DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 36 <-- 36 --> PDF |
eksproprisati sve što je više od 1000 katastr. jutara onda logično slijedi, da pored »zemljište u opće« makar to i šuma bila može ostati još 1000 katastr. jutara, koja je površina isključena od eksproprijacije. Ističemo ovdje samo nejasnost u stilizaciji tih odredaba! Pod točkom 4. istoga § 11. odnosno u § 14. kaže se isto dosta nejasno, da se šume u korist države mogu eksproprisati samo po naročitom zakonu o eksproprijaciji, koii će se naknadno tek donijeti u smislu § 186. zakon´a o šumama, dok u korist samoupravnih tijela, korporacija, općina i t. d. moći će se eksproprisati (§ 26.) i po ovom zakonu o konačnoj likvidaciji agrarnih odnosa, a isto tako i pašnjaci, »koji nisu sposobni za drugu vrst kulture«. Dok se dakle po §14. zakonskog projekta isključuje stvarna mogućnost eksproprijacije šumskih objekata u korist države po ovom zakonu, dotle se u korist ne samo upravnih tijela, zemljišnih zajednica, općina, imnovnih općina i skupina zemljoradnika (§ 26.) već i u korist »drugih« pravnih lica sa »opće korisnim svrhama« (§ 27.) može već i po ovom zakonu postupati t. j . provesti eksproprijaciju »svakoga agrarnog zemljišta « — dakle i šume. Ova ustanova prije svega toliko je elastična, da cijelim šumskim objektima, ili ponajboljim djielovima tih privatnih šuma prijeti ozbiljna opasnost za daljnju opstojanost njezine dosadanje uloge — opasnost rasparčavanja. Treba zaista poznavati, treba moći proniknuti u jezgru same bitnosti šumskog gospodarstva, da se uzmogne prosuditi i opseg te opasnosti, koja se je uvukla u na oko nedužnu sadržinu toga zakonskog projekta. Automatski se nameće pitanje, da li će biti ma i jedna samo općina, i jedna zemljišna zajednica, i jedno pravno tijelo, koje neće dignuti svoj glas, da uvjeri nadležne instancije kako bez ovoga iil onoga šumskog dijela ne može da živi i kako je korporacija sa »opće korisnim svrhama«. Nema za stalno ni jedne takove institucije ili korporacije, koja neće barem pokušati, da se dočepa ovoga ili onoga agrarnog zemljišta odnosno šume. Jagma će biti za sigurno tolika, da će provoditelji te zakonom osigurane mogućnosti doći u isti onakav ili sličan ćor-sokak, u istu onakvu ili sličnu priliku u kakvu se zaplela i agrarna reforma na poljsko gospodarskom dijelu svoga programa, da konačno onda sankcioniše jedan fait- acompli, koji će nastati preko noći. Zar da tako prođu i naše šume? Agrarnih subjekata biti će uvijek i svugdje više nego agrarnih objekata — zemlje — šume. U naravi ljudskoj tinja uvijek stalno nastojanje, da se jeftino dočepa svega onoga, što se laganim načinom sčepati može. Treba samo, da se pruži zato prilika. Čine to ljudi iz neke pohlepe uvijek, pa bilo to makar i iz problematične ili trenutčane koristi. A nije ni moguće zamisliti, da se neće pojagmiti svi, kada im se eto gotovo sve to nudi, upravo onako, kako se je nudila i ostala agrarna zemlja u početku agrarne provedbe. Mnogi od tih interesiranih lica unovčiti će prvom prilikom sve što se unovčiti dade — jednom riječi uništiti će sve što se uništiti može — prodajom. Tako će svršiti na žalost kao poljsko gospodarska i ova šumsko posjedovna reforma sa jednim fait acompli ako u pravi čas ne bude donesena drugačija odluka, koja će našem općem šumarstvu spasiti te odlične naše šumske objekte. Samo time, što je jedna ogromna razlika, koja postoji između poljskog i šumskog agrara, a koju kanimo ovdje pravovremeno da istaknemo. I ako je neosporno, da je poljsko gospodarska zemlja došla prvenstveno u ruke onoga, koji je u prvom redu i zvan da ju ima, ipak su provedbom agrarne reforme na poljsko gospodarskim zemljištima, onako kako je provođena, uništeni ogromni kapitali. Ta se šteta, koja je nanesena državi i narodu ne dade više ničim i nikako nadoknaditi. Ona je izgubljena jednoć za svagda tako, da je država, a po njoj i cio naš narod tim 290 |