnim riječima: »Primijetilo se, da je neizvjesnost, hoće li šuma doći pod agrarnu reformu ili ostati velikom posjedniku, veoma nepovoljno djelovala na šumsku privredu, to smo konačno riješili, da ovo pitanje likvidiramo na taj način, da se samo u onim krajevima, gdje nema obradive zemlje za osiguranu eksistenciju zemljoradnika, uzme jedan dio šuma u tu svrhu, a sve ostale šume da se konačno predadu slobodnom prometu i dižu ispod udara agrarne reforme«. Iskreno nastojanje svih zainteresovanih šumarskih, privrednih i industrijskih krugova, da se u interesu našeg općeg šumarstva i šumske industrije uščuvaju ti naši najljepši i najbolji šumski objekti, kvitirano je konačno i sa najmjerodavnije strane kao ispravno i dobro. Već će skori dani osigurati našem općem šumarstvu potrebnu stabilnost, mir i sigurnost, a time i stalan smjer i smiren rad. Vjerujemo, da će taj oslobođeni privatni, a naročito veliki šumski posjed dvostrukom snagom uznastojati, da što skorije zacijeli rane i ranice nedavnih težih dana, da će s novom odlučnošću prionuti intenzivnom radu, te da će opet dokazati, kako privatni šumski veleposjed može da bude od velike koristi ne samo svojoj okolici, nego i općoj narodnoj privredi. Ne sumnjamo u to, da će velikom šumskom posjedu u slobodi brzo uspjeti, da potpuno opravda povjerenje, koje mu je iskazano ovim zakonom. Ing. Petar Rohr, Našice. 484 |