DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 33 <-- 33 --> PDF |
MANJA SAOPĆENJA ORGANIZACIJA ŠUMSKE UPRAVE I AMDINISTRACIJE. Zakon c šumama od 21. decembra 1929. godine u §§ 126. i 127. predviđa podvojenost šumske uprave. Prema tim §§ vrši ministar šuma i rudnika upravu državnih šuma preko svojih org; na prema postojećim zakonima i zakonskim propisima, a šumarsku policiju i nadzor preko upravnih vlasti. Kritizirajući novi zakon o šumama napali su neki šumarski stručnjaci razne odredbe toga zakona, a uzeli su naročito stav i protiv podvojenosti šumske uprave . — Iznoseći stanovište zakonodavca, da se naime država nalazi u dvojakom odnosu prema šumama, t. j . da je ona s jedne strane vlasnik državnih šuma, a s druge strane nosilac vlasti, pa da je zbog tega za vršenje jednoga i drugoga uzeo zakonodavac dvostruke organe, izjavljuju ti šumarski stručnjaci, da su jedni i drugi organi zakleti državni organi, pa da je prema tome suvišna dvostruka šumska uprava. Dokumentirajući svoj stav kažu oni, da je prema novom zakonu o šumama uređenje šumarske službe čak na štetu same struke, te da mogli uprave državnih šuma preko šumarskih direkcija sasvim uspješno obavljati šumsko-redarstvenu službu, daipače uspješnije nego šumarski referenti upravnih vlasti, jer da se upravi državnih šuma neće miješati u poslove nestručnjaci. Vele nadalje, da je podvojenost šumske uprave prevelik luksus za državu, pa da bi i stoga trebalo, da se šumarska služba unificira. KaO´ treći argumenat protiv podvojenosti šumsike uprave najvode, da je unifikacija šumarske službe uvedena i u drugim državama, te da se pokazala kao vrlo dobra. S obzirom na gornje navode revizionista smatrao sam potrebnim, da napišem ovaj članak, te da razmotrimo da li su ti navodi opravdani ili ..^ Ne ulazeći u bit prigovora, da su organi državnog šumarskog erara zakleti državni organi, pa da je zbog toga (podijeljena organizacija vlasti nepotrebna, trebamo imati u vidu, da šumsko-pelicijska služba zasijeca mnoge-u privatno-pravne i javno-pravne odnošaje, pa nam ta okolnost diktira potrebu uže saradnje s upralvnim vlastima, dakle postavljenja šumarskih referenata kod njih. Glede odvisnosti šumarskih referenata od činovnika nestručnjaka, što ističu revizionisti također kao argumenat za unifikaciju šumarske službe, napomenuti bi bilo, da su stručni referenti u davanju stručnih mišljenja i u čisto tehničkom poslovanju samostalni, pa prema tome neodvisni od mišljenja i gledišta starješine nadleštva. Ova neovisnost garantevana je čl- 29. zakona o unutrašnjoj upravi odi 19. juna 1929. godine. Međutim na nama šumarima leži, koliko će se šumarska politika i privreda moći da emancipuje od raznih utjecaja, koji su protivni interesima šumarstva. Samo prova ´. danje zakona važnije je od mrtvog slova; zakona. Ne razumijem također, kako se može doći do zaključaka, da je podvojenost urejdenja šum. službe luksus za našu državu. Poznato je, da je svaki činovnik državnog šumskog erara dovoljno okupiran, pa čak i preopterećen poslom. Pisalo se već u struč nim listovima, a i inače se često raspravlja pitanje, kako bi se administracija uprave državnih šuma pojednostavnila zhofg sve veće glomaznosti i prenatrpanosti poslovima. Kadar činojvnika i službenika ne ipovisuje se, a posao raste iz dana u dan. Domaće narodne potrebe na šumi, kojima treba najpripravnije udovoljavati, svaki su dan veće porastom broja naroda, kulture i civilizacije, posao1 oko eksploatacije šuma također je u porastu, vode se sve više razne statistike i t. d. Poslovi oko eksploatacije šuma moraju se voditi u današnje uežurbano i nervozno doba sve ekspeditivnije i preciznije, a površine šumskih uprava su ogromne, pa da li je u ovakovim prilikama moguće, da uprava državnih šuma preuzme na sebe još nadzor i policiju u nedržavnim šumama. — 187 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Da li se može dakle govoriti, da je podvojenost šumske uprave luksus i nepotrebna stvar. Protivnici podijeljene organizacije vlasti i organa kažu, da je posao oko nadzora i policijske šumarske službe minimalan, pa da bi se mogao sa tehničke strane obaviti uporedo sa vanjskim uredovanjem i obavljanjem terenskih radova u državnim šumama. Privatne i seoske šume, kažu, tako su raspodijeljene, da su privatne šume najbliže selima, iza njih dođu soske, a kao najzadnje u planini da dolaze državne šume. Državni šumari mogli bi dakle prema tome vanjske poslove oko nadzora nad nedržajvnim šumama lako obaviti idući kroz privatne i seoske šume u državne. Ako se vanjsko) uredovanje jednoga šumara sastoji u tome, da se tek prošeće kroz područne šume, onda je naravski tvrdnja revizionista opravdana. No mislim, da neće ni laik ozbiljno misliti, da se vanjsko uredovanje obavlja jednostavnim prelaženjem kroz šume — i to možda još glavnom cestom. Naročiti organi za nadzor nedržavnih šuma, kažu revizionisti, nepotrebni su, jer da su privatne i seoske šume manjeg obima, pa da je dovoljno, dai državni šumari dadu samo potrebne savjete dotičnom vlasniku šume. U krajevima ipak, gdje su površine ovih šuma; od većeg obima, da bi se mogla unifikacija .umarske službe provesti shednim zaokruživanjem državnih šumskih uprava. Nadležnost općih upravnih vlasti s obpirom na šume regulisana je u zakonu o šumama prema odredbama §§ 5. do 179. toga zakona kao i pravilnikom o uređenju šumarske službe kod općih upravnih vlasti. Navadanje pojedinih poslova, što spadaju u djelokrug šumarske službe kcd tih vlasti, predaleko bi n; s odvelo, a nije ni potrebnoj jer je svima dobro poznato, da nije šumarska služba kod političkih vlasti nipošto manje opsežna ni manje važna i odgovorna od službe pri upraM državnih šuma. Istaknuti ću tek djelokrug šumarskih referenata! kod okćih upravnih vlasti u vezi sa unapređivanjem šumarstva i kulture zemljišta prema odredbama §§ 92—125. zakona. Vrlo nam je dobro poznato, u kakovom se stanju nalaze većim dijelom seoske šume. Poznate su nam i ogromne površine krša i golijeti, koje se protežu od Istre preko Dalmacije, pa skreću onda preko Srbije i Crne Gore dolje u Albapiju. Ogroman posao oko pošumljavanja toga krasa i golijeti, oko sačuivanja i podizanja ostataka nekadašnjih lijepih seoskih šuma usredotočen je kod šujmarskih referenata političkih vlasti. No moguće će netko kazati, pa zašto su onda inspektorati za pošumljenje krasa? Ja međutim tvrdim, da. je nemoguće zamisliti si uspješnu provedbu pošumljavanja krasa i golijeti kraj unificirane šumarske službe. Opće upravne vlasti moraju za uspješno provedenje toga posla raditi zajednički sa šumarskim stručnjacima, jer kod današnje državne organizacije i kod današnjih socijalno-ekonomskih prilika svaki je drugi put iluzoran. Koordinirani rad između šumara i upravnih vlasti u tom je dakle slučaju upravo diktoivan. Nu to zbliženje šumarske struke sa zastupnicima upravnih olasti moguće je tek onda, ako su sreskim načelstvima i banoivinama dodijeljeni šumarski referenti. Pa dalje s obzirom na prosvjećivanje naroda u cilju unapređivanja šumarstva, tko će lakše da tu službu obavlja nego1 šumarski referenti općih upravnih vlasti? Agronomi i liječnici održavaju u zimsko doba z;jedničke zimske tečajeve i poučavaju narod svaki u svojoj struci. Ne bi li bilo prirodno i po samoj stručnoj srodnosti, da se šumari slože s agronomima, pa da s njima zajedno drže u zimsko doba razna predavanja o šumarstvu, kako bi time pobudili potrebnu ljubav seljaka za šumu. Sve naše nastojanje oko unapređenja šumarstva ostati će na papiru tako dugo, dok neće svaki pojedini seljak shvatiti važnost šuma i shvaćajući tu važnost pridonijeti svoj obol za podizanje šuma 188 |