DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Ima dosta slučajeva ukrštavanja dvaju pomenutih brijestova, pa se
dobije bastard, koji je po kori sličan vezu, po drvetu brijestu. Taj hibrid
ima malu i svijetlo-crvenu, a ne smeđe-crvenu crljen.


Osim veza dolazi u poplavnim šumama, osobito na najvišim gredama,
hrast 1 u ž n j a k (0 u e r c u s p e d u n c u 1 a t a). .. ože se reći,
da ondje on zaprema od svega tvrdoga drveta 20—50%. U šumama unutar
nasipa, koje su odvodnjene, nalazi se hrasta ondje, gdje je prirodnim
putem pošumljen, 20—70%, a gdje je umjetno pošumljen, nalaze se i čiste
hrastove sastojine.


Hrast je u poplavnome području s mekim drvetom sasvim kržljav,
malen, nizak i zaostao. Već je napomenuto, da ni klima ovdje ne odgovara
baš uzgoju visokih šuma, pa također ni hrasta. Tlo nije nikako pogodno
za uzgoj hrasta, jer hrast treba jače ilovasto tlo, a ne pjeskovito
i sasvim propusno, koje jedared ima i previše vlage, dok drugiput premalo.
Žilje hrasta mora ići u dubinu, a to ovdje može samo do poprečnoga
godišnjeg vodostaja, jer se voda u pjeskov´tom tlu podiže i spušta
nrema vodi u rijeci. Hrast ne može nikako držati korak s mekim drvetom,
pošto ono brže raste, pa hrast potlači i eventualno u?uxi. Ovd´e hrast
međutim može da podnese dosta zasjene i to zato. jer mu nanos daie dovoljno
hrane i jer vrbova stabla imaju rijetko lišće i krošnju, pa to zasjemivanje
nije tako opasno. Uz to u poplavnom području, jer se nalaze
samo pojedina hrastova stabla ili male grupice među drugim drvećem,
a oošto to ovdie i poplava priječi, ne stradava hrast ni od insekata ni od
gljiva kao drugdje. Dakle pošto ima dovolino hrane i zaštićen je od štetočinia,
a zasienjivanje nije veliko, može dugo izdržati i zasienjen. Kod
sječe mekih šuma znadu vrbova stabla i dvared biti veća od hrastovih i
ova sasvim potčinjena, a da pri tom još uvijek vrlo dobro vegetiraju.
Time se može podiedno razumjeti pored ostalih razloga i to, zašto se
hrastove šume u Podunavlju ne suše.


Kako je to već rečeno, ush´ied nodizania nivoa vode, podizan´a obala
i hrast ie otišao na više, t. j . za 40—50 god. zauzeo je za 1—2 m višu zonu,
nego gd´e je prvo mogao uspijevati, kako se to vidi i po starijim panjev;
ma. Da su mu vode sada suviše visoke, vidi se i po tome. što se još
vrlo malo hrasta može podići iz sjemena, nego najviše iz panja.


Krošnje hrastovih stabala u poplavnom području znaju biti zatvorene,
imaiu dosta gusto lišće, daiu debeo lad, pa je to i razlogom, da pod
hrastom kupina ne može da raste.


U odvodnjenom području s onu stranu nasipa nalazi se nešto i samih
hrastov´h šuma više miješanih hrastovih s brestovima (a eventualno i
s grabom), te sa mekim drvetom. Dok brestovo drveće pokazuje bolji
uzrast, dotle ćemo naći i preko 40 god. starih liierr´h hrastova, no ispod
^. rodina, koji je mlađi, tai je svaki zaostao i kržliav. Bolje su one sasto;;
ne koie su izrasle na više ilovastom zemljištu. Ne samo što klimatske
nr;i;ke i tlo hrastu ne oogoduiu. nego i silne štete od gubara i četnjaka,
koii su nar godina izieli na golo sve lišće, kao što i od medljike, koja je
došla noslije toga i koia inače silnu *tetu pravi u mladim hrasticima.


Da bi se izbjegao donekle utjecaj ooore klime, a pogotovo kasnih
orolietn;h mrazova. kod umietnog se pošumljavania sadio kasni hibrid
hrasta lužnjaka (Quercus pedunculata var tardissima ili tardlflora).


Poslue pojava od 1924. i 1926. i ono malo hrastovih šuma postradalo
je. jer je skoro svakom stablu popucala kora na visini od ]/2—2 m


158