DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 55. ......... 1931, Ing. I. JELENIĆ (PLAŠKI): O ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA (SUR LES COMMUNAUTÉS DES BIENS) U Šumarskom Listu izašla su dva članka o diobi zemljišnih zajednica i to jedan od g. prof. dra Dj. Nenadića, koji obrazlaže potrebu i svrsishodnost diobe zemljišnih zajednica, a drugi od g. ing. R. Pipana, koji nasuprot zagovara protivno stanovište. Neka i meni bude o toj stvari dopušteno par riječi. Poznata su mi dva tipa gospodarenja sa zemljišnim zajednicama. Prvi tip, koji se primjenjuje u srezu Ogulinskom (a sigurno i drugdje), vrlo je bijedan. Zemljište zemlj. zajednica sastoji se od pašnjaka, šume i neplodna tla. Međe se njegove mogu ustanoviti pomoću instrumenata prema katastralnom nacrtu, ali samo ako kod ustanovljivanja ne bude prisutan nijedan uzurpator, kojih ima na pretek. Uzurpatori nisu stranci, nego podjeljenici starosjedilačkih zadruga. Ima čitavih zaselaka na zemljištu zemljišne zajednice, a ima ih, koji posjeduju i po 100 jutara. Uzurpatori danomice proširuju »svoje imanje«, a da se ostali ovlaštenici tome ne protive. Interesantno je, da se i te kako protive .tome u slučaju, ako koji trgovac ushtije na zemljištu zemlj. zajednice, na golu kamenu uz cestu, graditi kuću. Uzurpirani su većinom pašnjaci, koji se pretvaraju u oranice. Šumu (šikaru) neće nitko. Ona služi za pašnjak i za podmirivanje ogrjevom, ali samo u toliko, da »planinka« može svariti ručak. Treba poznavati mentalitet toga naroda. On se mnogo ne brine za sutra. Glavno mu je, da proživi danas. Ne traži on Bog zna kakove »udobnosti «. Za ogrjev ga nije briga, dok ne padne snijeg. Za planinku se u »poreznici« (šumi zemlj. zajednice) uvijek nađe nekoliko prutova, da skuha palentu. U slučaju da nema nikoga pri ruci, da joj iz poreznice donese, poslužit će za to plot od suha pruća. S toga se teško i nađe oko krajiških dvorišta (taj je pojam njima skoro i nepoznat) čestitih plotova. Kuće su im drvene i neuredne. Neki nemaju ni staja, a druge gospodarske zgrade velika su rijetkost. Zimi obično i blago boravi u istoj prostoriji, gdje i ljudi. Svi se bore, da dobiju od imovne općine što više građe, da si poprave kuću ili štalu, a kad je dobiju, s užitkom poruše doznačena im stabla, pa ih onda ostave u šumi da trunu ili izrade i izvezu trupce na rub šume da tamo gnjiju. Često dobivenu građu prodaju za bagatelu. Za njih nema većeg veselja, nego kad mogu srušiti koje stablo. Najslađe im je bez, 401 |