DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 27 <-- 27 --> PDF |
pojmljivo. Tu potrajnost može uređenje lako postići sa podelom na sečišta (Schlageinteilung na neki način), pri čemu će se celokupna površina podeliti sa obrtom. Na taj će način svaka godina dobiti površinu iste veličine za seču. Kako bonitet nije svuda isti,, to samo jednaka površina za seču ne bi osiguravala i jednak prihod lišća i pupoljaka. No tome se lako može doskočiti stvaranjem više sečišta, čime bi se omogućilo i dodeljivanje raznih boniteta jednoj te istoj godišnjoj seči. Prema tome izgleda nam izlišno reduciranje površina na isti bonitet. Iz ovoga je već jasno, da se ima da radi sa manjim sečištima, ma koliko velikom da bude određena godišnja površina za seču. Do ovakovog zaključka doći ćemo i sa druge strane, o čemu će još biti govora. Veličina obrta zavisi ne samo od količine dobivenog lišća i pupoljaka, nego i od kakvoće toga lišća i pupoljaka t. j . od količine svarivih, hranivih sastojaka u njima. Prema tome trebali bi o ovome da imamo podatke. Međutim ne znamo tu ništa sigurno. Da li postoji jedan optimum, kada se on dostiže i od čega zavisi? Kako se može uticati na njegov raniji dolazak? Sve su to pitanja, koja čekaju odgovor tek posle dobro uređenih i vođenih naučnih ispitivanja i proučavanja. Dok se pak to ne izvrši, morali bismo se oslanjati na samo iskustvo naroda u kraju, u kome se izvesna šuma uređuje. A kakovo je to iskustvo, izneto je već ranije. 1 sam narod zna, da slabija mesta daju manje napredne izdanke, dakle i manje pupoljaka i lišća za isto vreme, nego bolja mesta. Zbog toga se takovim mestima daje duži obrt. da bi došao do iste količine. Kao obrt bi se u tom slučaju uzeo neki prosečni. Možda je ovako nizak obrt izraz malih šumskih površina, sa kojima pojedinci obično gazduju, pa se njima usled toga žuri da dođu do što ranije seče. A možda je tome uzrok i lakoća rada, jer što je šuma stanja, to je sve teži i posao oko pribiranja lisnika. Kod većih šumskih površina možda će bolji biti kakav duži obrt, što je svakako vredno iscrpnijeg proučavanja. U vođenju seča nije potrebno obazirati se ni na kakove opasnosti od vetra, jer one kod ovakove vrste šuma i ovakove vrste drveta ne piostoje. No ipak radi samoga zemljišta (isušivanje od vetra) i s obzirom na transport ne izgleda preporučivo stvaranje jednog velikog sečišta u onome iznosu, kolik je godišnji etat po površini. Izgleda korisnije otvaranje mnogih uzanih sečišta upravnih na pravac glavnog odnosno onoga vetra, koji najviše može da isušuje zemljište. Kako su ovo vrlo mlade šume, čija visina nije velika, to ni pojas zavetrine nije mnogo širok. Padi toga izgleda preporučivo, da se stvaraju kratka i široka sečišta, t. j. strana uporedna sa pravcem vetra treba da bude kratka, a strana upravna na taj pravac vetra — znatno duža. Ovaj zahtev dovodi do stvaranja manjih odelenja, koja bi za sebe činila sekorede. Kod većih odelenja bilo bi više sekoreda u jednom te istom odelenju. Stvaranje odelenja ima ovde prvenstveno da služi orjentisanju, što je od osobite važnosti kod ovako jednolike šume, sa mnogim sekoredima. Površina odelenja zavisiće svakako od veličine same šume. Kod manjih šuma moći će da se radi sa manjim odelenjima, što je svakako povoljno. Moći će se spuštati do 5 hek. Za granice odelenja imaju prvenstveno da se upotrebe granice, koje daje samo zemljište. Procesi bi se imali da vrše samo onoliko, koliko je to za izvoz lisnika potrebno. U brdovitom zemljištu moći će se dosta tih prošeka izbeći, međutim u ravnici će oni biti dosta potrebni. No tu onda treba štedeti na njihovoj površini, te im širinu 473 |