DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Sredinom ide široki put, a s jedne i druge strane nalaze se gredice, Kapacitet sadnica iznosi oko 1,500.000. Najveći procenat biljaka služi za pošumljavanje u vlastitoj režiji, jedan se dio daje ostalim srezovima za slučaj potrebe, a ostatak se dijeli badava. Broj sadnica raznih vrsta drveća, koje su tu najviše zastupane, iznosi otprilike ovoliko: 1,000.000 kom. 1-godišnjeg Pinus hallepensis; po lOO.ooo 1-godišnjeg Pinus austriaca, 2-godišnjih Robinia i Cupressus; po 70.000 1-godišnjih Cupressus i Robinia, 2-godišnjih P. austriaca i Fraxinus ornus. Od ostalih se vrsta uzgaja Cupressus macrocarpa, Castanea, Morus, Amygdalus, Accacia lophanta, Prunus mahaleb i mnoge druge. Da udovolji svojoj šumarskoj ambiciji, posijao je ondješnji šef šumske uprave i nekoliko zrna jelovog sjemena i uspio je. Čempresove 1-godišnje biljke visoke su oko 30 cm, no mogu prema podacima ondješnje uprave narasti i znatno više. Budući da se Pinus maritima i pinea teško presađuju, jer su vrlo osjetljivi na povrede korijena, to se malo uzgajaju u vrtu. Za polijevanje vrta služe dva bazena sadržine 40 hl. Voda, kojom se vrt zalijeva, stoji prije upotrebe jedan dan u bazenu. Da se uzdrži u tlu vlaga i da se zapriječi zakorovljivanje, pokriva se tlo između redova biljaka borovim iglicama. Pošumljavanje u nižim predjelima vrši se najviše s 1-godišnjim Pinus hallepensis, dok se u višim predjelima Dalmatinske Zagore upotrebljava Pinus austriaca. Nedaleko šumskog vrta leži poznato brdo Marjan. Po predaji bio je Marjan nekad obrasao lijepom šumom česmike (Quercus Hex), koja je odande nestala nerazumnom sječom: Sad se tu nalazi samo nekoliko grmova česmike. Oodine 1884. počeli su privatnom inicijativom prvi radovi oko pošumljavanja. Do danas je pošumljeno 2001 ha površine. Za pošumljavanje i uređivanje Marjana uz mnoge šumarske stručnjake osobito je bio zaslužan profesor Kolombatović, a danas mnogo na tom radi dr. I. Račić, splitski načelnik. Glavne su vrste drveća i grmlja, kojima je Marjan pošumljen, Pinus hallepensis, maritima, austriaca, brutia, pinea; Cupressus, Thuja, Tamarix, Brousonetia, Arbutus, Laurus, Cedrus, Ruscus, Colutea, Punica granatum, Smilax aspera, Asparagus acutifolia i druge. Budući da je Marjan zvjcrinjak i rasadište divljači za Dalmaciju, ograđen je žičanom ogradom. Zvjerinjak broji oko 70 komada srna, nekoliko stotina zečeva, fazana, čak i nekoliko divljih purana. Zbog divljači ne pošumljuje se listačama, premda bi to dobro bilo radi smanjenja opasnosti od požara i insekata. Najviše strada Cupressus i Thuja (i to od Buprestis cuprcssi), te Pinus austriaca (od Cnethocampa pithyocampa). Malo oštećuju mlade čemprese i tuje također srnjaci. Da se biljke zaštite od divljači, ograđene su s nekoliko kamena i pokrivene grančicama vrste paliurus. Popevši se do vrha Marjana otišli smo na nekoje vidilice, razgledali smo zoološki vrt, prirodoslovni muzej i akvarij. Drugi dan odvezli smo se autobusom do Klisa, u čijoj su blizini vršeni radovi oko pošumljavanja. Razgledali smo i razvaline staroga grada. Nakon oslobođenja bio je grad znatno devastiran, pa su tom prilikom uništene mnoge istorijski važne spomenploče. Oodine 1919. preuzela je kliska općina dužnost čuvanja toga istorijskog spomenika. S kliskog grada lijep je vidik na solinsko i klisko polje, na okolišne planine i sela, na stari Dioklecijanov vodopad, na žičaru tvornice cementa i t. d. Pod samim gradom nalazi se 1-godišnja kultura alepskog i crnog bora, nastala sjetvom sjemena na površini od 2 ha. Iznad ceste Klis—Solin podignuta je borova kultura t. zv. Marhezina greda. Ona je vlasništvo kliske općine. Pošumljavanje je počelo 1896., te je do 1918. pošumljeno 35 ha. Prošavši kroz 11-godišnju sastojinu alepskog, primorskog, crnog borapinjola, koja je nastala sjetvom omaške, dolazimo u najstariju sastojinu Marhezine grede, podignutu 1896. godine u glavnom alepskim i primorskim borom. Dio te sastojine stradao je od snjegoloma. Prsni promjer stabala iznosi oko 25 cm. Ispod drveća ponikao je gust pomladak — najbolji dokaz, da se alepski bor dade prirodno pomlađivati. Preostala stabla nad tim pomlatkom trebalo bi pomalo odstranjivati, jer ne vrše funkciju 326 |