DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Inç. ZLA TKO VAJDA (OGULIN): DENDROGEOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA (SUR LES RECHERCHES DENDROGÉOGRAPHIQUES) Podatke o prirodnom rasprostranjenju pojedinih vrsta drveća nalazimo u mnogim fitogeografskim djelima, te u svim važnijim djelima iz nauke o uzgajanju šuma. Napredovanjem šumarske nauke, a specijalno nauke o uzgajanju šuma, osjećala se sve veća potreba za sistematskim proučavanjem prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća. Tako nakon poznatih čistih fitogeografskih djela Englera , Bečka , Degen a i dr. izdaje R u b n e r djelo pod naslovom: »Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaues«, u kojemu je za temelje uzgajanja šuma uzeo prirodno rasprostranjenje pojedinih vrsta drveća i faktore, koji na to rasprostranjenje odlučno uplivišu. D e n- g 1 e r pak smatra ustanovljenje granica prirodnog područja rasprostranjenja pojedinih vrsta drveta temeljnom zadaćom nauke o uzgajanju šuma i šumarske prakse.1 Međutim i ako je ustanovljenje prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća temelj nauke o uzgajanju šuma, ipak nije zadaća nauke o uzgajanju šuma, da istražuje prirodno rasprostranjenje vrsta. Zadaća je te nauke, da se bavi podizanjem i njegovanjem sastojina i ona se ima tek da koristi rezultatima postignutim na polju istraživanja prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća i njihovih asocijacija. Takova se istraživanja mogu nazvati kraćim imenom dendro geografska istraživanja , pa kao što nazivamo onu nauku, koja se bavi proučavanjem vrsta šumskog drveća i njihovih morfoloških oblika, dendro 1 o g i j o m, a nauku o mjerenju drvne mase, o procjeni i izračunavanju prirasta dendrometrijom , tako možemo nauku, koja istražuje prirodno rasprostranjenje pojedinih vrsta drveća, da nazovemo dendro geografijom. U pojam dendrogeografije spadao bi prema tome onaj dio fitogeografije, koji se bavi isključivo prirodnim rasprostranjenjem pojedinih vrsta drveća i njihovih asocijacija. Dok fitogeografija ima općeniti karakter, to je dendrogeografija specijalnog značenja. Dendrogeografija je za nauku o uzgajanju šuma i podizanju sastojina od naročite važnosti, tako da se ne može ni zamisliti uspješno podizanje novih sastojina, izmjena vrste drveta, te pošumljenje krša i golijeti bez poznavanja nauke o prirodnom rasprostranjenju pojedinih vrsta drveća, t. j. dendrogeografije. Općenita je zadaća dendrogeografije, da što točnije ustanovi područja prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća i to u horizontalnom smjeru od ekvatora prema sjevernom odnosno južnom polu, te u vertikalnom smjeru od razine morske na vrhunce brda, dok je njena specijalna i po uzgajanje šuma najvažnija zadaća točno ustanovljenje prirodnog rasprostranjenja tih vrsta na manjim područjima, jer je dokazano, da se to pitanje ne može riješiti nekim generalnim pravilima i zakonitostima, kao što se to u više 1 Dr. A. Dengler: Waldbau auf ökologischer Grundlage 1930 S. 50. 404 |
ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 7 <-- 7 --> PDF |
slučajeva pokušalo, već se istraživanja moraju najprije ograničiti na manje predjele, t. j. mora da se počne raditi iz temelja. Pri tom dakako nije dovoljno, da se tek konstatuje pridolazak pojedine vrste, te odredi njezino rasprostranjenje u horizontalnom i vertikalnom smislu, već je potrebno, da se istraže i uzroci , zašto je dotična vrsta zauzela baš ta izvjesna staništa i koji su odlučni ekološki faktori, što omogućuju njen pridolazak, odnosno priječe njezino daljnje rasprostranjenje. Po M a y r u konstatovana općenita zakonitost rasprostranjenja drveća na pojedinim kontinentima ne može se primjeniti na sva područja dotičnih kontinenata, jer su u mnogo slučajeva odlučni lokalni edafski, klimatski i biotski faktori, tako da općeniti klimatski faktori uopće ne dolaze do izražaja. To znači, da se prigodom svakog dendrogeografskog istraživanja, osim općenitih klimatskih prilika, imaju detaljno da prouče i lokalni edafski, klimatski i biotski faktori. Ovakova se istraživanja provode za svaku vrst drveta posebno, a ograničuju se na područja, u kojima je djelovanje spomenutih faktora jednolično ili unutar uskih granica varijabilno. U tako odabranom području istražit će se najprije prirodno rasprostranjenje za pojedinu vrstu drveta u horizontalnom i vertikalnom smjeru, a zatim se ima to rasprostranjenje objasnit i — i to na temelju bioloških zahtjeva dotične vrste i odnosa njenog prema ekološkim faktorima, koji u tom području vladaju. Pod određenjem horizontalnog rasprostran jenja izvjesne vrste drveta u nekom području razumije se, da se prema stranama svijeta ustanovi ona granična linija, do koje dotična vrst u svom prirodnom rasprostranjenju dopire. Ovdje može da bude više slučajeva: 1. vrsta pridolazi u čitavom području, što znači, da je rasprostranjena i u svim neposredno najbližim okolnim područjima; 2. vrsta ne pridolazi na jednoj ili više strana područja, što znači, da se dotično područje nalazi na granici prirodnog rasprostranjenja te vrste ; 3. vrsta pridolazi na izoliranoj manjoj površini zbog povoljnih joj lokalnih ekoloških faktora unutar tog područja. Sam način pridolaska vrste također je raznolik i to: 1. pojedince rijetko rastresena, ne tvoreći sastojine; 2. pojedince ili u grupama u većoj množini i smjesi sa ostalim vrstama drveća, tvoreći sastojine; 3. u čistim sastojinama na većim površinama. Kod tog istraživanja dobro dolaze opisi sastojina gospodarskih planova i nacrti. Gdje tih nema, postupak je teži i dulji radi potrebnih istraživanja na terenu. Pri tom se najveća pažnja posvećuje onim predjelima, koji leže na samoj granici prirodnog rasprostranjenja dotične vrste. Fiksiranjem krajnih točaka prirodnih staništa i njihovim spajanjem dobivamo graničnu liniju rasprostranjenja. Istraživanje rasprostranjenja izvjesne vrste u vertikalno m smjer u također mnogo olakšavaju valjani opisi sastojina, u kojima nalazimo podatke o nadmorskim visinama. Površine po smjesi jednakih sastojina i jednakih nadmorskih visina zbrajaju se. Može se uzeti, da širina zona u planinskim krajevima odgovara visinskim razlikama od 200 metara, čim su planine niže, a teren blaži, to visinske razlike zona moraju da budu manje, dok su ,-u brežuljkastom terenu za rasprostranjenje poje 405 |
ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 8 <-- 8 --> PDF |
dine vrste odlučne visinske razlike od nekoliko metara. Uporedbom ukupnog zbroja površina, koje u pojedinim zonama zauzimlje dotična vrst, dolazimo do rezultata, koji nam kazuje, u kojim je visinskim zonama rasprostranjenje te vrste optimalno, kako njen pridolazak opada i gdje su visinske granice njenog rasprostranjenja. I ovdje imamo više slučajeva: 1) vrsta pridolazi u svim visinskim zonama u jednakoj množini, što znači, da se čitavo područje nalazi unutar granica vertikalnog rasprostranjenja dotične vrste; 2) pridolazak vrste sa većom nadmorskom visinom opada, a u najvišim zonama potpuno iščezava, što znači, da u dotičnom području postoji jedna gornja granica rasprostranjenja vrste ; 3) u najnižim zonama vrsta ne pridolazi, već njezin pridolazak raste sa većom nadmorskom visinom, što znači, da u tom području postoji donja granica rasprostranjenja te vrste ; 4) vrsta pridolazi samo u jednoj srednjoj zoni, dok smanjivanjem, kao i povećavanjem nadmorske visine iščezava; u ovom slučaju imamo u tom području gornjuidonjugranic u prirodnog rasprostranjenja. Gdje nemamo podataka gospodarskih planova, istraživanja će biti teža. U tom ćemo slučaju u planinskim krajevima odabrati jedan ili prema potrebi više izrazitih brdskih sklopova, pa počam iz nizine prema najvećem vrhu svakih 200 metara snimiti jednu primjernu plohu, te uz to za svaku primjernu plohu aneroidom ustanoviti nadmorsku visinu. U sastojinama, koje leže u ravnicama, snimiti ćemo na svim uzdignutim mjestima, kao i u svim izrazitim udolicama što više primjernih ploda. Rezultati ovih primjernih ploha razjasnit će nam pridolazak vrsta u vertikalnom smjeru. Dakako da ovako položene — jedne te iste primjerne plohe mogu služiti i za studij pridolaska uopće svih vrsta drveta u dotičnom području, ali se ipak zbog velike raznolikosti u biološkim zahtjevima opisi i razmatranja, te konačni zaključci moraju provesti za svaku vrst posebno. Samim ustanovljenjem horizontalnog i vertikalnog rasprostranjenja određene vrste drveta nije još dendrogeografska zadaća riješena, jer još valja naći uzroke, koji će nam razjasniti, zašto je dotična vrsta zauzela baš ta izvjesna staništa, a tim će se ujedno posve utvrditi i opravdati na terenu ustanovljene granične linije prirodnog rasprostranjenja u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Od utjecajnih edafskihfaktora dolaze u obzir: kvalitet, kvantitet, vlaga, položaj i ekspozicija tla; od klimatski h su faktora odlučni: svjetlost, vjetar, temperatura i oborine. Pridolazak i rast pojedine vrste uvjetovan je o odnosu, koji postoji između rezultante djelovanja svih tih faktora i bioloških zahtjeva dotične vrste. Prekorači li ma koji od tih za dotičnu vrst odlučnih faktora izvjesne određene granice djelovanja, to ta vrst najprije zaostaje u rastu, a djeluje li to nepovoljno stanje konstantno, to je tijekom kraćeg ili duljeg niza godina posve nestaje iz tog područja. Konačno moramo uzeti u obzir i biotske faktore, koji se očituju: 1) u međusobnom utjecaju vrsta, 2} u utjecaju životinja, 3) u utjecaju čovjeka. Nepovoljan utjecaj u sva ova tri slučaja može da bude zapreka prirodnom rasprostranjenju vrste, te da ju čak iz nekih predjela posvema isključi. Međutim ova zapreka nije neotkloniva, jer se nepovoljan utjecaj 406 |
ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 9 <-- 9 --> PDF |
druge vrste i nepovoljan utjecaj životinja dade racionalnim gospodarenjem ukloniti, dok se po čovjeku iskrčene površine mogu opet pošumiti i na ovaj način prirodno rasprostranjenje vrste umjetno potpomoći. Kada se ustanovi, da koju vrijednu vrst drveća u području njezinog prirodnog rasprostranjenja potiskuje i priječi u rastu fiziološki jača, ali manje vrijedna vrst, onda smo u mogućnosti, da ovu potisnutu, ali vrijednu vrst uzgojnim mjerama u njenom prirodnom rasprostranjenju umjetno pomognemo i tako podignemo vrijednost sastojina. Ali prije nego se te uzgojne mjere poduzmu, ima se ispitati, da li su zaista samo biotski faktori (međusobna konkurencija) uzrokom, da je vrjednija vrst drveta potisnuta, jer i u slučaju nepovoljnog djelovanja klimatskih ili edafskih faktora može jedna vrst dobiti premoć nad drugom, pak će onda biti uzaludne preduzete uzgojne mjere u korist vrjednije vrste, jer ćemo mjesto vrijedne sastojine dobiti kržljavu, nisku sastojinu, tako da bi u tom slučaju bolje bilo, da je ostala sastojina od one, makar i manje vrijedne vrste drveta. Dendrogeografska istraživanja su stoga za uzgajanje šuma, a osobito za pošumljenje velikih površina od odlučne važnosti, pa je prije nego se počme sa pošumljivanjem izvjesnog područja, potrebno ispitati, da li to područje geografski spada u granice prirodnog rasprostranjenja onih vrsta drveta, kojima se želi izvesti pošumljenje, te u kakovom su odnosu ekološki faktori tog područja prema tim vrstama. Da se iskustvima dođe do ovih rezultata, potrebno bi bilo mnogo vremena i mnogo materijalnih žrtava. Dendrogeografska istraživanja dat će nam pak za takove radnje sigurnu podlogu. Prema ovim kratko izloženim principima i smjernicama dendrogeografskih istraživanja pruža nam se u ovoj našoj klimatski i edafski toliko različitoj zemlji široko polje rada, koji rad neće biti od teorijske vrijednosti za samo uzgajanje šuma, već će, uzmemo li u obzir dalekosežne osnove o pošumljavanju prostranih pustih područja naše otadžbine, imati i veliku praktičnu vrijednost. Isto je tako važan taj rad sa nacionalno- ekonomskog gledišta, jer će mnogo novca ostati ušteđeno, budu li se pošumljavanja bazirala na rezultatima dendrogeografskih istraživanja. Sommaire: Conception et définition des recherches dendrogéographiques, leurs principes, tendances et signification pour la sylviculture pratique. «O» 407 |