DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 35     <-- 35 -->        PDF

vatnog velikog šumskog posjeda »koji se kao klin zabijaju u tuđi seoski posjed« — ili —
»ooput obruča okružuju takav posjed« — donosi .1. Š. U. sa svoje Qlavne skupštine
održane u prosincu 1928. godine u Zagrebu svoju rezoluciju, kojom se osuđuje ta
namjera, jednako kao što se osuđuje i zapostavljanje J. Š. U. time, što se riješavajuć
tako važno pitanje za mišljenje istoga i ne pita.


Sve ovo, kao i mnoge druge rezolucije, predstavke i predloži niču u krilu J. Š. U.
uvijek sa namjerom da se u pravi čas saznade za mišljenje toga najkompetentnijega
šumarskog savjetodavnog tijela, ponajpače uvijek i onda, kada bi zaprijetila pogibelj, da
se i u organizam našega šumarstva ugnjezdi onaj isti nezvani, često i partizanski upliv,
koji je tako destruktivno djelovao kod provedbe agrarne reforme na objektima poljskogospodarske
naravi.


Davši pored ostalog i time dovoljan dokaz o dobroj volji, o našoj snazi i sposobnosti,
da pomognemo svugdje kada god se radi o kojemu važnome šumsko-gospodarskom
problemu, J. Š. U. sa pravom je očekivalo, da će se sada, u doba kada su
partijsko politički uplivi otstranjeni, na svim mjerodavnim mjestima voditi još i intenzivniji
račun o toj jakoj stručnoj organizaciji. Napose ali, da se neće odbacivati sarad...
naša u momentu, kada se jednom odličnom djelu našega šumarstva kroji nova sudbina
donašanjem zakona o konačnoj likvidaciji cjelokupnog našeg agrarnog problema.


Na naše najveće žalosno iznenađenje, zakonski projekat o konačnoj toj likvidaciji
agrarnog pitanja predan jeste doduše interesovanoj javnosti, a J. S. U. — i ako se
time projektom riješava i pitanje jednog velikog dijela naših šuma — ostavljeno je
stvarno i opet po strani.


Žaleći se s tom konstatacijom Glavna uprava J. Š. U. odlučila je ipak, da prouči
taj zakonski projekat, te da izrekne svoje uvjerenje i svoje mišljenje o onom dijelu,
koji se dotiče samoga šumarstva, vjerujuć u moralnu snagu onoga prava koje mu
pripada.


To je evo izvršeno na sjednici Glavne uprave J. Š. U., koja je održana dne


3. V. 1931. u Zagrebu. Na njoj je prihvaćena ova predstavka, u kojoj su uz načelno
mišljenje — cjelovitosti radi — dodane i detaljne primetbe na pojedine članove toga
zakonskog projekta.
Već § 2. zakonske osnove govori o tome, što se imade smatrati privatnim velikim
posjedom, pa je onda taj pojam fiksiran u točkama a) do f) za pojedine srezove u pojedinim
banovinama razlikujuć »obradivo zemljište« od »zemljišta u opće«. Za »obradivo
zemljište« daje se naknadno tumač u § 6., dok za »zemljište u opće« nalazimo neko tek
neodređeno tumačenje u § 16. istog zakonskog projekta tako, da se pored »pašnjaka
koji su sposobni za drugu vrst kulture« mogu podrazumijevati i šumske površine« ukoliko
ne premašuju«


ad: a) 174— 87 = 87 jutara; b> 347 — 130´ = 217 jutara;


c) 521 —174 = 347 „ ; d) 695—261 = 334 „ ;


e> 783 — 347 = 435 „ ; f) 869 — 521 = 348 „ ;


Ti pojmovi nisu dovoljno precizirani te bi se u svakom slučaju imali točnije î


jasnije fiksirati.


§ 11. zakonske osnove nabraja, što sve može da bude predmetom eksproprijacije
»bez obzira na kulturu«. U točki 5. tog istog § govori se o »šumama pojedinoga veleposjednika
ukoliko nepremašuju 1000 katastralnih jutara«. To je ponpunoma nejasna
stilizacija tako, da se za pravo nezna, da li se eksproprišu te površine, ako su veće od
1000 katastr. jutara, ili ako su manje od 1000 katastr. jutara. Tek obrazloženje k tomu
zakonskomu nacrtu unosi jednu pozitivniju definiciju toga pitanja. Ako je ispravno da
se eksproprišu šumske površine koje i nisu veće od 10OO jutara, to bi se morala isključiti
iz toga ona šuma, koja je potpala pod § 2. »zemljište u opće«. Ako se pako imade


289