DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Početak: čiste smrekove sastojine, veoma izložene opasnosti.


Katastrofa: alkalično tlo paljevine preči, da se smreka odmah naseli. Na paljevini
hvata korena čisti bor, čije se sastojine međutim teško održavaju u tom stanju. Pridolazi
smreka.


Bor postepeno iščezava, dok naposletku ne ostane čista smreka kao vrst drveća,
koja podnaša zasenu I koja bi imala da ostane definitivnom vrstom prašume. Time se
ujedno zatvara krug smene vrsta drveća, koji se proces novom katastrofom, požarom,
ponovo stavlja u pokret. Prema Miilleru formacije prašume pojedinih vrsta drveća nisu
stalne i nepomične, već su samo prelazni stadiji — faze — jednog procesa. Te faze
mogu trajati i vekovima, dok jednom, pre ili posle, ne dođe do katastrofe, koja je agens
za ponovno odvijanje velikog kruga u procesu smene vrsta jlrveća. Ta izmena počiva
na uslovima humusa, koji stvara klijalište, na koje požar može dejstvovati. Smena vrsta
drveća je Miilleru rezultat konkurencije pojedinih vrsta raznih bioloških osobina, a
zatim požara (i vetra) kao prirodne katastrofe. Taj proces smene je samo onda zatvoren
krug, ako požar nastupi kao stoljetna katasrofa. Česti požari, kao u Rodopi, mogu
ubrzati razvoj toga procesa i vraćati prašumu u ranije stanje.


Zanimivo je, da Müller ni u borovoj ni u smrekovoj prašumi ne nalazi zareznika
ili parazitarnih gljiva u spomena vrednoj množini. To je opažanje od naročite važnosti,
kad se zna, da ti kalamiteti prosto ne izbivaju iz kulturne šume. Odatle izvađa zaključak
(str. 125.), da se čiste sastojine mogu trajno održati samo onda, ako kroz njih
prođu dezinficirajući šumski požari i ako svi prirodni neprijatelji štetočina budu potpuno
održani. Svega toga nema u kulturnoj šumi, pa su stoga njene čiste sastojine u
trajnoj opasnosti.


Na području Pirina ispituje Müller prašumu crnog bora, koji na velikim
površinama obrazuje čiste i približno jednodobne sastojine.
Uzrok, istovremeno prirodno pošumljenje paljevine iz ranijeg doba.


U istom području ispituje relikne borove iz tercijera, moliku (Pinus peuce) i
muniku (Pinus leucodermis), koje se bugarski zovu bela i crna mura. I molika dolazi
u prostranim, čistim i približno jednodobnim sastojinama. Zastupani su najstariji i najmlađi
dobni razredi, dok srednjih nema. Dijagram raspodele broja stabala po debljinskim
razredima daje dosta simetričnu krivulju, pa odatle Müller ponovno zaključuje,
da je reč o jednodobnoj sastojini, koja je postala istovremenim zašumljenjem prostrane
površine. Izlaganje o molici zaključuje time, da prostrane, čiste i jednodobne sastojine
zahvaljuju svoj postanak — direktno ili indirektno — uništenju prostranih starih sastojina
požarom (str. 155.)


U pogledu munike Müller zaključuje, da se kod ekstremnih edafskih prilika, na
pećinastim vapnenim tlima, obrazuju rastresene sastojine prebirnog karaktera. Na boljim
tlima međutim krošnje su sklopljene, odakle izvodi zaključak, da se pomlađenje vršilo
istovremeno i na velikim površinama, pa su tako nastali,približno jednodobni kompleksi
čistih sastojina. Uzrokom su opet šumski požari (str. 182.).


U planini Rilo ispituje moliku, smreku izmešanu sa ponešto jele i naposletku
bukvu.


I ovde nalazi, da molika obrazuje čiste i na velikim površinama približno jednodobne
sastojine. I ove sastojine zahvaljuju svoj postanak požarima, koji su zahvatili
velike površine. Simetrično grupisanje broja stabala oko srednjih debljinskih razreda,
koji su najčešće zastupani, smatra Müller daljnjim dokazom, da je i ovde reč o približno
jednodobnim sastojinama.


Kod smrekove prašume razlikuje dva tipa. Prvi, prostraniji, čini dojam jednoličnih
i jednodobnih sastojina. Distribuciona krivulja broja stabala pokazuje simetrično
grupisanje oko jednog srednjeg debljinskog razreda. Odatle izvodi, da se i ovde može
pretpostaviti, da je reč} o jednodobnim sastojinama, koje pripadaju jednom dobnom raz


330