DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Inç. ZLA TKO VAJDA (OGULIN):


DENDROGEOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA


(SUR LES RECHERCHES DENDROGÉOGRAPHIQUES)


Podatke o prirodnom rasprostranjenju pojedinih vrsta drveća nalazimo
u mnogim fitogeografskim djelima, te u svim važnijim djelima iz
nauke o uzgajanju šuma. Napredovanjem šumarske nauke, a specijalno
nauke o uzgajanju šuma, osjećala se sve veća potreba za sistematskim
proučavanjem prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća. Tako
nakon poznatih čistih fitogeografskih djela Englera , Bečka , Degen
a i dr. izdaje R u b n e r djelo pod naslovom: »Die pflanzengeographischen
Grundlagen des Waldbaues«, u kojemu
je za temelje uzgajanja šuma uzeo prirodno rasprostranjenje pojedinih
vrsta drveća i faktore, koji na to rasprostranjenje odlučno uplivišu. D e n-
g 1 e r pak smatra ustanovljenje granica prirodnog područja rasprostranjenja
pojedinih vrsta drveta temeljnom zadaćom nauke o uzgajanju
šuma i šumarske prakse.1 Međutim i ako je ustanovljenje prirodnog rasprostranjenja
pojedinih vrsta drveća temelj nauke o uzgajanju šuma, ipak
nije zadaća nauke o uzgajanju šuma, da istražuje prirodno rasprostranjenje
vrsta. Zadaća je te nauke, da se bavi podizanjem i njegovanjem sastojina
i ona se ima tek da koristi rezultatima postignutim
na polju istraživanja prirodnog rasprostranjenja
pojedinih vrsta drveća i njihovih asocijacija. Takova
se istraživanja mogu nazvati kraćim imenom dendro geografska
istraživanja , pa kao što nazivamo onu nauku, koja se bavi proučavanjem
vrsta šumskog drveća i njihovih morfoloških oblika, dendro 1
o g i j o m, a nauku o mjerenju drvne mase, o procjeni i izračunavanju
prirasta dendrometrijom , tako možemo nauku, koja istražuje prirodno
rasprostranjenje pojedinih vrsta drveća, da nazovemo dendro geografijom.


U pojam dendrogeografije spadao bi prema tome onaj dio fitogeografije,
koji se bavi isključivo prirodnim rasprostranjenjem pojedinih vrsta
drveća i njihovih asocijacija. Dok fitogeografija ima općeniti karakter, to
je dendrogeografija specijalnog značenja. Dendrogeografija je za nauku


o uzgajanju šuma i podizanju sastojina od naročite važnosti, tako da se
ne može ni zamisliti uspješno podizanje novih sastojina, izmjena vrste
drveta, te pošumljenje krša i golijeti bez poznavanja nauke o prirodnom
rasprostranjenju pojedinih vrsta drveća, t. j. dendrogeografije. Općenita
je zadaća dendrogeografije, da što točnije ustanovi područja prirodnog
rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća i to u horizontalnom smjeru od
ekvatora prema sjevernom odnosno južnom polu, te u vertikalnom smjeru
od razine morske na vrhunce brda, dok je njena specijalna i po uzgajanje
šuma najvažnija zadaća točno ustanovljenje prirodnog rasprostranjenja
tih vrsta na manjim područjima, jer je dokazano, da se to pitanje ne može
riješiti nekim generalnim pravilima i zakonitostima, kao što se to u više
1 Dr. A. Dengler: Waldbau auf ökologischer Grundlage 1930 S. 50.


404




ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 7     <-- 7 -->        PDF

slučajeva pokušalo, već se istraživanja moraju najprije ograničiti na manje
predjele, t. j. mora da se počne raditi iz temelja. Pri tom dakako nije
dovoljno, da se tek konstatuje pridolazak pojedine vrste, te odredi njezino
rasprostranjenje u horizontalnom i vertikalnom smislu, već je potrebno,
da se istraže i uzroci , zašto je dotična vrsta zauzela baš ta izvjesna
staništa i koji su odlučni ekološki faktori, što omogućuju njen pridolazak,
odnosno priječe njezino daljnje rasprostranjenje.


Po M a y r u konstatovana općenita zakonitost rasprostranjenja
drveća na pojedinim kontinentima ne može se primjeniti na sva područja
dotičnih kontinenata, jer su u mnogo slučajeva odlučni lokalni edafski,
klimatski i biotski faktori, tako da općeniti klimatski faktori uopće ne dolaze
do izražaja. To znači, da se prigodom svakog dendrogeografskog
istraživanja, osim općenitih klimatskih prilika, imaju detaljno da prouče
i lokalni edafski, klimatski i biotski faktori. Ovakova se istraživanja provode
za svaku vrst drveta posebno, a ograničuju se na područja, u kojima
je djelovanje spomenutih faktora jednolično ili unutar uskih granica varijabilno.


U tako odabranom području istražit će se najprije prirodno rasprostranjenje
za pojedinu vrstu drveta u horizontalnom i vertikalnom smjeru,
a zatim se ima to rasprostranjenje objasnit i — i to na temelju bioloških
zahtjeva dotične vrste i odnosa njenog prema ekološkim faktorima,
koji u tom području vladaju.


Pod određenjem horizontalnog rasprostran jenja izvjesne
vrste drveta u nekom području razumije se, da se prema stranama
svijeta ustanovi ona granična linija, do koje dotična vrst u svom prirodnom
rasprostranjenju dopire. Ovdje može da bude više slučajeva:


1. vrsta pridolazi u čitavom području, što znači, da je rasprostranjena
i u svim neposredno najbližim okolnim područjima;
2. vrsta ne pridolazi na jednoj ili više strana područja, što znači,
da se dotično područje nalazi na granici prirodnog rasprostranjenja te
vrste ;
3. vrsta pridolazi na izoliranoj manjoj površini zbog povoljnih joj
lokalnih ekoloških faktora
unutar tog područja.
Sam način pridolaska vrste također je raznolik i to:


1. pojedince rijetko rastresena, ne tvoreći sastojine;
2. pojedince ili u grupama u većoj množini i smjesi sa ostalim vrstama
drveća, tvoreći sastojine;
3. u čistim sastojinama na većim površinama.
Kod tog istraživanja dobro dolaze opisi sastojina gospodarskih planova
i nacrti. Gdje tih nema, postupak je teži i dulji radi potrebnih istraživanja
na terenu. Pri tom se najveća pažnja posvećuje onim predjelima,
koji leže na samoj granici prirodnog rasprostranjenja dotične vrste. Fiksiranjem
krajnih točaka prirodnih staništa i njihovim spajanjem dobivamo
graničnu liniju rasprostranjenja.


Istraživanje rasprostranjenja izvjesne vrste u vertikalno m
smjer u također mnogo olakšavaju valjani opisi sastojina, u kojima nalazimo
podatke o nadmorskim visinama. Površine po smjesi jednakih
sastojina i jednakih nadmorskih visina zbrajaju se. Može se uzeti, da širina
zona u planinskim krajevima odgovara visinskim razlikama od 200 metara,
čim su planine niže, a teren blaži, to visinske razlike zona moraju
da budu manje, dok su ,-u brežuljkastom terenu za rasprostranjenje poje


405




ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 8     <-- 8 -->        PDF

dine vrste odlučne visinske razlike od nekoliko metara. Uporedbom ukupnog
zbroja površina, koje u pojedinim zonama zauzimlje dotična vrst,
dolazimo do rezultata, koji nam kazuje, u kojim je visinskim zonama
rasprostranjenje te vrste optimalno, kako njen pridolazak opada i gdje su
visinske granice njenog rasprostranjenja. I ovdje imamo više slučajeva:


1) vrsta pridolazi u svim visinskim zonama u jednakoj
množini, što znači, da se čitavo područje nalazi unutar granica vertikalnog
rasprostranjenja dotične vrste;


2) pridolazak vrste sa većom nadmorskom visinom opada, a u najvišim
zonama potpuno iščezava, što znači, da u dotičnom području postoji
jedna gornja granica rasprostranjenja vrste ;


3) u najnižim zonama vrsta ne pridolazi, već njezin pridolazak raste
sa većom nadmorskom visinom, što znači, da u tom području postoji
donja granica rasprostranjenja te vrste ;


4) vrsta pridolazi samo u jednoj srednjoj zoni, dok smanjivanjem,
kao i povećavanjem nadmorske visine iščezava; u ovom slučaju imamo
u tom području gornjuidonjugranic u prirodnog rasprostranjenja.


Gdje nemamo podataka gospodarskih planova, istraživanja će biti
teža. U tom ćemo slučaju u planinskim krajevima odabrati jedan ili prema
potrebi više izrazitih brdskih sklopova, pa počam iz nizine prema najvećem
vrhu svakih 200 metara snimiti jednu primjernu plohu, te uz to
za svaku primjernu plohu aneroidom ustanoviti nadmorsku visinu. U
sastojinama, koje leže u ravnicama, snimiti ćemo na svim uzdignutim
mjestima, kao i u svim izrazitim udolicama što više primjernih ploda.


Rezultati ovih primjernih ploha razjasnit će nam pridolazak vrsta
u vertikalnom smjeru. Dakako da ovako položene — jedne te iste primjerne
plohe mogu služiti i za studij pridolaska uopće svih vrsta drveta
u dotičnom području, ali se ipak zbog velike raznolikosti u biološkim
zahtjevima opisi i razmatranja, te konačni zaključci moraju provesti za
svaku vrst posebno.


Samim ustanovljenjem horizontalnog i vertikalnog rasprostranjenja
određene vrste drveta nije još dendrogeografska zadaća riješena, jer još
valja naći uzroke, koji će nam razjasniti, zašto je dotična vrsta zauzela
baš ta izvjesna staništa, a tim će se ujedno posve utvrditi i opravdati na
terenu ustanovljene granične linije prirodnog rasprostranjenja u horizontalnom
i vertikalnom smjeru.


Od utjecajnih edafskihfaktora dolaze u obzir: kvalitet, kvantitet,
vlaga, položaj i ekspozicija tla; od klimatski h su faktora odlučni:
svjetlost, vjetar, temperatura i oborine.


Pridolazak i rast pojedine vrste uvjetovan je o odnosu, koji postoji
između rezultante djelovanja svih tih faktora i bioloških zahtjeva dotične
vrste. Prekorači li ma koji od tih za dotičnu vrst odlučnih faktora izvjesne
određene granice djelovanja, to ta vrst najprije zaostaje u rastu, a djeluje
li to nepovoljno stanje konstantno, to je tijekom kraćeg ili duljeg niza
godina posve nestaje iz tog područja.


Konačno moramo uzeti u obzir i biotske faktore, koji se očituju:
1) u međusobnom utjecaju vrsta, 2} u utjecaju životinja, 3) u utjecaju
čovjeka.


Nepovoljan utjecaj u sva ova tri slučaja može da bude zapreka
prirodnom rasprostranjenju vrste, te da ju čak iz nekih predjela posvema
isključi. Međutim ova zapreka nije neotkloniva, jer se nepovoljan utjecaj


406




ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 9     <-- 9 -->        PDF

druge vrste i nepovoljan utjecaj životinja dade racionalnim gospodarenjem
ukloniti, dok se po čovjeku iskrčene površine mogu opet pošumiti
i na ovaj način prirodno rasprostranjenje vrste umjetno potpomoći.


Kada se ustanovi, da koju vrijednu vrst drveća u području njezinog
prirodnog rasprostranjenja potiskuje i priječi u rastu fiziološki jača, ali
manje vrijedna vrst, onda smo u mogućnosti, da ovu potisnutu, ali vrijednu
vrst uzgojnim mjerama u njenom prirodnom rasprostranjenju umjetno
pomognemo i tako podignemo vrijednost sastojina.


Ali prije nego se te uzgojne mjere poduzmu, ima se ispitati, da li
su zaista samo biotski faktori (međusobna konkurencija) uzrokom, da je
vrjednija vrst drveta potisnuta, jer i u slučaju nepovoljnog djelovanja klimatskih
ili edafskih faktora može jedna vrst dobiti premoć nad drugom,
pak će onda biti uzaludne preduzete uzgojne mjere u korist vrjednije
vrste, jer ćemo mjesto vrijedne sastojine dobiti kržljavu, nisku sastojinu,
tako da bi u tom slučaju bolje bilo, da je ostala sastojina od one, makar
i manje vrijedne vrste drveta. Dendrogeografska istraživanja su stoga
za uzgajanje šuma, a osobito za pošumljenje velikih površina od odlučne
važnosti, pa je prije nego se počme sa pošumljivanjem izvjesnog područja,
potrebno ispitati, da li to područje geografski spada u granice prirodnog
rasprostranjenja onih vrsta drveta, kojima se želi izvesti pošumljenje,
te u kakovom su odnosu ekološki faktori tog područja prema tim vrstama.
Da se iskustvima dođe do ovih rezultata, potrebno bi bilo mnogo vremena
i mnogo materijalnih žrtava. Dendrogeografska istraživanja dat će
nam pak za takove radnje sigurnu podlogu.


Prema ovim kratko izloženim principima i smjernicama dendrogeografskih
istraživanja pruža nam se u ovoj našoj klimatski i edafski
toliko različitoj zemlji široko polje rada, koji rad neće biti od teorijske
vrijednosti za samo uzgajanje šuma, već će, uzmemo li u obzir dalekosežne
osnove o pošumljavanju prostranih pustih područja naše otadžbine,
imati i veliku praktičnu vrijednost. Isto je tako važan taj rad sa nacionalno-
ekonomskog gledišta, jer će mnogo novca ostati ušteđeno, budu li
se pošumljavanja bazirala na rezultatima dendrogeografskih istraživanja.


Sommaire: Conception et définition des recherches dendrogéographiques, leurs
principes, tendances et signification pour la sylviculture pratique.


«O»
407