DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 6 <-- 6 --> PDF |
pravila šumarske nauke ispravno primjenjuju u praksi, upozoricu ovdje odlučujuće faktore na tu osnovnu g r i j e š k u pravilnika, koja se sastoji u tome, da se visina odštete za eksproprisane šume ima ustanovljivati prema čistom katastarskom prihodu iz davne prošlosti. Kako se vidi iz u uvodu navedenih glavnih ustanova spomenutog pravilnika, primenjivaće se kod određivanja odštete za eksproprisane šume isti način procjene kao i za ekonomska zemljišta. U §-u 28. zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima određeno je da količnik za množenje čistog katastarskog prihoda kod agrarnih zemljišta iznosi 160, dok je za šume utvrđen taj količnik u spomenutom pravilniku sa 200. Već odmah ovdje moram istaknuti, da razlika među spomenutim količnicima nije izražena u onoj visini, u kojoj zaista stoji razlika objektivnih vrijednosti agrarnog zemljišta i šume (šumskog tla i sastojine). Držim svakako, da nije srećno odabran čist katastarski prihod prema stanju na dan 27. februara 1919. i uzet kao osnovica za određivanje vrijednosti eksproprisanog agrarnog zemljišta, a još manje za određivanje vrijednosti šume. Valja naime znati, da je čisti katarstarski prihod na dan 27. II. 1919. bio utvrđen prije 60—70 godina, t. j. prigodom izmjere zemlje i stvaranja katastra u Hrvatskoj i Slavoniji. Od onda pa do danas vrijednost se zemljišta za poljoprivredu i šume iz temelja promijenila. Agrarno zemljište doživjelo je u tom dugom odlomku vremena mnoge promjene. Šume su se također u svojoj vrijednosti kroz to vrijeme znatno izmijenile. Vrijednost agrarnog zemljišta spram vrijednosti šumskog zemljišta njie se međutim nikako kretala u takovom odnosu, da bi bili opravdani postavljeni količnici 160 i 200. Kao jedan od najvažnijih činilaca kod prosuđivanja vrijednosti agrarnog zemljišta i šume u prošlosti bila su tadašnja izgrađena javna prometala. Ta su prometala kudikamo jače utjecala na rastenje cijene žitu nego drvu. U Njemačkoj je na pr. prema Hausrathu 1 rasla cijena bukovom drvu od god. 1880.—1913. za 1%, četinjavom drvu za 1,5%, a hrastovom drvu za 3—4% na godinu. Vrijednost je međutim žitu rasla mnogostruko više. Za naše slavonsko hrastovo drvo ja sam izračunao, da je njegova cijena od 1881.—1913. rasla za 4,245% na godinu." Razumljivo je da su s rastenjem cijene drvu rasli i upravni i kulturni troškovi šumskog gospodarstva, ali je važno pripomenuti, da su ti troškovi znatno polaganijim tempom rasli od cijene drvu. Tako su u Njemačkoj prema Dieteric h u3 u vremenu od 1855.—1908. rasli upravni troškovi šumskog gospodarstva za 1%, a kulturni za 1,6% na godinu. Iako mi ne raspolažemo ovakovim statističkim podacima, to bi se mogli kod toga poslužiti sličnim podacima naprednijih naroda, te na osnovu porasta cijene drvu od početka stvaranja katastra do danas određivati vrijednost šume, — kad se već htjelo početi sa tom dalekom dobom određivanja katastarskog prihoda, a za što ne vidim opravdanog razloga, doli možda toga, što se doba stvaranja katastra u nas upravo pokriva sa početkom razvitka trgovine drvom u Srednjoj Evropi. U konkretnom 1 Hausrath: Holzpreise und Walderträge früheren Zeiten. Allg. Forst und Jagd- Zeitung 1917. 2 Dr. Nenadić: Uređivanje šuma 1929. str. 44. 3 Dietrich: Die Elemente der Wertsmehrung in der Waldwirtschaft, Tübingen 191L 356 |