DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKJIIST GOD. 55. AUGUST 1951. Prof. Dr. NENAD1Ć ĐURO (ZAGREB): NAPOMENE PRAVILNIKU O ODŠTETAMA ZA EKSPROPRISANE ŠUME. (NOTES AU REGLEMENT DES INDEMNITÉS POUR LES FORETS EXPROPRIÉES). Nakon donošenja Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. VI. 1931., izašao je 15.V11. o. g. i Pravilnik o visini, načinu isplate odštete za eksproprisane šume i o odnosnom postupku. Glavne ustanove toga pravilnika, koje se odnose na određivanje odšteta za eksproprisane šume, jesu ove: U čl. 2. toč. 1. navedeno je, da će se odštete za eksproprisano šumsko zemljište sa sastojinama odrediti na osnovu čistog katastarskog prihoda prema stanju na dan 27. februara 1919. godine. Toč. 2. Šume prve i druge klase starog čistog katastarskog prihoda uzeće se kao prvi razred agrarne procene; treća i četvrta klasa starog katastarskog prihoda kao drugi razred agrarne procene; peta i šesta klasa starog čistog katastarskog prihoda kao treći razred agrarne procene, a sedma i osma klasa čistog katastarskog prihoda kao četvrti razred agrarne procene. Toč. 3. do 6. Cena se određuje na taj način, da se stari čisti katastarski prihod šume druge klase katastarskog boniteta, izražen u krunama, umnoži sa količnikom 200. Tako dobivena suma je dinarska cena za prvi razred agrarne procene. Cena drugog razreda određuje se na taj način, da se vrednost prvog razreda umanji za 20%. Cena trećeg razreda određuje se na taj način, da se vrednost drugog razreda umanji za 20%, a cena četvrtog razreda tako, da se vrednost trećeg razreda umanji za 50%. Po čl. 3. toč. 1. odšteta u gornjem članu vrijedi za sume normalnog obrasta, iznad 100 godina starosti, najvrednije vrste drveta i bez naročitih poteškoća eksploatacije. Ukoliko se — prema toč. 2. — eksproprisane šume nalaze u stanju ispod navedenog normalnog obrasta, godina starosti, vrednosti vrsta drveta, i ukoliko postoje naročite poteškoće za eksploataciju, utvrdiće naročita komisija, od slučaja do slučaja, procenat manje vrednosti, koji će se primeniti kod obračuna. 353 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-U smislu § 24 spomenutog zakona o likvidaciji agrarne reforme mogu biti općine, zemljišne zajednice, imovne općine i skupine zemljoradnika agrarni subjekti za šume, koje su potrebne za ispašu, snabdevanje sa gorivom i građevnim drvom, drvom za kućnu industriju kao i za ostale gospodarske potrebe. Donoseći zakonodavac tu ustanovu nije se mogao upuštati u samom zakonu u tumačenje svih mogućnosti, koje dolaze u obzir kod provođenja tih ustanova u praksi, nego je to prepustio gore spomenutom pravilniku. Kako su pitanja, kojima se bavi taj pravilnik, veoma raznolika, a osim toga od vrlo velike važnosti, trebao bi takav pravilnik da sadrži potanko opisana sva uputstva i odredbe, kojih se treba u pojedinim slučajevima držati. Moram međutim ovdje istaknuti, da je spomenuti pravilnik olako prešao preko nekih vrlo važnih okolnosti, te smatram svojom dužnošću da učinim nekoliko napomena o njegovim nedostacima posve stručne prirode. Smatrao sam to tim prije potrebnim, što bi ovakav pravilnik obzirom na naše specijalne prilike trebao da bude svoiim provor*eniem u praksi u jednu ruku kao korektiv nepravdi, koje su u drugoj polovici 19. vijeka učinjene našem narodu prigodom provađanja segregacije vlastelinskih šuma pod tuđinskom vladom u današnjoj Savskoj i Dravskoj banovini. Već odmah na početku moram naglasiti, da je zakon o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima, a s njime i pravilnik o odštetama za eksoroprisane šume, donesen nažalost dosta kasno. U drugim državama, kao na pr. u Čehoslovačkoj i Poljskoj riješena su agrarna pitanja mnogo ranije. Uslijed tako velikog zakašnjenja zakona ne će njegova provedba danas ´mati onog učinka, niti će biti tako efikasne koristi za narod kao što bi to bila, da je zakon donesen ranije. Kao dokaz tome ističem slijedeće. U vezi sa prosuđivanjem visine odšteta za eksproprisane šume valja znati, da su mnoga vlastela poslije našeg narodnog oslobođenja i ujedim´enja predala svoje šume na eksploataciju trgovačkim, uglavnom, tuđinskim firmama. Te firme odnosno vlastela, sluteći da će naša država kad tad povesti računa o tome da se isprave nepravde, koje su u prošlosti počinjene narodu, živo su iskorišćivale poratnu konjunkturu na drvnom tržištu eksploatišući šume ubrzanim tempom. U tom svom pothvatu bili su poduprti poratnim mentalitetom našeg društva, koje je išlo za brzim obogaćenjem i lagodnim životom, kao i destruktivnim radom bivših političkih partija, te naiposlije i palim moralom i slabom stručnom spremom nekih bivših upravljača naših šuma. Te tuđinske drvarske firme, zaogrnute plaštem nacional1 zaci je, posjekle su tokom prošlog decenija u nekim našim krajevima mnoge prostrane i vrijedne vlastelinske zrele kao i srednjedobne šume. č;i-i površina iznosi na desetke hiljada jutara. Na taj su način neka vlastela izb:egla provedbi zakona o likvidaciji agrarne reforme u svojim šumama To međutim nije sve. Poslije posječenih starih vlastelinskih šuma traž;1e su firme odnosno vlastela druga vrela brzog obogaći vanja. Oolo šumsko tlo počeli su parcelirati i prodavati narodu uz visoke cijene. Tim poT´ndom došlo je do krčenja šumskih površina odnosno do pretvorbe šurneWw u poljoprivredno zemljište, pa i na onim mjestima, gdje se to usl´´eđ strmosti terena ne bi smjelo činiti (Hrvatsko Zagorje). U drugim pak krajevima, gdje se nije mogla provađati parcelacija šumskog zem´" ^ bacile su drvarske firme oko na stare šume imovnih općina i zemlj´š "h zajednica. Na svoj poseban način i uz prirođenu trgo 354 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 5 <-- 5 --> PDF |
vačku okretnost uklanjale su one bezobzirno s puta sve zapreke, te tako došli do mogućnosti, da su prostrane gole površine starih vlastelinskih šuma kao i mlade njihove šume prodavali nekim imovnim općinama i zemljišnim zajednicama. Ta je kupovnina plaćana djelomično u gotovom, a djelomično putem zamjene ili trampe za stara hrastova ^stabla spome nutih institucija. Sječom tih šuma izbijale su firme i odatle u dobroj prošloj konjunkturi drvnog trga ogromnu zaradu. Površina tako prodanih odnosno po imovnim općinama i zemljišnim zajednicama tokom zadnjih 10 godina kupljenih mladih šuma iznosi u Savskoj banovini oko 50.000 jutara, a za to plaćena kupovnina podigla se do iznosa od 150 milijona dinara. Govori se dapače, da su neke firme samo za gole i posječene površine tom sret nom akcijom dobile od gore spomenutih narodnih ustanova toliku svotu novca, da su već time pokrili onaj iznos, koga su svojedobno platile vla stelinima u ime kupovnine za cijeli njihov šumski posjed. U našem javnom gospodarskom životu nema zaista primjera lakšeg i bržeg obogaćivanja stranaca kod nas, nego što su to bili lukrativni šumski poslovi. Netom spomenute akcije i transakcije sa šumama pret stavljaju svakako crnu stranicu istorije našeg šumskog gospodarstva u prvom deceniju zajedničkog državnog života Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako je poznato, svojevremeno nepravedno provedenom segregaci jom došle su vlastelinske šume u neposrednu blizinu mnogih sela i na taj način okružile seljački posjed, i poput obruča stezali seljane dotičnih sela u njihovom ekonomskom razvitku. Prodajom tih šuma imovnim općinama nije se međutim stanje ništa popravilo. Umjesto starih šuma nastale su u novije doba prostrane šumske branjevine, koje organi imovnih općina budno paze i čuvaju. Razumljivo je, da se na taj način u seljacima u do tičnim selima budi mržnja na takovu imovnu općinu, koja pretstavlja se ljane ne iz onih, nego iz drugih krajeva države. Vlastelinsku je dakle upravu zamijenila uprava imovnih općina, koju okolišni seljaci — zbog toga što je seljačka — teže osjećaju u svom ekonomskom životu nego prijašnju vlastelinsku šumsku upravu. Osim toga osjećaju oni to tim teže, što su očekivali, da će u svojoj slobodnoj državi imati više slobode i uslova u ekonomskom razvitku nego što su to imali pod prvašnjom tuđinskom vlasti. Kako je već naglašeno zakon o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima donesen je zaista dosta kasno, jer su kako iz gornjega vidimo, mnoge prostrane šume veleposjeda izbjegle provedbi toga zakona time, što su po odobrenju najviših vlasti prešle u vlasnost imovnih općina, a te po § 10. ne spadaju pod udar ovog zakona. Kad smo međutim na donošenje spomenutog zakona, a u vezi s njime i na donošenje pravilnika o odštetama za eksproprisane šume tako dugo čekali, to smo s pravom mogli očekivati, da će taj pravilnik sa stručne šumarske strane biti u svakom pogledu dobar, te da će potpuno odgovarati svojoj svrsi, a ujedno da će donekle i povesti računa o ispravku onih nepravdi, koje su u prošlosti učinjene našem narodu u šumama. Naše se — nažalost — očekivanje nije ispunilo, jer spomenuti pravilnik ne samo da ne sadrži ni jedne riječi o slučajevima, koje smo u pogledu parcelacije i prodaje vlastelinskih šuma spomenuli, nego njegova osnovna ustanova o određivanju odšteta za eksproprisane šume stoji posvema u -suprotnosti sa zasadama nauke o računanju vrijednosti šuma. Obzirom na važnost ovih pitanja, kao i obzirom na živu potrebu, da se i kod nas 355 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 6 <-- 6 --> PDF |
pravila šumarske nauke ispravno primjenjuju u praksi, upozoricu ovdje odlučujuće faktore na tu osnovnu g r i j e š k u pravilnika, koja se sastoji u tome, da se visina odštete za eksproprisane šume ima ustanovljivati prema čistom katastarskom prihodu iz davne prošlosti. Kako se vidi iz u uvodu navedenih glavnih ustanova spomenutog pravilnika, primenjivaće se kod određivanja odštete za eksproprisane šume isti način procjene kao i za ekonomska zemljišta. U §-u 28. zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima određeno je da količnik za množenje čistog katastarskog prihoda kod agrarnih zemljišta iznosi 160, dok je za šume utvrđen taj količnik u spomenutom pravilniku sa 200. Već odmah ovdje moram istaknuti, da razlika među spomenutim količnicima nije izražena u onoj visini, u kojoj zaista stoji razlika objektivnih vrijednosti agrarnog zemljišta i šume (šumskog tla i sastojine). Držim svakako, da nije srećno odabran čist katastarski prihod prema stanju na dan 27. februara 1919. i uzet kao osnovica za određivanje vrijednosti eksproprisanog agrarnog zemljišta, a još manje za određivanje vrijednosti šume. Valja naime znati, da je čisti katarstarski prihod na dan 27. II. 1919. bio utvrđen prije 60—70 godina, t. j. prigodom izmjere zemlje i stvaranja katastra u Hrvatskoj i Slavoniji. Od onda pa do danas vrijednost se zemljišta za poljoprivredu i šume iz temelja promijenila. Agrarno zemljište doživjelo je u tom dugom odlomku vremena mnoge promjene. Šume su se također u svojoj vrijednosti kroz to vrijeme znatno izmijenile. Vrijednost agrarnog zemljišta spram vrijednosti šumskog zemljišta njie se međutim nikako kretala u takovom odnosu, da bi bili opravdani postavljeni količnici 160 i 200. Kao jedan od najvažnijih činilaca kod prosuđivanja vrijednosti agrarnog zemljišta i šume u prošlosti bila su tadašnja izgrađena javna prometala. Ta su prometala kudikamo jače utjecala na rastenje cijene žitu nego drvu. U Njemačkoj je na pr. prema Hausrathu 1 rasla cijena bukovom drvu od god. 1880.—1913. za 1%, četinjavom drvu za 1,5%, a hrastovom drvu za 3—4% na godinu. Vrijednost je međutim žitu rasla mnogostruko više. Za naše slavonsko hrastovo drvo ja sam izračunao, da je njegova cijena od 1881.—1913. rasla za 4,245% na godinu." Razumljivo je da su s rastenjem cijene drvu rasli i upravni i kulturni troškovi šumskog gospodarstva, ali je važno pripomenuti, da su ti troškovi znatno polaganijim tempom rasli od cijene drvu. Tako su u Njemačkoj prema Dieteric h u3 u vremenu od 1855.—1908. rasli upravni troškovi šumskog gospodarstva za 1%, a kulturni za 1,6% na godinu. Iako mi ne raspolažemo ovakovim statističkim podacima, to bi se mogli kod toga poslužiti sličnim podacima naprednijih naroda, te na osnovu porasta cijene drvu od početka stvaranja katastra do danas određivati vrijednost šume, — kad se već htjelo početi sa tom dalekom dobom određivanja katastarskog prihoda, a za što ne vidim opravdanog razloga, doli možda toga, što se doba stvaranja katastra u nas upravo pokriva sa početkom razvitka trgovine drvom u Srednjoj Evropi. U konkretnom 1 Hausrath: Holzpreise und Walderträge früheren Zeiten. Allg. Forst und Jagd- Zeitung 1917. 2 Dr. Nenadić: Uređivanje šuma 1929. str. 44. 3 Dietrich: Die Elemente der Wertsmehrung in der Waldwirtschaft, Tübingen 191L 356 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 7 <-- 7 --> PDF |
slučaju prigodom likvidacije agrarne reforme na zemljištu veleposjeda nije međutim od potrebe, da se štete za eksproprirane šume određuju po postotku rastenja cijene drvu, nego je trebalo odrediti da se taj posao obavi po zasadama nauke o računanju vrijednosti šuma. Ta je važna grana šumarske nauke u svom sistemu izgradila metode, kako valja odrediti novčanu vrijednost šume i pojedinih njezinih dijelova u svrhu prodaje, kupa, određivanja šteta, otkupa služnosti i si. Po načelima nauke o računanju vrijednosti šuma sastoji se vrijednost konkretne šume iz dva dijela, i to vrijednosti zemljišta i vrijednosti sastojina. Prava, objektivna vrijednost šume dobije se tako, da se za svaki njen dio zasebno ustanovi njegova vrijednost. Vrijednost šumskog zemljišta može se ispravno odrediti samo po njegovoj prihodnoj vrijednosti, te uz unaprijed odabran šumski kamatnjak, kojim se želi da se šumski kapitali u produkciji ukamaćuju. Vrijednost pak sastojina određuje se tako, da se za one sastojine koje su zrele za sječu odredi njihova prava vrijednost po prodajnoj, prometnoj odnosno trgovačkoj vrijednosti, dok se vrijednost mladih sastojina određuje po prihodnoj odnosno troškovnoj vrijednosti. Po troškovnoj vrijednosti određuje se vrijednost onih sastojina, čija starost ne prelazi polovicu njihove ophodnje, dok se po prihodnoj vrijednosti određuje vrijednost onih sastojina, čija se starost kreće od polovice pa do navršetka ophodnje. Pored toga vrijednost se šume može odrediti i po rentovnoj vrijednosti, koja međutim važi samo za šume, koje se nalaze u normalnom ili idealnom stanju. To bi uglavnom bili metodi, po kojima se u naprednim državama određuje vrijednost šuma, a koji se žalibože kod nas ne primjenjuju, nego se vrijednost šuma određuje posve nesavremeno i laički, što nikako ne ide u prilog ugledu šumarskog staleža i šumarske nauke, koja se kod nas također kultiviše. Katastarski čisti prihod iz davne prošlosti, koji je uzet za temelj obračuna vrijednosti prostranih šuma kod nas, predočuje doduše rentu zemljišta, koja raste i pada sa dizanjem i padanjem cijene drvu. U doba određivanja katastarskog čistog prihoda (1860.) bila je cijena drvu naših šuma vrlo malena, i to uslijed toga, što nije bilo velike potrošnje na drvu, te što nisu bila razvita javna prometala kao danas. Osim toga taj je katastarski prihod bio određen površno, nestručno i nesavjesno, a često i po želji tadanjeg vlastelina, kako bi plaćao što manji porez od zemlje. Šumarskog staleža, tako reći, u ono doba nije ni bilo, koji bi bio zvan da klasificira šume prema njihovoj pravoj vrijednosti, nego je sve rađeno otprilike i od oka. Kao dalji dokaz slabe stručne spreme tadanjeg osoblja ističem to, da je stari katastar razdijelio šumska tla na 8 razreda vrijednosti, što se protivi prirodi stvari. Tako oštre granice u dobroti šumskog tla u naravi nema. Tablice prirasta i prihoda šumskog drveća poznaju 3—4 razreda dobrote tla. Suvišno je posebno i isticati, da su mnoge vlastelinske šume izmijenile do danas svoje lice u uzgojnom obliku, a i po vrsti drveća, obrastu i dr. Zbog svega toga nije i ne može biti katastarski čisti prihod iz davne prošlosti pouzdano i jedino mjerilo za određivanje vrijednosti šuma danas. Zemljište |e u šumskom gospodarstvu primarni faktor i najvažniji elemenat šumske produkcije. Ono se mora zbog toga u svakom slučaju zasebno prosuđivati, i to kao prostorni temelj odnosno kao nosilac mineralnih hranila, koja su preko potrebna za razvitak šumskog drveća. Prema tome zemljište je u šumskoj proizvodnji posve samostalan faktor 357 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 8 <-- 8 --> PDF |
i zato ga treba zasebno određivati. Drvo kao glavni proizvod šume ne može biti objekt burzovne spekulacije kao žito. Baš zbog toga i nemaju ´šumska zemljišta tolike prometne vrijednosti kao poljoprivredna, te se vrijednost šumskog zemljišta može prosuđivati samo po veličini prihoda, koje ono daje, t. j . po količini i vrijednosti proizvedene drvne mase u času njene procene. Od važnosti je spomenuti, da prof. B ü h 1 e r1 drži, lA da vrijednost šumskog zemljišta u Njemačkoj iznosi prosječno do Vs poljoprivrednog zemljišta. Radi boljeg uočenja razlike u vrijednosti tla od vrijednosti sastojine, koje zajednički pretstavljaju vrijednost šume, spominjem, da od ukupne vrijednosti šume »normalnog obrasta iznad 100 godina starosti...« ide 20% na vrijednost zemljišta, a 80% na vrijednost sastojine. Po pravilniku izgleda da se za eksproprisanu šumu plaća odšteta samo za 20% njene vrijednosti (zemljište). Što se tiče određivanja vrijednosti šumskih objekata »ispod navedenog normalnog obrasta, godina starosti, vrijednosti vrsta drveta i ukoliko postoje naročite poteškoće za eksploataciju«, držim da je posve neispravno i pogrješno određivati njihovu vrijednost u percentualnom odnosu spram sastojina normalno obraslih, iznad 100 godina starih, kako to predviđa čl. 3 spomenutog pravilnika. Ta se ustanova pravilnika ne može nikako smatrati opravdanom zbog toga, što se vrijednost mladih sastojina ne može izraziti u aritmetskom odnosu spram zrelih sastojina. Ovo smo smatrali potrebnim da istaknemo i zbog toga, što će prvenstveno kod eksproprijacije doći u obzir one šume, koje se nalaze u neposrednoj blizini sela, a te su redovno mlade i često loše obrasle. Pored gore istaknutih glavnih nedostataka spomenutog pravilnika u pitanju određivanja odštete za eksproprisane šume, imade i drugih, koje međutim ne kanim ovdje iznositi (kao na pr. eksproprisanje zaštitnih šuma bez odštete). Glavna mi je namjera bila, da upozorim odlučujuće faktore na potrebu izmjene navedenih glavnih ustanova u tome pravilniku, jer to traže opći narodni interesi, kao i ugled naše države i šumarske nauke. Résumé. Notre Gouvernement émit ce temps dernier un Reglement concernant les indemnités pour les forets de propriété privée qui tomberent sous le coup de la Loi sur la liquidation de la réforme agraire et, en conséquence, seront expropriées. Dans ce Reglement est stipulé le mode de dédommagement pour lesdites forets et l´auteur fait critique de quelques de ces stipulations du point de vue de la science forestiere. Bühler: Der Waldbau I. Stuttgart 1918. str. 613.—616. 358 |