DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 37 <-- 37 --> PDF |
gubitkom jednako oštećen kao i onaj najsiromašniji agrarni interesenat, kao i vlasnik te zemlje. Ali razumnim gospodarenjem se rtiože poljsko gospodarstvo konačno opet popraviti, barem već i u dogledno vrijeme. Ista griješka učinjena ali na šumskim objektima, ne bi se dala više ni naknaditi ni popraviti. U tome leži eto baš i najveća opasnost. Uočiv sve to, nastaje još i pitanje što li će i koliko li će od svih tih šuma, nakon što će se sve općine, zemljišne zajednice, pravna tijela sa opće korisnim svrhama, a možda i sva kulturna, humana, prosvjetna i ostala patriotska udruženja, namiriti sa takovim- dijelovima šuma, preostati za eksproprijacijom zakon u korist države, koji se imade tek donijeti po § 186. z. o. š. Odgovor je kratak: — ništa. Jer neće ni za sve ovo biti dosta! Kako je na žalost vrlo maleni broj onih i onakovih, koji su prodrli u bitnost i suštinu šumskog gospodarenja, to treba zaista biti šumar — ali samo šumar, da se uzmogne ispravno prosuditi zamašitost svih postavljenih pitanja i dubinu postavljenoga problema. Treba poznavati život šume, da se mogu pregledati i osigurati oni najelemcntarniji uslovi, bez kojih šuma ne može da zaista i izvrši onu narodno gospodarsku ulogu, o kojoj se toliko priča. Pogodovanjem svega onoga što seljak ište od šume, — a što na žalost i najveći dio inteligencije sa potpunim nerazumijevanjem podupire i tolerira, nije narodno gospodarskom pozivu šume učinjena nikakova usluga. Nije učinjena ni narodu ni državi! Zato je šumsko gospodarstvo toliko — nepopularno! Treba si samo zamisliti šumu u rukama malog posjednika pa je usporediti sa onom u rukama velikog posjednika. I jedna i druga šuma mogu biti čak jednako dobro gospodarene a ipak je njihova uloga u životu naroda i države posvema različita. Šuma malog posjednika imade gotovo uvijek isključivo samo ličnu vrijednost za onoga čija je. U najboljem slučaju može ona da zadobije čak i lokalnu neku vrijed nost. I zato, jer ona naprosto nije ni u vremenskoj, ni u finansijskoj mogućnosti da producira drvo, koje će po svojoj strukturi, po dimenzijama, po zrelosti svojoj, a prema tomu i po kvaliteti svojoj moći da izdrži konkurenciju drveta koje dolazi iz šume ve likoga posjeda — i koje pored toga što je opskrbilo i okolicu odlazi još i na ino strani trg. Pa čak svu i lokalnu potrebu bolje će´namirivati veliki šumski posjed jednostavno zato, što je u njemu prihodni kontinuitet svih mogućih jačih i slabijih sortimenata uspo stavljen kao neki naravni sastavni dio njegove cjeline — a koji se uz glavni prihod očituje gotovo trajno i u međutimnom prihodu Rasparčavanjem cjelovitih objekata, kojih će u smislu spomenutih §§ nesumnjivo nastati, pasti će prihod tih šuma a sa prihodom i sve ostalo — s »konja na magarca« — a to ne valja. Iz kodifikacije takovih pojmova izgleda nadalje kao da je narodno gospodarska važnost šuma zapažena samo po tome, što ta šuma daje potrebiti ogrijev, gradu i pašu — ili jednom riječju što ona namiruje gospodarsku potrebu seljaka i to u prvom redu dakako onoga seljaka, — koji živi »na dohvatu« tih šuma. Koliko je pogrešno to i takovo shvatanje proizlazi iz toga, što bi u slučaju isprav nosti te pretpostavke šuma tu svoju važnost izgubila istomjerno sa udaljenosti nje zinom od ljudskih naselja. Zar je za onoga, koji živi daleko od šume, narodno gospodarska važnost šume manja, nego je ona imade za onoga, koji živi njoj na dohvatu?! Razlika je jedina u tome što je onaj koji njoj na dohvatu živi može lakše i više da koristi. Taj momenat ali nikako ne umanjuje njezinu općenitu važnost. Jer, iz tih naših šuma dobiva svih trinaest milijuna naših državljana svoj potrebiti ogrijev i svoju građu! 291 |