DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 37     <-- 37 -->        PDF

gubitkom jednako oštećen kao i onaj najsiromašniji agrarni interesenat, kao i vlasnik
te zemlje. Ali razumnim gospodarenjem se rtiože poljsko gospodarstvo konačno opet
popraviti, barem već i u dogledno vrijeme. Ista griješka učinjena ali na šumskim objektima,
ne bi se dala više ni naknaditi ni popraviti. U tome leži eto baš
i najveća opasnost.


Uočiv sve to, nastaje još i pitanje što li će i koliko li će od svih tih šuma, nakon
što će se sve općine, zemljišne zajednice, pravna tijela sa opće korisnim svrhama, a
možda i sva kulturna, humana, prosvjetna i ostala patriotska udruženja, namiriti sa
takovim- dijelovima šuma, preostati za eksproprijacijom zakon u korist države, koji
se imade tek donijeti po § 186. z. o. š. Odgovor je kratak: — ništa. Jer neće ni za sve
ovo biti dosta!


Kako je na žalost vrlo maleni broj onih i onakovih, koji su prodrli u bitnost i
suštinu šumskog gospodarenja, to treba zaista biti šumar — ali samo šumar, da se
uzmogne ispravno prosuditi zamašitost svih postavljenih pitanja i dubinu postavljenoga
problema.


Treba poznavati život šume, da se mogu pregledati i osigurati oni najelemcntarniji
uslovi, bez kojih šuma ne može da zaista i izvrši onu narodno gospodarsku ulogu,


o kojoj se toliko priča. Pogodovanjem svega onoga što seljak ište od šume, — a što
na žalost i najveći dio inteligencije sa potpunim nerazumijevanjem podupire i tolerira,
nije narodno gospodarskom pozivu šume učinjena nikakova usluga. Nije učinjena ni
narodu ni državi! Zato je šumsko gospodarstvo toliko — nepopularno! Treba si samo
zamisliti šumu u rukama malog posjednika pa je usporediti sa onom u rukama velikog
posjednika. I jedna i druga šuma mogu biti čak jednako dobro gospodarene a ipak je
njihova uloga u životu naroda i države posvema različita.
Šuma malog posjednika imade gotovo uvijek isključivo samo ličnu vrijednost za


onoga čija je. U najboljem slučaju može ona da zadobije čak i lokalnu neku vrijed


nost. I zato, jer ona naprosto nije ni u vremenskoj, ni u finansijskoj mogućnosti da


producira drvo, koje će po svojoj strukturi, po dimenzijama, po zrelosti svojoj, a prema


tomu i po kvaliteti svojoj moći da izdrži konkurenciju drveta koje dolazi iz šume ve


likoga posjeda — i koje pored toga što je opskrbilo i okolicu odlazi još i na ino


strani trg.


Pa čak svu i lokalnu potrebu bolje će´namirivati veliki šumski posjed jednostavno


zato, što je u njemu prihodni kontinuitet svih mogućih jačih i slabijih sortimenata uspo


stavljen kao neki naravni sastavni dio njegove cjeline — a koji se uz glavni prihod


očituje gotovo trajno i u međutimnom prihodu


Rasparčavanjem cjelovitih objekata, kojih će u smislu spomenutih §§ nesumnjivo


nastati, pasti će prihod tih šuma a sa prihodom i sve ostalo — s »konja na magarca« —


a to ne valja.


Iz kodifikacije takovih pojmova izgleda nadalje kao da je narodno gospodarska
važnost šuma zapažena samo po tome, što ta šuma daje potrebiti ogrijev, gradu i pašu


— ili jednom riječju što ona namiruje gospodarsku potrebu seljaka i to u prvom redu
dakako onoga seljaka, — koji živi »na dohvatu« tih šuma.
Koliko je pogrešno to i takovo shvatanje proizlazi iz toga, što bi u slučaju isprav


nosti te pretpostavke šuma tu svoju važnost izgubila istomjerno sa udaljenosti nje


zinom od ljudskih naselja.


Zar je za onoga, koji živi daleko od šume, narodno gospodarska važnost šume


manja, nego je ona imade za onoga, koji živi njoj na dohvatu?!


Razlika je jedina u tome što je onaj koji njoj na dohvatu živi može lakše i više
da koristi. Taj momenat ali nikako ne umanjuje njezinu općenitu važnost. Jer, iz tih
naših šuma dobiva svih trinaest milijuna naših državljana svoj potrebiti ogrijev i svoju
građu!


291