DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 33 <-- 33 --> PDF |
MANJA SAOPĆENJA ORGANIZACIJA ŠUMSKE UPRAVE I AMDINISTRACIJE. Zakon c šumama od 21. decembra 1929. godine u §§ 126. i 127. predviđa podvojenost šumske uprave. Prema tim §§ vrši ministar šuma i rudnika upravu državnih šuma preko svojih org; na prema postojećim zakonima i zakonskim propisima, a šumarsku policiju i nadzor preko upravnih vlasti. Kritizirajući novi zakon o šumama napali su neki šumarski stručnjaci razne odredbe toga zakona, a uzeli su naročito stav i protiv podvojenosti šumske uprave . — Iznoseći stanovište zakonodavca, da se naime država nalazi u dvojakom odnosu prema šumama, t. j . da je ona s jedne strane vlasnik državnih šuma, a s druge strane nosilac vlasti, pa da je zbog tega za vršenje jednoga i drugoga uzeo zakonodavac dvostruke organe, izjavljuju ti šumarski stručnjaci, da su jedni i drugi organi zakleti državni organi, pa da je prema tome suvišna dvostruka šumska uprava. Dokumentirajući svoj stav kažu oni, da je prema novom zakonu o šumama uređenje šumarske službe čak na štetu same struke, te da mogli uprave državnih šuma preko šumarskih direkcija sasvim uspješno obavljati šumsko-redarstvenu službu, daipače uspješnije nego šumarski referenti upravnih vlasti, jer da se upravi državnih šuma neće miješati u poslove nestručnjaci. Vele nadalje, da je podvojenost šumske uprave prevelik luksus za državu, pa da bi i stoga trebalo, da se šumarska služba unificira. KaO´ treći argumenat protiv podvojenosti šumsike uprave najvode, da je unifikacija šumarske službe uvedena i u drugim državama, te da se pokazala kao vrlo dobra. S obzirom na gornje navode revizionista smatrao sam potrebnim, da napišem ovaj članak, te da razmotrimo da li su ti navodi opravdani ili ..^ Ne ulazeći u bit prigovora, da su organi državnog šumarskog erara zakleti državni organi, pa da je zbog toga (podijeljena organizacija vlasti nepotrebna, trebamo imati u vidu, da šumsko-pelicijska služba zasijeca mnoge-u privatno-pravne i javno-pravne odnošaje, pa nam ta okolnost diktira potrebu uže saradnje s upralvnim vlastima, dakle postavljenja šumarskih referenata kod njih. Glede odvisnosti šumarskih referenata od činovnika nestručnjaka, što ističu revizionisti također kao argumenat za unifikaciju šumarske službe, napomenuti bi bilo, da su stručni referenti u davanju stručnih mišljenja i u čisto tehničkom poslovanju samostalni, pa prema tome neodvisni od mišljenja i gledišta starješine nadleštva. Ova neovisnost garantevana je čl- 29. zakona o unutrašnjoj upravi odi 19. juna 1929. godine. Međutim na nama šumarima leži, koliko će se šumarska politika i privreda moći da emancipuje od raznih utjecaja, koji su protivni interesima šumarstva. Samo prova ´. danje zakona važnije je od mrtvog slova; zakona. Ne razumijem također, kako se može doći do zaključaka, da je podvojenost urejdenja šum. službe luksus za našu državu. Poznato je, da je svaki činovnik državnog šumskog erara dovoljno okupiran, pa čak i preopterećen poslom. Pisalo se već u struč nim listovima, a i inače se često raspravlja pitanje, kako bi se administracija uprave državnih šuma pojednostavnila zhofg sve veće glomaznosti i prenatrpanosti poslovima. Kadar činojvnika i službenika ne ipovisuje se, a posao raste iz dana u dan. Domaće narodne potrebe na šumi, kojima treba najpripravnije udovoljavati, svaki su dan veće porastom broja naroda, kulture i civilizacije, posao1 oko eksploatacije šuma također je u porastu, vode se sve više razne statistike i t. d. Poslovi oko eksploatacije šuma moraju se voditi u današnje uežurbano i nervozno doba sve ekspeditivnije i preciznije, a površine šumskih uprava su ogromne, pa da li je u ovakovim prilikama moguće, da uprava državnih šuma preuzme na sebe još nadzor i policiju u nedržavnim šumama. — 187 |