DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 27     <-- 27 -->        PDF

pojmljivo. Tu potrajnost može uređenje lako postići sa podelom na sečišta
(Schlageinteilung na neki način), pri čemu će se celokupna površina
podeliti sa obrtom. Na taj će način svaka godina dobiti površinu iste
veličine za seču. Kako bonitet nije svuda isti,, to samo jednaka površina
za seču ne bi osiguravala i jednak prihod lišća i pupoljaka. No tome se
lako može doskočiti stvaranjem više sečišta, čime bi se omogućilo i dodeljivanje
raznih boniteta jednoj te istoj godišnjoj seči. Prema tome izgleda
nam izlišno reduciranje površina na isti bonitet. Iz ovoga je već
jasno, da se ima da radi sa manjim sečištima, ma koliko velikom da bude
određena godišnja površina za seču. Do ovakovog zaključka doći ćemo i
sa druge strane, o čemu će još biti govora.


Veličina obrta zavisi ne samo od količine dobivenog lišća i pupoljaka,
nego i od kakvoće toga lišća i pupoljaka t. j . od količine svarivih,
hranivih sastojaka u njima. Prema tome trebali bi o ovome da imamo
podatke. Međutim ne znamo tu ništa sigurno. Da li postoji jedan optimum,
kada se on dostiže i od čega zavisi? Kako se može uticati na njegov raniji
dolazak? Sve su to pitanja, koja čekaju odgovor tek posle dobro uređenih
i vođenih naučnih ispitivanja i proučavanja. Dok se pak to ne izvrši,
morali bismo se oslanjati na samo iskustvo naroda u kraju, u kome
se izvesna šuma uređuje. A kakovo je to iskustvo, izneto je već ranije.
1 sam narod zna, da slabija mesta daju manje napredne izdanke, dakle
i manje pupoljaka i lišća za isto vreme, nego bolja mesta. Zbog toga se
takovim mestima daje duži obrt. da bi došao do iste količine. Kao obrt
bi se u tom slučaju uzeo neki prosečni. Možda je ovako nizak obrt izraz
malih šumskih površina, sa kojima pojedinci obično gazduju, pa se njima
usled toga žuri da dođu do što ranije seče. A možda je tome uzrok i lakoća
rada, jer što je šuma stanja, to je sve teži i posao oko pribiranja
lisnika. Kod većih šumskih površina možda će bolji biti kakav duži obrt,
što je svakako vredno iscrpnijeg proučavanja.


U vođenju seča nije potrebno obazirati se ni na kakove opasnosti
od vetra, jer one kod ovakove vrste šuma i ovakove vrste drveta ne
piostoje. No ipak radi samoga zemljišta (isušivanje od vetra) i s obzirom
na transport ne izgleda preporučivo stvaranje jednog velikog sečišta u
onome iznosu, kolik je godišnji etat po površini. Izgleda korisnije otvaranje
mnogih uzanih sečišta upravnih na pravac glavnog odnosno onoga
vetra, koji najviše može da isušuje zemljište. Kako su ovo vrlo mlade
šume, čija visina nije velika, to ni pojas zavetrine nije mnogo širok. Padi
toga izgleda preporučivo, da se stvaraju kratka i široka sečišta, t. j.
strana uporedna sa pravcem vetra treba da bude kratka, a strana upravna
na taj pravac vetra — znatno duža. Ovaj zahtev dovodi do stvaranja
manjih odelenja, koja bi za sebe činila sekorede. Kod većih odelenja bilo
bi više sekoreda u jednom te istom odelenju.


Stvaranje odelenja ima ovde prvenstveno da služi orjentisanju, što
je od osobite važnosti kod ovako jednolike šume, sa mnogim sekoredima.
Površina odelenja zavisiće svakako od veličine same šume. Kod manjih
šuma moći će da se radi sa manjim odelenjima, što je svakako povoljno.
Moći će se spuštati do 5 hek. Za granice odelenja imaju prvenstveno da
se upotrebe granice, koje daje samo zemljište. Procesi bi se imali da vrše
samo onoliko, koliko je to za izvoz lisnika potrebno. U brdovitom zemljištu
moći će se dosta tih prošeka izbeći, međutim u ravnici će oni biti
dosta potrebni. No tu onda treba štedeti na njihovoj površini, te im širinu


473