DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 23 <-- 23 --> PDF |
uživaoci, a s obzirom na ovo pravno stanje smatraju oni te šume svojima, pa se protivi uvriježenom pravnom shvaćanju toga naroda, da bi se uzimanje plodova iz tih šuma za vlastitu potrebu ovlaštenika, ma i preko dozvoljene im mjere, smatralo prostom krađom. A mora se i objektivno priznati, da je opravdano različito posmatranje i kažnjavanje djela pravoužitnika u pravoužitničkoj šumi od djela u ma čijoj šumi, u kojoj on uopće nema nikakova prava. Stoga je zakonodavac i u općem šumskom zakonu od 3. decembra 1852., koji je bio ranije na snazi na području Hrvatske i Slavonije, prema § 18., 60., i 68. naredio, da se takova djela bez obzira na promjer drveta na panju imaju kazniti po šumskom zakonu kao šumski kvarovi (oštećenja). I zakon o šumama od 29. decembra 1929. vodi računa o posebnim odnosima, u kojima stoje ovlaštenici prema vlasnicima šuma, u kojima imaju oni pravo uživanja plodova i o narodnom pravnom shvaćanju toga odnosa, pa stoga u § 151. i pogoduje djela opisana u tom paragrafu, u koliko su počinjena od plodouživalaca. Isti pak razlozi, koji govore za privilegiranje pravouživalačkih prisvajanja drveta s promjerom manjim od 10 cm, govore i za privilegiranje takovih prisvajanja drveta s promjerom većim od 10 cm. Zakonodavac je dakle postupao logično i dosljedno, kada se nije ograničio samo na privilegiranje prisvajanja drveta s promjerom manjim od 10 cm. S tih svih razloga mora se uzeti, da se sva djela iz § 151. zakona o šumama, ako ih počine pravoužitnici, kažnjavaju kaznom u tom paragrafu predviđenom, a ne po krivičnom zakoniku, a za kažnjavanje po šumskom zakonu nadležne su, kako je već gore rečeno, opće upravne vlasti prema § 167. zakona o šumama. Ovo r´iješenje, koje donosimo ovdje s obzirom na njegovu veliku praktičnu važnost, priopćio je u »Mjesečniku«, broj 3, god. LVII, mart, Vilko Mažgon, starješina kot. suda, Petrovo selo Ličko. .. LITERATURA L. Pardé: Traité pratique d´Aménagement des Forets. Paris 1930., sa 546 strana i 11 fotografija izvan teksta. Francuska literatura ne oskudeva na samostalnim delima iz oblasti uređivanja šuma. To su u prvom redu klasična dela Lorentz-a i Parade-a, za kojima sledi čitav niz poznatih starijih pisaca (Nanquette, Bagnéris, Broilliard, Tassy i Puton). Samo su ta dela — i pored izvesnih lepih misli i dobrih osobina — ponešto zastarela, jer je nauka o uređivanju šuma u poslednje doba pokročila napred. U novijoj francuskoj literaturi međutim vidno mesto zauzima Q. Huffel, koji u četvrtoj knjizi svoje »L´économie forestiere« obrađuje pitan´ja o uređivanju šuma. Nije stoga lagan zadatak pisati samostalnu knjigu o uređivanju šuma nakon Huffela, koji je ta pitanja razgrađivao retkom erudicijom i poznavanjem predmeta. Što se Pardé ipak prihvatio toga zadatka, razabire se iz samog predgovora. Knjiga u prvom redu ima da posluži potrebama prakse, te se Pardé nada, da će dobro poslužiti i posednicima i upraviteljima šuma, koji nisu imali prilike da dublje uđu u specijalna pitanja uređivanja šuma. Isto se tako nada, da će i strani šumari u njoj naći sve, što je potrebno, da bi upoznali principe i metode uređivanja u. Francuskoj. S toga gledišta delo je u svakom pogledu uspelo. Pardé-ovo delo predstavlja proširena i razrađena predavanja, koja od g. 1919. pisac drži na šumarskoj školi u Barres (Fcole secondaire des Barres). Pri grupisanju materijala navada, da se držao rasporeda Eug. Reussa, svoga nekadanjeg profesora na šumarskoj školi u Nancy-ju. 277 |