DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Sredinom ide široki put, a s jedne i druge strane nalaze se gredice, Kapacitet sadnica
iznosi oko 1,500.000. Najveći procenat biljaka služi za pošumljavanje u vlastitoj režiji,
jedan se dio daje ostalim srezovima za slučaj potrebe, a ostatak se dijeli badava. Broj
sadnica raznih vrsta drveća, koje su tu najviše zastupane, iznosi otprilike ovoliko:
1,000.000 kom. 1-godišnjeg Pinus hallepensis; po lOO.ooo 1-godišnjeg Pinus austriaca,
2-godišnjih Robinia i Cupressus; po 70.000 1-godišnjih Cupressus i Robinia, 2-godišnjih


P. austriaca i Fraxinus ornus. Od ostalih se vrsta uzgaja Cupressus macrocarpa, Castanea,
Morus, Amygdalus, Accacia lophanta, Prunus mahaleb i mnoge druge. Da udovolji
svojoj šumarskoj ambiciji, posijao je ondješnji šef šumske uprave i nekoliko zrna
jelovog sjemena i uspio je. Čempresove 1-godišnje biljke visoke su oko 30 cm, no mogu
prema podacima ondješnje uprave narasti i znatno više. Budući da se Pinus maritima
i pinea teško presađuju, jer su vrlo osjetljivi na povrede korijena, to se malo uzgajaju
u vrtu. Za polijevanje vrta služe dva bazena sadržine 40 hl. Voda, kojom se vrt zalijeva,
stoji prije upotrebe jedan dan u bazenu. Da se uzdrži u tlu vlaga i da se zapriječi
zakorovljivanje, pokriva se tlo između redova biljaka borovim iglicama. Pošumljavanje
u nižim predjelima vrši se najviše s 1-godišnjim Pinus hallepensis, dok se u višim predjelima
Dalmatinske Zagore upotrebljava Pinus austriaca.
Nedaleko šumskog vrta leži poznato brdo Marjan. Po predaji bio je Marjan nekad
obrasao lijepom šumom česmike (Quercus Hex), koja je odande nestala nerazumnom
sječom: Sad se tu nalazi samo nekoliko grmova česmike. Oodine 1884. počeli su privatnom
inicijativom prvi radovi oko pošumljavanja. Do danas je pošumljeno 2001 ha
površine. Za pošumljavanje i uređivanje Marjana uz mnoge šumarske stručnjake osobito
je bio zaslužan profesor Kolombatović, a danas mnogo na tom radi dr. I. Račić,
splitski načelnik. Glavne su vrste drveća i grmlja, kojima je Marjan pošumljen, Pinus
hallepensis, maritima, austriaca, brutia, pinea; Cupressus, Thuja, Tamarix, Brousonetia,
Arbutus, Laurus, Cedrus, Ruscus, Colutea, Punica granatum, Smilax aspera, Asparagus
acutifolia i druge.


Budući da je Marjan zvjcrinjak i rasadište divljači za Dalmaciju, ograđen je
žičanom ogradom. Zvjerinjak broji oko 70 komada srna, nekoliko stotina zečeva, fazana,
čak i nekoliko divljih purana. Zbog divljači ne pošumljuje se listačama, premda
bi to dobro bilo radi smanjenja opasnosti od požara i insekata. Najviše strada Cupressus
i Thuja (i to od Buprestis cuprcssi), te Pinus austriaca (od Cnethocampa pithyocampa).
Malo oštećuju mlade čemprese i tuje također srnjaci. Da se biljke zaštite od
divljači, ograđene su s nekoliko kamena i pokrivene grančicama vrste paliurus.


Popevši se do vrha Marjana otišli smo na nekoje vidilice, razgledali smo zoološki
vrt, prirodoslovni muzej i akvarij.


Drugi dan odvezli smo se autobusom do Klisa, u čijoj su blizini vršeni radovi
oko pošumljavanja. Razgledali smo i razvaline staroga grada. Nakon oslobođenja bio
je grad znatno devastiran, pa su tom prilikom uništene mnoge istorijski važne spomenploče.
Oodine 1919. preuzela je kliska općina dužnost čuvanja toga istorijskog spomenika.
S kliskog grada lijep je vidik na solinsko i klisko polje, na okolišne planine i sela,
na stari Dioklecijanov vodopad, na žičaru tvornice cementa i t. d. Pod samim gradom
nalazi se 1-godišnja kultura alepskog i crnog bora, nastala sjetvom sjemena na površini
od 2 ha. Iznad ceste Klis—Solin podignuta je borova kultura t. zv. Marhezina greda.
Ona je vlasništvo kliske općine. Pošumljavanje je počelo 1896., te je do 1918. pošumljeno
35 ha. Prošavši kroz 11-godišnju sastojinu alepskog, primorskog, crnog borapinjola, koja je nastala sjetvom omaške, dolazimo u najstariju sastojinu Marhezine
grede, podignutu 1896. godine u glavnom alepskim i primorskim borom. Dio te sastojine
stradao je od snjegoloma. Prsni promjer stabala iznosi oko 25 cm. Ispod drveća ponikao
je gust pomladak — najbolji dokaz, da se alepski bor dade prirodno pomlađivati.
Preostala stabla nad tim pomlatkom trebalo bi pomalo odstranjivati, jer ne vrše funkciju


326