DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 33     <-- 33 -->        PDF

nute na zamjernu visinu gospodarske kulture. Shvatajući potpunoma socijalnu stranu
agrarne reforme, mora se ipak baš toj kulturnoj visini tih pojedinih objekata ili bolje,
kulturnoj visini a i materijalnoj snazi njihovih vlasnika priznati, ne samo, da je gospodarstvo
na tim objektima uz znatne investicije stalno usavršavano u smislu najmodernijih
tekovina i zahtjeva, nego da je mnoga i mnoga neproduktivna površina privedena
općoj kulturi, uz razumije se velike finansijske žrtve tih pojedinaca.


Ističući ovo, nemamo druge svrhe nego da istaknemo kako je agrarna reforma
htijući pomoći onima najsiromašnijima, imala pred sobom teren, koji je davao provoditeljima
agrarne reforme svu priliku, da »iz punoga koša« dijele »objeručke« ono, što
je najbolje, onome, koji je najviše oskudjevao.


Nemamo drugi cilj nego da istaknemo opravdanost već odmah u početku postavljenog
načela o davanju »pravedne odštete«, kao akt najvišeg, u tom slučaju baš i zasluženoga
priznanja, što ga svojim građanima može da dade na pravnom poretku osnovana
država, koja priznaje i poštuje potpuno pravo privatne svojine.


U želji, da ne prekoračimo granice — postavljenoga si zadatka, smatramo potrebnim
da još istaknemo ito, kako na žalost provetba agrarne reforme u poljskogospodarskom
svom dijelu nije udovoljila u svim smjerovima.


Istina veleposjeda je u ranijem značenju ove riječi nestalo. Udovoljeno je načelu
jačeg socijalnog izjednačenja i pravednije podjele poljoprivrednog zemljišta. Ali
to su danas u glavnome i jedine pozitivne strane cjelokupnog našeg agrarno-reformatorskog
nastojanja. Jer, dijelilo se je doduše iz »punoga koša« ali previše i prečesto.
Prevelika nestalnost u posjedu i vlasništvu trajala je predugo i urodila je mnogim
suvišnim negativnim rezultatima. Nekada najbolje naše zemlje — osiromašile su. Nijesu
zato rijetki slučajevi, da su oni najsiromašniji, kojima se htjelo i trebalo pomoći jedva
pomoženi. Osiromašena zemlja. Nedostatak radnoga blaga i radnoga oruđa. Nemogućnost
gnojenja. Državni, banovinski i autonomni te razni drugi porezi i tereti. Vodne
zadruge. Slabi urod. Slabe cijene na tržištu poljskih, stočarskih i živinskih proizvoda
uz skupoću ostalih životnih potrepština — i mnogo drugoga koješta — terete toga najsiromašnijega.
Sve su to tereti, brige, koje on možda do sada nije uopće poznavao,
ili je tek možda jedva poznavao! Brige koje se danas jed´va snašaju, muče baš i te
najsiromašnije, koji su ranije istina Bog živili od svoje nadničarske muke, za kojom
oni ali danas — nakon tako reći provedene agrarne reforme — uzdišu!


Ustranjujuć veliki posjed kao jednu socijalnu nepravdu, nestali su objekti velikog
produktvnog kapaciteta, nestao je rezervoar, koji je stalno apsorbirao masu naravne
radne snage i bio stalan gotovo nepresahnjivi jaki izvor poreznoga podavanja svake
vrste. Istodobno su nastala nova, mnoga, socijalno jednako važna druga pitanja, rascjepkana
u gotovo isto toliko jedinica, koliko je bilo i agrarnih interesenata.


Time neka nije rečeno, da je agrarna reforma bila suvišna! Ona je bila i te kako
potrebna, a mogla je biti i zaista dobra, da su svojevremeno poslušani savjeti onih,
koji uvidivši potrebu njenu — ne toliko iz ekonomskih koliko iz socijalnih razloga —
savjetovaše drugačije. Drugačije u smjeru stvaranja većega broja osrednjih seljačkih
poljoprivrednih jedinica, koje bi mogle da od ranijega veleposjeda preuzmu dobru
zemlju, te da ju uzdrže kao takovu zajedno sa jednim dijelom inventara potrebitoga,
zgrada i t. d. pa da svi zajedno preuzmu ujedno ali i onu narodno-gospodarsku ulogu,
koju je do tada vršio raniji veleposjed. Onaj najsiromašniji bi imao i opet svoju stalnu
zaradu. Onaj najmarljiviji mogao je vremenom steći i uz te prilike svoj vlastiti posjed
jednako onako, kao što će sticati i uz današnje prilike, jer je to naravni proces grupisanja,
koji se sustaviti ne može. Jedni će, oni marljiviji i jači, i opet sgrnuti više zemlje,
oni drugi, slabiji i manje marljivi, ostat će i opet bez nje. A taj proces mogao se je
apriori provedbom agrarne reforme olakšati. Država, banovina, općina, vodna zadruga


287