DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 7 <-- 7 --> PDF |
slučajeva pokušalo, već se istraživanja moraju najprije ograničiti na manje predjele, t. j. mora da se počne raditi iz temelja. Pri tom dakako nije dovoljno, da se tek konstatuje pridolazak pojedine vrste, te odredi njezino rasprostranjenje u horizontalnom i vertikalnom smislu, već je potrebno, da se istraže i uzroci , zašto je dotična vrsta zauzela baš ta izvjesna staništa i koji su odlučni ekološki faktori, što omogućuju njen pridolazak, odnosno priječe njezino daljnje rasprostranjenje. Po M a y r u konstatovana općenita zakonitost rasprostranjenja drveća na pojedinim kontinentima ne može se primjeniti na sva područja dotičnih kontinenata, jer su u mnogo slučajeva odlučni lokalni edafski, klimatski i biotski faktori, tako da općeniti klimatski faktori uopće ne dolaze do izražaja. To znači, da se prigodom svakog dendrogeografskog istraživanja, osim općenitih klimatskih prilika, imaju detaljno da prouče i lokalni edafski, klimatski i biotski faktori. Ovakova se istraživanja provode za svaku vrst drveta posebno, a ograničuju se na područja, u kojima je djelovanje spomenutih faktora jednolično ili unutar uskih granica varijabilno. U tako odabranom području istražit će se najprije prirodno rasprostranjenje za pojedinu vrstu drveta u horizontalnom i vertikalnom smjeru, a zatim se ima to rasprostranjenje objasnit i — i to na temelju bioloških zahtjeva dotične vrste i odnosa njenog prema ekološkim faktorima, koji u tom području vladaju. Pod određenjem horizontalnog rasprostran jenja izvjesne vrste drveta u nekom području razumije se, da se prema stranama svijeta ustanovi ona granična linija, do koje dotična vrst u svom prirodnom rasprostranjenju dopire. Ovdje može da bude više slučajeva: 1. vrsta pridolazi u čitavom području, što znači, da je rasprostranjena i u svim neposredno najbližim okolnim područjima; 2. vrsta ne pridolazi na jednoj ili više strana područja, što znači, da se dotično područje nalazi na granici prirodnog rasprostranjenja te vrste ; 3. vrsta pridolazi na izoliranoj manjoj površini zbog povoljnih joj lokalnih ekoloških faktora unutar tog područja. Sam način pridolaska vrste također je raznolik i to: 1. pojedince rijetko rastresena, ne tvoreći sastojine; 2. pojedince ili u grupama u većoj množini i smjesi sa ostalim vrstama drveća, tvoreći sastojine; 3. u čistim sastojinama na većim površinama. Kod tog istraživanja dobro dolaze opisi sastojina gospodarskih planova i nacrti. Gdje tih nema, postupak je teži i dulji radi potrebnih istraživanja na terenu. Pri tom se najveća pažnja posvećuje onim predjelima, koji leže na samoj granici prirodnog rasprostranjenja dotične vrste. Fiksiranjem krajnih točaka prirodnih staništa i njihovim spajanjem dobivamo graničnu liniju rasprostranjenja. Istraživanje rasprostranjenja izvjesne vrste u vertikalno m smjer u također mnogo olakšavaju valjani opisi sastojina, u kojima nalazimo podatke o nadmorskim visinama. Površine po smjesi jednakih sastojina i jednakih nadmorskih visina zbrajaju se. Može se uzeti, da širina zona u planinskim krajevima odgovara visinskim razlikama od 200 metara, čim su planine niže, a teren blaži, to visinske razlike zona moraju da budu manje, dok su ,-u brežuljkastom terenu za rasprostranjenje poje 405 |