DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 55. ......... 1931, Ing. I. JELENIĆ (PLAŠKI): O ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA (SUR LES COMMUNAUTÉS DES BIENS) U Šumarskom Listu izašla su dva članka o diobi zemljišnih zajednica i to jedan od g. prof. dra Dj. Nenadića, koji obrazlaže potrebu i svrsishodnost diobe zemljišnih zajednica, a drugi od g. ing. R. Pipana, koji nasuprot zagovara protivno stanovište. Neka i meni bude o toj stvari dopušteno par riječi. Poznata su mi dva tipa gospodarenja sa zemljišnim zajednicama. Prvi tip, koji se primjenjuje u srezu Ogulinskom (a sigurno i drugdje), vrlo je bijedan. Zemljište zemlj. zajednica sastoji se od pašnjaka, šume i neplodna tla. Međe se njegove mogu ustanoviti pomoću instrumenata prema katastralnom nacrtu, ali samo ako kod ustanovljivanja ne bude prisutan nijedan uzurpator, kojih ima na pretek. Uzurpatori nisu stranci, nego podjeljenici starosjedilačkih zadruga. Ima čitavih zaselaka na zemljištu zemljišne zajednice, a ima ih, koji posjeduju i po 100 jutara. Uzurpatori danomice proširuju »svoje imanje«, a da se ostali ovlaštenici tome ne protive. Interesantno je, da se i te kako protive .tome u slučaju, ako koji trgovac ushtije na zemljištu zemlj. zajednice, na golu kamenu uz cestu, graditi kuću. Uzurpirani su većinom pašnjaci, koji se pretvaraju u oranice. Šumu (šikaru) neće nitko. Ona služi za pašnjak i za podmirivanje ogrjevom, ali samo u toliko, da »planinka« može svariti ručak. Treba poznavati mentalitet toga naroda. On se mnogo ne brine za sutra. Glavno mu je, da proživi danas. Ne traži on Bog zna kakove »udobnosti «. Za ogrjev ga nije briga, dok ne padne snijeg. Za planinku se u »poreznici« (šumi zemlj. zajednice) uvijek nađe nekoliko prutova, da skuha palentu. U slučaju da nema nikoga pri ruci, da joj iz poreznice donese, poslužit će za to plot od suha pruća. S toga se teško i nađe oko krajiških dvorišta (taj je pojam njima skoro i nepoznat) čestitih plotova. Kuće su im drvene i neuredne. Neki nemaju ni staja, a druge gospodarske zgrade velika su rijetkost. Zimi obično i blago boravi u istoj prostoriji, gdje i ljudi. Svi se bore, da dobiju od imovne općine što više građe, da si poprave kuću ili štalu, a kad je dobiju, s užitkom poruše doznačena im stabla, pa ih onda ostave u šumi da trunu ili izrade i izvezu trupce na rub šume da tamo gnjiju. Često dobivenu građu prodaju za bagatelu. Za njih nema većeg veselja, nego kad mogu srušiti koje stablo. Najslađe im je bez, 401 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 4 <-- 4 --> PDF |
dozvole zaci pod bukvić ili jelić i prebrojiti mu godove. Kudagod idu, uvijek je sjekira uza njih, »da se brane od vukova«. Narod nema smisla za komunalno, a slabo i za individualno gospodarstvo. Lozinka mu je »od danas do sutra«. On ratuje sa imovnom općinom za zemljište, koje mu je tobože ona otela, a na svom uzgaja parazite — uzurpatore. To je razumljivo, jer je mnogo lakše i unosnije zaci u šumu, pa sjeći i prodavati stabla, ne.go ono svoga zemljišta obrađivati, plaćati od njega porez i još sumnjati u uspjeh. On je za komunu, kada treba što trpiti, a za individualizam, kada se crpe kakova korist. Lakše će podnijeti svi za jednoga, nego jedan za sve. Kada treba što platiti, onda moraju platiti svi jednako, a kada treba što užiti, onda će užiti brži i drskiji. Zemljišne su zajednice tu utočište grješnika. Uzurpatori su zauzeli najbolje zemljište, nekadašnje zajedničke pašnjake, na koje sada nesmije nitko stupiti osim njih. Oni to uživaju bez ikakove smetnje, a porez i drugo ne plaćaju, jer zemljište nije na njih u gruntovnici provedeno. U jednoj je upravnoj općini prije par godina pao jedan prijedlog, da se uzurpirano zemljište prepiše na uzurpatore. Na taj bi način oni bili obvezani plaćati porez i općinski namet, čime bi se znatno smanjio namet kod onih, koji ga do sada plaćaju. Taj je prijedlog ostao samo prijedlog, jer nije nitko, osim predlagača, htio o tom ni da čuje. Tko je do sada plaćao, neka plaća i dalje, a tko ie do sada uživao, neka uživa također dalje. Velika većina ovlaštenika nezna procijeniti veličinu oštećenja, koje mu je na taj način naneseno. Neki nešto slute, ali su u velikoj manjini, a uzurpatori među prvima agituju, da nikako ne pristanu na kakovu promjenu, jer će se inače zemljišna zajednica narodu oteti. Upravne su vlasti trebale odmah od postanka zemljišnih zajednica odgajati narod. Preko općinskih činovnika, učitelja, liječnika i drugih dalo bi se mnogo učiniti. Najprije mu je trebalo urediti kuću, staju, druge potrebne zgrade, dvorište, vrt, polje, a tek na kraju zemlj. zajednice. Međutim od toga mu nije baš ništa uređeno. Kako se onda može od njega zahtijevati, da on zna cijeniti tuđu, a kamo li svoju šumu. Što vrijedi obući ga u salonsko odijelo, a ne reći mu, da si mora nos brisati u maramu, a ne u rukav? Žalosna je pojava, da se školski vrtovi pretvaraju u učiteljske vrtove, šta više u oranice. Trebalo je paziti, da li službenici vrše i drugu dužnost, a ne samo onu, za koju su plaćeni, t. j . da li i koliko rade u narodu za njegov napredak. Da je narod bio prosvjećeniji, bio bi i u gospodarstvu napredniji. Tada bi znao cijeniti svoje, a i zajedničko gospodarstvo. Ne bi dozvoljavao, da se zajedničko dobro neravnopravno uživa. Tražio bi, da se uredi i utvrdi, tko i kakovo ima pravo na to zajedničko dobro i kakove ga dužnosti vežu za to dobro. Drugi tip, kojim se gospodari u Međimurju (a sigurno i u drugim krajevima), gotovo je uzoran. Zemljište zemljišnih zajednica sastoji se također od pašnjaka, šume i neplodna tla. Samo je velika razlika između ovih i onih prijašnjih. Međe su vidljive — jarak i živica. Pašnjaci su uređeni tako, da nikad nijesu ugroženi prevelikom navalom blaga. Od napasivanja plaća se t. zv. glavarina. Šuma je također uređena. Godišnji se etat iznosi u malim skupinama na dražbu. Dražbi može prisustvovati i neovlaštenik. Prihod od pašnjaka i šume upotrebljava se za podmirenje 402 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 5 <-- 5 --> PDF |
poreza, popravak zgrada, koje urbarska općina mora uzdržavati, a ostatak se podijeli medu ovlaštenike prema veličini njihovih prava. Narod je tu svjestan vrijednosti zajedničkog dobra. Šumskih šteta gotovo i nema. Lugar je suvišan, njegovu dužnost vrši poljar. Tu ne dolazi nitko na misao, da bi se zemljišna zajednica dijelila, već nasuprot pojedina zemljišna zajednica proširuje svoj posjed kupom okolnih šuma ili pašnjaka. Razumije se samo po sebi, da je do takovih prilika trebalo mnogo truda sa strane upravnih vlasti. Ako je tu i gospodovala tuđinska vlast i narod prosvjećivala tuđinska inteligencija, ipak je za nj učinila više, nego u krajevima sa narodnom inteligencijom. Tuđinac činovnik nije radio na poboljšavanju gospodarskih prilika naroda i na njegovom prosvjećivanju radi samog naroda, nego čisto radi sebe. Ako bude narodu dobro, biti će i činovništvu. Kojekakovim kortešima nije bilo mjesta. Vlast je za gospodarski napredak upotrebljavala i stroge propise, a uzorne gospodare materijalno nagrađivala. Cinovništvo se u taj kraj slalo što bolje, samo da narod osjeti, da mu tuđinac nije neprijatelj, nego prijatelj. To se sve nije činilo u Krajini, gdje su služili domaći sinovi. Njima je mnogima bilo skoro stalo do toga, da se narod duševno i materijalno ne digne. Čuo sam nedavno jedan karakteristični dijalog starih činovnika. Na pitanje jednoga, »kako živiš«, odgovara drugi: »Ah sve je dobro bilo, dok nije došla ta prokleta kultura«. Sasvim je razumljivo, da krajišnik uz ovakove prilike, u kakovim se nalazi, nemože shvatiti vrijednost zajedničkog dobra. No i ako je tako, ipak se ne bi smjelo pristupiti diobi zemljišnih zajednica. Sa čisto šumarskog gledišta to se ne bi smjelo činiti. Ako se razdijele zemljišne zajednice, nestat će pašnjaka, a seljak bez pašnjaka ne može biti. On će tjerati blago u šumu. što šumaru neće biti prijatno. Nema tako velike bojazni pred fzarazom blaga na zajedničkim pašnjacima, da bi to bilo opravdanje za diobu, o čemu se možemo uvjeriti u Međimurju. Isto je tako i strah pred komunizmom suvišan. Ako se zemljišne zajednice urede tako, da svaki ovlaštenik osjeti neku blagodat od njih, a narušitelj reda osjeti kaznu, čuvat će se i pašnjak i šuma, u koliko je bude, još bolje nego kod pojedinaca. Zemljišne zajednice su očajne i biti će tako dugo, dok se ne bude znalo, tko ima i koliko ima prava u zajednici. Bez katastra ovlaštenika ne može nijedna zemljišna zajednica napredovati, što više mora nazadovati. O tom se nazatku možemo osvjedočiti kod imovnih općina. One postaju pasivne najviše s toga, što ne vode računa o množenju zadruga. Množenje se nikako ne bi smjelo dozvoliti. Zašto ne bi matična zadruga podjeljenika isplatila za pravoužitničko pravo? Otkuda dolazi jedna zadruga do toga, da traži od imovne općine .dvostruko pravo zato, što se podijelila? Résumé. L´auteur est un adversaire du partage des communautés des biens que l´on discute chez nous depuis quelque temps comme un probleme assez actuel. «0» 403 |