DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 5 <-- 5 --> PDF |
vačku okretnost uklanjale su one bezobzirno s puta sve zapreke, te tako došli do mogućnosti, da su prostrane gole površine starih vlastelinskih šuma kao i mlade njihove šume prodavali nekim imovnim općinama i zemljišnim zajednicama. Ta je kupovnina plaćana djelomično u gotovom, a djelomično putem zamjene ili trampe za stara hrastova ^stabla spome nutih institucija. Sječom tih šuma izbijale su firme i odatle u dobroj prošloj konjunkturi drvnog trga ogromnu zaradu. Površina tako prodanih odnosno po imovnim općinama i zemljišnim zajednicama tokom zadnjih 10 godina kupljenih mladih šuma iznosi u Savskoj banovini oko 50.000 jutara, a za to plaćena kupovnina podigla se do iznosa od 150 milijona dinara. Govori se dapače, da su neke firme samo za gole i posječene površine tom sret nom akcijom dobile od gore spomenutih narodnih ustanova toliku svotu novca, da su već time pokrili onaj iznos, koga su svojedobno platile vla stelinima u ime kupovnine za cijeli njihov šumski posjed. U našem javnom gospodarskom životu nema zaista primjera lakšeg i bržeg obogaćivanja stranaca kod nas, nego što su to bili lukrativni šumski poslovi. Netom spomenute akcije i transakcije sa šumama pret stavljaju svakako crnu stranicu istorije našeg šumskog gospodarstva u prvom deceniju zajedničkog državnog života Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako je poznato, svojevremeno nepravedno provedenom segregaci jom došle su vlastelinske šume u neposrednu blizinu mnogih sela i na taj način okružile seljački posjed, i poput obruča stezali seljane dotičnih sela u njihovom ekonomskom razvitku. Prodajom tih šuma imovnim općinama nije se međutim stanje ništa popravilo. Umjesto starih šuma nastale su u novije doba prostrane šumske branjevine, koje organi imovnih općina budno paze i čuvaju. Razumljivo je, da se na taj način u seljacima u do tičnim selima budi mržnja na takovu imovnu općinu, koja pretstavlja se ljane ne iz onih, nego iz drugih krajeva države. Vlastelinsku je dakle upravu zamijenila uprava imovnih općina, koju okolišni seljaci — zbog toga što je seljačka — teže osjećaju u svom ekonomskom životu nego prijašnju vlastelinsku šumsku upravu. Osim toga osjećaju oni to tim teže, što su očekivali, da će u svojoj slobodnoj državi imati više slobode i uslova u ekonomskom razvitku nego što su to imali pod prvašnjom tuđinskom vlasti. Kako je već naglašeno zakon o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima donesen je zaista dosta kasno, jer su kako iz gornjega vidimo, mnoge prostrane šume veleposjeda izbjegle provedbi toga zakona time, što su po odobrenju najviših vlasti prešle u vlasnost imovnih općina, a te po § 10. ne spadaju pod udar ovog zakona. Kad smo međutim na donošenje spomenutog zakona, a u vezi s njime i na donošenje pravilnika o odštetama za eksproprisane šume tako dugo čekali, to smo s pravom mogli očekivati, da će taj pravilnik sa stručne šumarske strane biti u svakom pogledu dobar, te da će potpuno odgovarati svojoj svrsi, a ujedno da će donekle i povesti računa o ispravku onih nepravdi, koje su u prošlosti učinjene našem narodu u šumama. Naše se — nažalost — očekivanje nije ispunilo, jer spomenuti pravilnik ne samo da ne sadrži ni jedne riječi o slučajevima, koje smo u pogledu parcelacije i prodaje vlastelinskih šuma spomenuli, nego njegova osnovna ustanova o određivanju odšteta za eksproprisane šume stoji posvema u -suprotnosti sa zasadama nauke o računanju vrijednosti šuma. Obzirom na važnost ovih pitanja, kao i obzirom na živu potrebu, da se i kod nas 355 |