DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 34     <-- 34 -->        PDF

i t. d. imali bi i opet stalni rezervoar za svoje potrebe i tražbine, dok bi taj strahovito
skupi cio agrarni aparat bio sveden na najnižu mjeru.


Možda nigdje nije strančarstvo naših ranijih političkih stranaka nanijelo toliku
štetu-državi i narodu, kao baš na polju naše agrarne politike. Radikalan preokret u tom
smjeru nastupio je baš i po tome pitanju tek sa 6. januarom 1929. god. Nastupilo je
primirje i tiho smirivanje napose i na terenu agrarne reforme. Iz velike hrpe onih
akata, koji su se nagomilali za vremena najburnijega doba, mogli su agrarni uredi konačno
mirno da sređuju materijal onoliko koliko se dade. Sada dolazi zakon, kojim se
ima da provede konačna likvidacija toga za cijeli naš gospodarski i privredni život tako
važnog pitanja. Ili bolje, dolazi zakon, koji treba da sankcioniše ono stanje kakvo je
u glavnome zatečeno danas. Hl još bolje, kakovo je nastalo i kakovo je ostalo nakon
mnogih i mnogih peripetija.


Drugačije i ne može da bude, jer bi svako drugo riješenje opet uzbibalo iz dna
onu već smirenu površinu toga mora svih mogućih pitanja a na štetu inače dobro zamišljene
stvari. To stanovište usvajaju i svi interesiram veleposjedi. Sporno je tek
pitanje veličine odštete, koja imade da se dade.


To je u glavnome poljsko gospodarska strana toga zakonskoga projekta o konačnoj
likvidaciji agrarnih odnosa.


Nas šumare taj projekat zakona interesira i u tom svom dijelu kao građane, privredne
radnike a napose i kao ljude, koji svoj život posvetiše zelenoj struci, našim
šumama jer taj zakonski projekat hoće djelomice da riješi i to pitanje.


Udruženi u Jugoslovensko šumarsko udruženje mi smo šumari kao lica koja
stoje u neprekidnom kontaktu baš i sa tim radnim narodom — napose i sa zemljoradnim
— bili gotovo automatski svjedoci svega onoga, što se odigravalo na terenu naše
agrarne reforme. Uvidili smo nedostatke i štetne posljedice, koje nastaju na tom polju
naročito uplitanjem nestručnih lica, imenito i partizana, te smo svom pažnjom posvetili
svoju pozornost terenu, koji je domena naših šuma, kako i naše šumarstvo ne bi postalo
najprije poprištem partizanskoga natezanja a možda i žrtvom poput poljoprivrednoga
zemljišta i gospodarstva.


J. Š. U. stoji stoga cijelo to vreme na braniku naših šuma najnesebičnijim i najobjektivnijim
gledanjem na sve probleme, koji se tiču istih, čini to po pozivu viših
vlasti, a i mimo toga po svojoj dužnosti, uvijek napose i onda, kada bi ta viša vlast
zaboravila da upita i za stručni savjet i za stručno mišljenje toga u našoj državi za
naše šumarstvo najstručnijega a po tome i najmjerodavnijeg foruma.
Već godine 1922. na poziv tadanje Generalne direkcije šuma i rudnika od 24. II.
1929. broj 31201 iznosi cio niz naših stručnjaka članova J. Š. U. svoje subjektivno mišljenje
po pitanju eksproprijacije privatnih velikih šumskih posjeda.


Glavna skupština J. Š. U., koja je održana iste godine u Sarajevu donosi rezoluciju
po istom pitanju, koja nije drugo nego srčika svih onih mišljenja datih Generalnoj
direkciji šuma. Na zahtjev Ministarstva šuma i ruda donosi u vezi sa istom tom rezolucijom
na slijedećoj svojoj skupštini koju je J. Š. U. održalo u Ljubljani 1923. god.; svoj
nacrt o eksproprijaciji privatnoga velikog šumskog posjeda.


Glavna skupština J. Š. U. podnosi opsežnu rezoluciju povodom naredbe Gospodina
Ministra za Š. i R. i Gospodina Ministra za A. R., koja je izdana 8. IV. 1925. godine
pod brojem 12449, a kojom se određuje izlučivanje šumskih površina iz objekata
velikih šumskih privatnih posjeda u svrhu snabdjevanja zemljoradnika drvom i pašom.
Povodom ove rezolucije Gospodin Ministar 5. R. faktično obustavlja svako daljnje
postupanje po toj naredbi, uvaživ razloge i predloge naše zato, jer se to pitanje može
riješiti i drugim jednostavnijim mjerama.


Povodom glasina o namjeravanome podnošenju zakonskoga prijedloga bivšoj
narodnoj skupštini o djelomičnoj ekspropriaciji onakvih manjih šumskih dijelova iz pri


288