DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 25 <-- 25 --> PDF |
zaštite, nego samo zasjenjuju pomladak. Da ta stabla nijesu već izvađena, obrazlaže se time, što ona ne bi mogla namiriti potrebe okolišnog pučanstva na drvu, pa bi si onaj dio općinara, koji nije namiren, prisvajao drvo krađom, a na taj bi način pomalo nestajalo šume. I danas se vrše šumske štete u tim sastojinama, u glavnom kresanjem grana, koje služe za vinogradsko kolje. Tome je stanju svakako krivo slabo čuvarsko osoblje, koje uz neznatnu plaću ne posvećuje dovoljno pažnje čuvanju šuma. Prije rata su vrijedni lugari dobivali ovdje osim plaće i kvartalne nagrade kao poticaj za daljnje revnosno službovanje. Pošumljavanje golih površina vrši se sjetvom sjemena na tri načina: omaške, sjetvom u rupe i sjetvom na male obrađene površine (krpe). Površina, koja se kani zasijati, ogradi se niskom ogradom od kamena, a zasijano se sjeme pokrije slojem zemlje, debelim .—1 cm. Drži se, da je sjetva u rupe povoljnija, jer je tako sjeme bolje zaštićeno od ptica. Sjetva se obavlja početkom septembra, prije jesenjih kiša. Radi ranog nastupa vegetacije ta je sjetva bolja od proljetne. Razgledali smo nadalje branjevinu Savaru, nazvanu po istoimenoj, sada već smirenoj bujici. Kulturne radnje u vezi s tehničkim radnjama dobro su uspjele. Bujično je područje pošumljeno s 10—15-godišnjim kulturama bora, bagrema, jasena i tamariksa. I ove su kulture također ograđene suhozidom, Branjevinom Rupatinom, koja je vlasništvo splitske općine, takode je prolazila bujica. Sada je i ova potpuno smirena. Glavne su pregrade sagrađene od suhozida, a sekundarne od pletera. Donje su partije Rupatine pošumljene alepskim i primorskim borom, a gornje crnim borom. Sastojina je stara 45 godina, oko 16 m visoka, a stabla su oko 25 cm debela. Trebalo bi je oprezno prorijediti. Pošumljena površina te branjevine iznosi 41 ha. Radovi oko pošumljavanja vršeni su od 1886—1914. godine. Prije nego smo krenuli autobusom u Split, razgledali smo još razvaline staroga rimskog grada Solina. Drugi dan nastavili smo vlakom put prema Plitvičkim jezerima. Slika prelaza iz Bosne u Dalmaciju ponavlja se i kod prelaza iz Dalmacije u Liku. Iza golog Krša slijede šikare, koje postepeno prelaze u visoke šume. Posebnu sliku pružaju veliki kompleksi ličkih vriština, od kojih su neki pošumljeni crnim borom. Tako se na ličkom polju u daljoj okolini Gospića nalaze Budačka, Smiljanska i Bilajska plantaža, stare oko 30 godina. Kraj Gospića zasadila je negdanja vojna uprava hrastove, koji su danas oko 80 godina stari. Na željezničkoj stanici Rudopolje izašli smo iz vlaka i pošli planinarskim putem preko Borić-selišta na put Babin potok—Ljeskovac. Taj je put građen 1929. godine po šumarskim stručnjacima. Prolazeći starim sastojinama smreke, jele, običnog bora i bukve divili smo se njihovom uzrastu. Iz tih su sastojina vađena samo suha stabla i stabla napadnuta po kukcima. Kraj toga puta nalazi se i neka stara paljevina. Danas je posve obrasla bazgom (Sambucus Ebulus), iz koje proviruju vrhovi mladih jela. U blizini naselja bukva je posve isječena radi ogrijevnog drva, a i jele je ponestalo radi jakih progala. Tako je preostala samo smreka i bor. Sastojine borove na Visibabi podigli su Francuzi prema usmenoj predaji odnosno prema pričanju Vuje Mirića iz Ljeskovca, kome da je to još kao dječaku priopćio stari lugar Petar Delić. U Ljeskovcu nas je dočekao šef ondješnje šumske uprave g. ing. Rukavina i bio nam je vodom za vrijeme našeg boravka na Plitvičkim jezerima. Prespavali smo u Ljeskovcu i drugi dan otputili se, da razgledamo taj naš prirodni spomenik. Plitvička jezera leže u Maloj Kapeli, a ova u gorskom zglobu između Plješivice i Velike Kapele. Prema uzoru modernih država proglašene su šume, koje se nalaze unutar oborinskog područja jezera, zaštitnim šumama, te imaju karakter nacionalnog parka. Države nastoje na taj način sačuvati netaknutu prirodu u okolini krajeva, znamenitih radi svojih prirodnih ljepota. Uprava nad tim šumama povjerena je šefu šumske uprave u Ljeskovcu. 327 |