DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 4 <-- 4 --> PDF |
dozvole zaci pod bukvić ili jelić i prebrojiti mu godove. Kudagod idu, uvijek je sjekira uza njih, »da se brane od vukova«. Narod nema smisla za komunalno, a slabo i za individualno gospodarstvo. Lozinka mu je »od danas do sutra«. On ratuje sa imovnom općinom za zemljište, koje mu je tobože ona otela, a na svom uzgaja parazite — uzurpatore. To je razumljivo, jer je mnogo lakše i unosnije zaci u šumu, pa sjeći i prodavati stabla, ne.go ono svoga zemljišta obrađivati, plaćati od njega porez i još sumnjati u uspjeh. On je za komunu, kada treba što trpiti, a za individualizam, kada se crpe kakova korist. Lakše će podnijeti svi za jednoga, nego jedan za sve. Kada treba što platiti, onda moraju platiti svi jednako, a kada treba što užiti, onda će užiti brži i drskiji. Zemljišne su zajednice tu utočište grješnika. Uzurpatori su zauzeli najbolje zemljište, nekadašnje zajedničke pašnjake, na koje sada nesmije nitko stupiti osim njih. Oni to uživaju bez ikakove smetnje, a porez i drugo ne plaćaju, jer zemljište nije na njih u gruntovnici provedeno. U jednoj je upravnoj općini prije par godina pao jedan prijedlog, da se uzurpirano zemljište prepiše na uzurpatore. Na taj bi način oni bili obvezani plaćati porez i općinski namet, čime bi se znatno smanjio namet kod onih, koji ga do sada plaćaju. Taj je prijedlog ostao samo prijedlog, jer nije nitko, osim predlagača, htio o tom ni da čuje. Tko je do sada plaćao, neka plaća i dalje, a tko ie do sada uživao, neka uživa također dalje. Velika većina ovlaštenika nezna procijeniti veličinu oštećenja, koje mu je na taj način naneseno. Neki nešto slute, ali su u velikoj manjini, a uzurpatori među prvima agituju, da nikako ne pristanu na kakovu promjenu, jer će se inače zemljišna zajednica narodu oteti. Upravne su vlasti trebale odmah od postanka zemljišnih zajednica odgajati narod. Preko općinskih činovnika, učitelja, liječnika i drugih dalo bi se mnogo učiniti. Najprije mu je trebalo urediti kuću, staju, druge potrebne zgrade, dvorište, vrt, polje, a tek na kraju zemlj. zajednice. Međutim od toga mu nije baš ništa uređeno. Kako se onda može od njega zahtijevati, da on zna cijeniti tuđu, a kamo li svoju šumu. Što vrijedi obući ga u salonsko odijelo, a ne reći mu, da si mora nos brisati u maramu, a ne u rukav? Žalosna je pojava, da se školski vrtovi pretvaraju u učiteljske vrtove, šta više u oranice. Trebalo je paziti, da li službenici vrše i drugu dužnost, a ne samo onu, za koju su plaćeni, t. j . da li i koliko rade u narodu za njegov napredak. Da je narod bio prosvjećeniji, bio bi i u gospodarstvu napredniji. Tada bi znao cijeniti svoje, a i zajedničko gospodarstvo. Ne bi dozvoljavao, da se zajedničko dobro neravnopravno uživa. Tražio bi, da se uredi i utvrdi, tko i kakovo ima pravo na to zajedničko dobro i kakove ga dužnosti vežu za to dobro. Drugi tip, kojim se gospodari u Međimurju (a sigurno i u drugim krajevima), gotovo je uzoran. Zemljište zemljišnih zajednica sastoji se također od pašnjaka, šume i neplodna tla. Samo je velika razlika između ovih i onih prijašnjih. Međe su vidljive — jarak i živica. Pašnjaci su uređeni tako, da nikad nijesu ugroženi prevelikom navalom blaga. Od napasivanja plaća se t. zv. glavarina. Šuma je također uređena. Godišnji se etat iznosi u malim skupinama na dražbu. Dražbi može prisustvovati i neovlaštenik. Prihod od pašnjaka i šume upotrebljava se za podmirenje 402 |