DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1931 str. 25     <-- 25 -->        PDF

DRAGOLJUB S. PETROVIĆ (BEOGRAD):


UREĐENJE LISNIČKIH ŠUMA


(L´AMÉNAGEMENT DES FORETS DE FOURRAGE)


U Južnoj Srbiji imamo 973.263 hektara hrastove šume, što čini
57.2% od celokupne pošumljene površine. Od ovoga je oko 800.000 hektara
lisnička šuma, dakle šuma, koja se iskorištava za dobijanje lišća
i pupoljaka radi ishrane stoke (ovaca i koza prvenstveno, ali i krupne
stoke). Po vrsti uzgoja najveći je deo niska lisnička šuma, 675.000 hek.
ili 84.35% svih lisničkih šuma. Manji deo je visoka lisnička šuma, oko


125.000 hek. ili 15.6%, a vrlo malen deo otpada na srednju lisničku šumu,
380 hek. svega ili 0.05%.
Kod lisničkih šuma ne postoji nigde uređeno gazdovanje po privrednim
planovima, ali se ipak u njima još najviše od svih šuma u Južnoj
Srbiji gazduje sa izvesnim planom, odnosno po izvesnom pravilu.
U koliko se to onde vrši, izneću u sledećem. U sitnim lisničkim šumama
gazduje se na taj način, što se mlada biljka saseče do panja i ostavi da
raste nekoliko godina, posle čega se seče nanovo. U vremenu između
seča ne vrši se nikakova proreda niti nega. Tako isto ne vrši se ni
sejanje žira radi popunjavanja. Obrt, t. j . vreme od seče do seče
uglavnom uzevši, je različan. Najčešći je obrt od 4 do 5 godina, dosta
retko od 2 ili 6, 7 godina, a sasvim izuzetno se penje do 10 godina. Jednogodišnji
obrt ne postoji nigde. Nega samoga zemljišta u vidu kakovoga
đubrenja danas ne postoji nigde, ali se ne bi smelo tvrditi, da neće postojati
ni u budućnosti. Prema sklopu zemljišta i klimi u Južnoj Srbiji
će se za dugo gazdovati sa lisničkim šumama, a ko zna, da li će ih
ikada i nestati, pa se njihovo uređenje i racionalno gazdovanje nameće
samo od sebe. A to može dovesti i do đubrenja zemljišta.


Kod visoke šume stvar stoji sasvim drukčije. Tu imamo jednu sastojinu,
koja raste kao visoka šuma i sa koje se s vremena na vreme
krešu sve grane radi dobijanja lišća i pupoljaka. Ovde bi se imala da
razlikuju dva obrta: jedan lisnički, kada se krešu grane, a drugi, kada
se seče cela sastojina kao takova. Lisnički je obrt velik kao i kod sitne
šume, te vredi ono, što je onde rečeno. Visoki je obrt dosta nejasan.
Tačnih podataka nema, jer tačnijih ustaljenih namera za gazdovanje
takođe nema. Svakako se može uzeti kao i kod ostalih visokih hrastovih
šuma. Negde se šuma uopšte i ne obnavlja. Stara drveta postepeno
umiru, pa se tako postepeno i seku, a nova se ne podižu. Kod visokih
se šuma mogu razlikovati dva tipa: jedan, kod koga se vrhovi drveta
ne prevršuju, i drugi, kod koga se to čini. Prvi dakle mnogo više vodi
računa o drvetima, te su ona znatno veće visine i boljeg oblika, dosta
upotrebiva i za građu. Drugi tip daje uglavnom drvo za gorivo, a oblik
drveta je obično krndeljast, 2 do 8 m. visine.


Gustina kod visokih lisničkih šuma, naročito kada su srednje starosti
ili dok još nisu prestarele, može biti znatna, svakako veća nego
kod istodobnih nelisničkih šuma. To dolazi otuda, što se kruna ovde
naročito razvija, više je gusta i zbijena i mnogo manje se širi, nego kod


471