DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 24 <-- 24 --> PDF |
R u d i li a i M o 1 . a r Ist v an: A nemes füz termelése, 1905. F. König : Kralie Korbweidenkultur, 1913. Fischer-Colbri e Km il: A vizmentesités hatâsa az erdotenyészetre a bellyei uradalomban. Erdészeli lapok 1907. Bernatsk y .1.: A magyar Alföld befâsetâsa érdékében. Erdészeli lapok 19US. Hamernyi k Bela : A duna ârtéri szigeterdök felujitâsârol. Erdészeli lapok 1913. Roth (j y ii la: A duna ârtéri szigeterdök felujitâsârol. Erdészeli lapok 1913. Maierszk y Is t van : A duna ârtéri erdök feluiitâsa. Erdészeli lapok 191-1. M a i e r s z k y Istvan : Az amerikai feketedio. Erdészeli lapok 1914. M a j e r s z k, y Istvan: A kanadai nyârfa. Erdészeli lapok 1914. Wagne r .la n os: Magyarorszâg gyomnovényei, 1908. . ]i a . . ni a ´! a . . e . ..: ........ .... .. .........., 1922. Dr. ŽARKO MILETIČ, BEOGRAD. KVALIFIKACIJA DRVETA (LA QUALIFICATION DU BOIS) I. TEORETSKI DEO 1. Uvod U savremenoj šumarskoj privredi najvećim je delom napuštena jedino kvantitativna produkcija kao glavni cilj ekonomisanja. Proizvodnja jedino maksimalne drvne m a s e ne može da odgovori zadacima, koji se danas stavljaju na šumarsku privredu. Takav cilj gospodarenja mogao je da odgovara ranijim, još nerazvijenim ekonomskim i saobraćajnim prilikama. To je mogao da bude jedan od mnogih ciljeva, koji su isticani, da bi se otklonila preteča nestašica drveta, koja je zadavala teških briga tadanjim šumarskim ekonomistima. Takova svrha gospodarenja može još i danas, ali izuzetno, da odgovara onim gospodarstvima, koja se zbog specijalnih prilika (servituti) moraju ograničiti na produkciju primarnog sortimenta -- ogrevnog drveta. U današnje doba, gde se traži maksimum proizvodnje, ali u z m in i m u m uloženog kapital a,1 zahteva se istovremeno i kvalitetn a produkcija s težnjom, da proizvedena dobra postignu i maksi mum vrcdnosti. U te je svrhe potrebno u prvom redu poznavati Biolley-ev1 »étale« ili ekonomsku zalihu Ch. Wagnera," koja će odgovarati postavljenim ekonomskim uslovima produkcije. Zatim treba poznavati i unutarnju strukturu proizvedene drvne mase u pogledu razmera sortimenata i konačno njihove cene. Tek na toj osnovici postaje šumarska 1 H. E. Bio lley : L´aménagement des Forets par la méthode du contrôle. Paris, str. 61: »... la position d´équilibre sera établie dans laquelle le maximum accessible des produits se trouve réalisé par le minimum de matériel.« 2 Dr. C h. Wagner : Lehrbuch der theoretischen Eorsteinrichtung, Berlin 192S., str. 6., 48. i 105. 178 |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 25 <-- 25 --> PDF |
privreda sposobna, da s uspehom preduzima rešavanje raznih rentabilitetnih i statičkih problema, o kojima ovisi određivanje raznih gospodarskih mera.´1 Pri rešavanju svih tih zadataka pripada naročito važna uloga pitanju kvalifikacije drveta. Pored ove, rekli bismo interne šumarske primene, kvalifikacija drveta je od naročite važnosti i za rešavanje raznih eksploatacionih i komercijalnih pitanja, koja se ne mogu rešavati bez prethodnog poznavanja unutarnjeg sastava drvne mase. Prema tome poznavanje strukture i kvaliteta proizvedene drvne mase osnovno je pitanje savremene šumarske privrede, kako s užeg taksaciono-statičkog, tako i najšireg eksploataciono- komercijalnog gledišta. Pošto se tome tako važnom pitanju naše šumarske privrede do sada nije posvećivala dovoljna pažnja, a pošto je isto i s teoretskog gledišta zanimivo i nedovoljno razrađeno, to me je sve to ponukalo, da o toj temi iznesem nekoliko misli. Ovom prilikom ne kanim ulaziti u samu metodik u kvalifikacije, jer je to jedno zasebno stručno pitanje. Isto se tako ne možemo upuštati ni u detaljno navadanje kriterija tehničkog i ogrevnog drveta, jer to spada u nauku o iskorišćavanju šuma u vezi sa uzansama za trgovinu i promet drvnim proizvodima. Pretpostavljam, da su sva ta pitanja poznata. U ovom radu ograničiću se na općenito preciziranje .pojma ogrevnog i tehničkog drveta i na raspravu nekih specijalnih uslova, o kojima ovisi konačni rezultat kvalifikacije. Nadalje saopštiću nekoliko rezultata konkretnih kvalifikacija iz naših šuma, pa ću te podatke sravniti s rezultatima, koji se postizavaju na strani. Komparacijom tih podataka pokušaću da donesem nekoliko zaključnih konstatacija. Nastojaću, da pri raspravi ovog pitanja pokažem punu objektivnost, jer se samo s te baze može doći do valjanih zaključaka. 2. Elementi kvalifikacije. Poznavanjem apsolutnog iznosa drvne mase nisu još dovoljno određena njena svojstva. Potrebno je poznavati još i njenu unutarnju strukturu, kao: broj stabala u pojedinim debljinskim stepenima i razredima, drvne mase grupisane na analogan način i konačno kvalitet — distribuciju na Sortimente tehničkog i ogrevnog drveta. Prema tome, osnovni elementi kvalifikacije drvne mase u smislu ove rasprave, bila bi ova dva faktora: procenat tehničkog drveta i procenat ogreva. U izvesnim slučajevima traži se poznavanje i trećeg faktora — procenta neupotrebljivog drveta, u koje se ubraja trulo, šuplje, prozuklo, kvrgavo ili inače pogrešno drvo. Takovo se drvo kvalificira kao otpadak u tehničkom smislu. Međutim ovaj otpadak treba oštro lučiti od onog drveta, kojega je iskorišćenje nerentabilno zbog nerazmernih troškova dobave. I takovo se drvo naziva otpatkom, jer se ostavlja neiskorišćeno u šumi. Ovakovo je drvo otpatkom samo u komercijalnom smislu. U mnogo slučajeva nije dovoljno poznavanje jedino ovih opštih elemenata kvalifikacije; često se ukazuje potreba, da se ti faktori još dalje rastave na svoje sastavne delove.^ Tako dolazimo do unutarnje strukture tehničkog i ogrevnog drveta. Što je oštrija ta analiza, tim je pouzdaniji i naš sud o kvalitetu mase, a prema tome i njenoj vrednosti. 3 Dr. Ada m Schwappach : Die Kiefer. Wirtschaftliche und statische Untersuchungen. Neudamm 1908., str. 130—IV. Sortimenten-Ertragstafel. 1 7!) |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Na taj način dolazimo do sortimenata. To su osnovne jedinice za ustanovljenje vrednosti. Zbog toga je i valjana kvalifikacija jedan od prvih preduslova za uspešno sklapanje svake kupoprodaje. Sortimenti su naposletku osnovica svake statistike i polazna tačka za razna statička istraživanja/ 3. Pojam ogrevnog i tehničkog drveta. Prema upotrebivosti 5 može se proizvedeno drvo uglavnom razdeliti na dve osnovne kategorije i to na ogrevno i tehničko drvo. Osim toga jedan deo proizvedene mase nij e upotrebi v delimice ili uopšte. To je t. zv. otpadak. U pogledu kvalifikacije proizvedene mase na Sortimente ogrevnog i tehničkog drveta kao i otpadak, ne postoji saglasnost mišljenja. Razlog tim diferencijama leži i u tome, što ti pojmovi nisu dovoljno precizirani i što pitanje kvalifikacije nije dovoljno objašnjeno. Stoga pre nego uopšte uđemo u raspravu ovog pitanja, potrebno je, da prethodno prečistimo te pojmove, jer o tome bitno ovisi i naš sud o apsolutnom iznosu tehničkog drveta kod raznih vrsta drveća. Pod ogrevnim drvetom u najširem značenju razumevamo sve drvo, koje služi za proizvodnju kaloričkog efekta. Na stvari se ništa ne menja, ako se drvo prethodno i pouglji, jer je konačna svrha finalnog proizvoda i u ovom slučaju ostala nepromenjena. Polazeći dakle s te najšire baze, upotrebljivosti , čitava proizvedena drvna masa može da posluži kao ogrev, pa se ona stoga može kvalifikovati — u najširim granicama — kao ogrevno drvo. Međutim s obzirom na svoju upotrebljivost drvo je sposobno i za podmirenje ostalih potreba, a ne jedino ogrevnih. U prvom je redu prikladno i za građevne svrhe. Ali za ove se traže i neka druga naročita svojstva. Ti viši zahtevi upotrebljivosti uslovljeni su specijalnim morfološkim (uspravnost, jedrina, dužina i t. d.) i strukturnim osobinama (čistoća od grana, cepkost, pravilna struktura i t. d.). Ta se svojstva nalaze već r e đ e, pa se takovo drvo s puno prava i više ceni. Odatle logično sledi, da građevno drvo mora da ima i veću upotrebnu vrednost od ogrevnoga. Međutim i ta veća upotrebna vrednost dolazi u primitivnim prilikama do izražaja samo dotle, dok postoji potreba na građevnom drvetu. Čim je ova zadovoljena, prestaju i razlozi za preradu na građevno drvo, pa se i ovo, jednako kao i ostala masa, može iskorišćivati kao ogrev. Takovo stanje možemo zamisliti za doba t. zv. Versorgungswald-a, kada je šuma služila jedino podmirenju potreba najbližeg okoliša. Izmenom opštih ekonomskih prilika, a naročito popravkom saobra ćajnih odnosa, to se ranije primitivno stanje do danas iz temelja prome nilo. Došlo se do spoznaje, da šuma nije samo sredstvo za podmirenje izvesnih potreba u naravi, već da ona može poslužiti i kao sredstvo za rade — sticanja. Prema Diirrhamme r-u" je »Versorgungs wald« postao »E r w e r b s w a 1 d«-om. U novim prilikama šuma pro ducira ne samo za sopstvenu potrebu vlasnika ili za potrebe ovlaštenika, 4 Dr. H. Martin : Die Fortstliche Statik, Berlin 1905. — Die Bildung der Sortimente. Str. 103. 5 Dr. H. Martin : Spomenuto delo, str. 104. 6 Dr. W. Dürrhammer : Betriebliche Probleme in der Forstwirtschaft 1927., str. 14. 180 |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 27 <-- 27 --> PDF |
nego i za tržište, a drvo je time ujedno postalo jednim trgovačkim artiklom prvoga reda. Kraj takovih prilika počelo se voditi računa i o finansijskom efektu produkcije. Sada nije više svejedno, na što se drvo prerađuje, da li na ogrev ili na građu, pa se prirodno stalo ispitivati, što je rentabilnije po šumoposednika. Na taj način šumarska produkcija ulazi u sklop savremene privrede, koja je prožeta principima racionalnosti i rentabilnosti. Ranije navedeni kriterij za kvalifikaciju mase kao ogrevnog drveta gubi svoj isključivi značaj, jer ne odgovara potpuno današnjim prilikama. Savremenoj šumarskoj privredi stoga bolje odgovara Hufnaglova´ definicija, prema kojoj se kao ogrev mogu smatrati samo oni delovi stabala, koji su nesposobn i za preradu na tehničko drvo, odnosno koji se kao tehničko drvo ne mogu povoljnije unovčiti (günstiger verwertbar). Kako se razabire iz ove definicije, Hufnagl je pored kriterija »u p o t r e b i v o s t«, uneo još i drugi uslov, naime p o- v o 1 j n i j i f i n a n s i j s k i e f e k a t. Nakon ovih prethodnih izlaganja ne će biti teško precizirati pojam tehničkog drveta. Taj je pojam u neku ruku određen već time, što je protivnost pojmu ogreva. Prema tome nadaje se sama po sebi sledeća definicija tehničkog drveta : To je sve drvo, koje se s obzirom na svoju upotrebivost, a kraj racionalne prerade, može iskoristiti s povoljnijim finansijskim efektom od ogreva . I iz ove definicije sledi, da je osnovni kriterij i za kvalifikaciju tehničkog drveta u p o tr e b i v o s t. Ali ne i jedini. Kvalifikacija je uslovljena još i rentabilitetnim momentima, a bazira i na racionalnosti prerade, jer se ne srne dozvoliti neekonomično rasipanje drveta. Na ovaj način dolazi kvalifikacija drveta u izvesnu ovisnost o konjunkturnim prilikama. Glavni elementi kvalifikacije — tehničko i ogrevno drvo, te otpadak u širem značenju — postaju u neku ruku varijabilnim veličinama, jer je i konjunktura promenjiva. Tako bismo došli do jedne naročite osobine elemenata kvalifikacije, a to je njihova relativnos t u pogledu međusobnog odnosa. Ovo je pitanje naročito zanimivo i važno, jer o njemu ovisi i naš opšti sud o apsolutnoj visini procenata tehničkog drveta, pa upravo u tome i leže često razlozi postojećim diferencijama. S toga smatram, da ova osobina elemenata kvalifikacije zaslužuje pažnju. Pošto je tehničko drvo najvredniji deo proizvedene mase, to ću se u prvom redu pozabaviti s tim elementom kvalifikacije. 4. Relativnost procenata tehničkog drveta. Da procenti tehničkog drveta, koji se mogu realizovati izradom neke sastojine, nisu apsolutne i u svako doba nepromenjive veličine, nalazimo punu potvrdu i u ovom Gayerovom8 citatu, koji donosim u celosti. »Zunächst ist zu berücksichtigen, dass für die Ausformun g derSortimente , selbst im Rahmen der gesetzlichen Sortimen tierungsvorschriften, ein beträchtlicher Spielrau m gelassen ist. Hierbei entscheiden die örtlichen Verhältnisse, insbesondere die 7 Dr. L. Huf il a gl: Handbuch der kaufmännischen Holzverwertung und des Holzhandels. Berlin 1917., str. 212. 8 E. Gay er: Sortiments- und Wertszuwachsuntersuchungen an Tannen und Fichtenstämmen. Karlsruhe 1912. Einleitung, str. 6. 181 |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Absatzgelegenheit und die Preisspannung zwischen den einzelnen Sortimenten. Dies trifft besonders für das Nutzholz zu; ob man z. B. bei Fichte und Tanne Langholz VI. Klasse aushält, oder es zu Papierholz aufschneidet, ob man ganze Stämme ausformt, oder die schönsten Stücke als Abschnitte abtrennt, kann nur an der Hand der lokalen Nachfrage und Preisstatistik entschieden werden. Noch mehr machen sich diese Momente bei der Kiefer und Buche geltend, bei denen die Ausformung von Abschnitten, Schwellenholz, Grubenholz oder Brennholz aus dem gleichen Baumteil in Betracht kommen kann. Durch diese Vielgestaltigkeit in der marktmässigen Zurichtung der Hölzer nach Ort und Zeit ist aber die Aufstellung allgemeiner Sortimenttafeln erschwert.« Podvrgnemo li ove navode dubljoj analizi, to zapažamo zanimivu pojavu, da nema oštre granice između tehničkog drveta (dugačke građe VI. klase) i celuloznog drveta, koje se često identifikuje s ogrevom. Još teže je katkada resiti, na što da se prerade izvesni delovi borovine i bukovine, da li na pragove, rudničko drvo ili ogrev, jer su i s t i delov i stabla sposobni za izradu jednih i drugih sortimen a t a. Iz navedenog se teksta i to razabire, da se pitanje sortimentiranja može pravilno resiti tek na temelju lokalne potražnje i statistike cena. Iz ovoga´jasno sledi, da Gayer dovađa kvalifikaciju drveta u vezu s lokalnim i konjunkturnim prilikama. Kod sortimentiranja nisu dakle merodavne jedino morfološke i strukturne osobine (upotrebljivost), već do izvesnog upliva dolazi i f i n a n s i j s k i m o m e n a t. Njegova je odluka često čak i presudna, jer o njemu ovisi, na što će se konkretna masa preraditi. To isto, logično, proizlazi i iz Hufnaglove definicije ogrevnog drveta, pa se iz svega navedenog razabire, da u k o m e r c i j a 1 n o m smislu nema oštre granice između ogrevnog i tehničkog drveta. I Neidhardt u svom radu" naročito navada, da je kod trupljenja odlučna, pored tehničkih svojstava drveta, još i potražnja, dakle opet komercijalni, odnosno finansijski momenat. To govori u prilog gornjem tvrđenju. Ovome gledištu nasuprot moglo bi se postaviti drugo rezonovanje, naime da je procenat tehničkog drveta izvesnog objekta apsoluta n i n e p r o m e n i v. Za kvalifikaciju merodavne su jedino morfološke i strukturne osobine, dakle upotrebivost, a bez obzira na to, da li se mofnentano isplaćuje ili ne rentira prerada tih delova na tehničko drvo. Suština tehničkog drveta bila bi prema tome potpuno neovisna o lokalnim i promenivim konjunkturnim prilikama. Momentana nerentabilnost prerade na tehničko drvo može jedino da znači, da su proizvodni troškovi nerazmerno visoki u odnosu spram prodajnih cena, dok time nije ni najmanje tangirana sama supstanca tehničkog drveta. Ono i nadalje ostaje takovim i bez obzira na konjunkturu. I čim to opšte prilike dopuste, odgovarajući delovi drvne mase opet će se prerađivati na tehničko drvo, pa bilo to i uz nešto manju šumsku taksu, odnosno preduzimačku dobit. Imali bismo dakle dve teorije o kvalifikaciji drveta. Prva bazira na upotrebivosti, dakle na upotrebnoj vrednosti, ali dolazi istovremeno u izvesnu ovisnost i o konjunkturnim prilikama, dakle bazira i na p r o 9 Dr. N. Neidhardt : Rfekat trupljenja. »Šum. List« 1928., str. 165. 182 |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 29 <-- 29 --> PDF |
metnim vrednostima. Druga naprotiv počiva isključivo na upotrebnoj vrednosti. Koja je ispravna i koja je pravo merilo vrednosti? Postavljanjem ovog pitanja primakli smo se jednom od najzamršenijih problema nacionalne ekonomije, naime problemu vrednosti. Kojoj teoriji da se priklonimo? Borggrev e je mišljenja, da šumsko gospodarenje producira samo upotrebne vrednosti, a nikako prometne. Martin1" ispravno primećuje, da su prometne vrednosti kolebljive , pa da momentane centnisu uvek pouzdano merilo za ocenu trajne vrednosti nekog dobra. Naglašuje, da ova činjenica često dolazi do izražaja prilikom otkupa servi* tuta. Servitutno pravo znači za ovlaštenika vrelo za trajno sticanje upotrebnih vrednosti. Pretvorbom tih vrednosti u novac i daljnjom njihovom kapitalizacijom, ustanovljene otkupne cene (prometne vrednosti), pa bile one ma kako visoko odmerene, ne mogu potpuno nadomestiti dotadanja dobivanja u naravi (upotrebnu vrednost). Postoji dakle neka razlika između obe navedene vrednosti. Ali Martin ujedno naglašuje, da i pored tih diferencija nema među njima neke naročite protivnosti. Upotrebna je vrednost preduslov, da bi se prometna vrednost uopšte mogla po j a v i t i. üde nema upotrebne vrednosti, nema ni prometne. Ali obratno, upotrebna vrednost može postojati i bez prometne. Bilo je vremena, kad prometna vrednost uopšte nije dolazila do izražaja. To je bilo doba naturalnog gospodarenja. Tek novije doba, kako je napred navedeno, iz temelja je preokrenulo gospodarske prilike, a do značenja je došla i prometna vrednost. Dok je kriterij u p o t r e b i v o s t bio jedino merodavan u naturalnom gospodarenju, gubi on sve više svoju isključivost prelaženjem k novčanom gospodarenju. Naposletku, u savremenom privrednom životu, koji bazira na principima kapitalističke proizvodnje i gde se dobra produciraju i za tržište, gubi se ekskluzivni značaj toga kriterija, pa oceni vrednosti pristupaju i finansijski i rentabilitetni momenti, obrazuju se dakle prometne vrednosti. Ove su u današnje kapitalističko doba raerodavne za ocenu vrednosti, dakle i za kvalifikaciju drveta. Tako je prerada izvesne mase na tehničko drvo opravdana samo onda, ako se time postizavaju viši finansijski efekti, nego preradom na ogrev. Nema li toga viška, ne isplaćuje se prerada na tehničko drvo i pored sve upotrebivosti u te svrhe. Na taj način i pojam tehničkog drveta dolazi u vezu sa opštim principom proizvodnje, naime da se producira ono, što se traži i na čemu se više zarađuje. Produkcija, koja bi bazirala na drugim principima, ne bi se mogla trajno održati, jer je nemoguć trajan rad s gubitkom. U takovim slučajevima gube izvesni delovi drvne mase karakter tehničkog drveta u komercijalnom smislu i pored sve svoje morfološke i strukturne sposobnosti. Time bismo ujedno došli do daljnjeg zaključka, da se kvalifikacija drveta.možc prosuđivati sa dva razna gledišta: čisto tehničkog (t. j . sa baze upotrebivosti) i komercijalnog, koje vodi računa i o finansijskom efektu prerade. ... . Prema tome, na koje se postavimo gledište, primenjujemo različita merila kvalifikacije, pa tako u izvesnim prilikama možemo kod istog objekta doći do raznih procenata tehničkog drveta, ogreva i otpadaka. 10 Dr. H. Martin : Sporn, delo, str. 114. Das Verhältnis von Gebrauchs- und Tauschwert. 183 |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ako se suprotnosti između ta dva gledišta na prvi pogled čine i znatnima, one su u stvari zapravo manje. Takovi slučajevi dvojbe, na što da se preradi izvesna masa, dakle kako da se kvalifikuje, mogu da nastupe jedino kod rnanjevrednih sortimenata tehničkog drveta, koji čine prelaz prema ogrevu i čija se šumska taksa (gledište šumoposednika} odnosno preduzetnička dobit (gledište prerađivača) mnogo ne razlikuje od onog efekta, koji bi se postigao preradom na ogrev. To su uglavnom (u ovom momentu) ovi sortimenti: rudničko i celulozno drvo, bukovi pragovi bez razlike i hrastovi pragovi slabijih profila, bukova cepana roba, hrastova duga, telegrafske motke, hrastovi stupovi za hmelj i si Kod tih sortimenata gubi se često jasnoća u pogledu prerade delova stabala, pa nastupa izvesna desorijentacija. Izlaz iz te situacije možemo da nazremo s pomoću oprezne kalkulacije. Ali pri tom ne smemo smetnuti s uma. da svaka, pa i najpreciznija kalkulacija pretstavlja samo neko predviđanje i da ovisi o raznim nepredvidivim momentima, što sve donekle slabi pouzdanost takovog rada. Podvlačim, da sam s naročitom tendencijom upotrebjo reč »n a z r e m o«, jer je kod ovakovih odluka važna i trgovačka intuicija, koju je nemoguće brojčano izraziti. Općenito govoreći, povoljna konjunktura povoljno deluje na formiranje sortimenata tehničkog drveta. Za povoljnih konjunktura sve ide, sve prolazi i gotovo čitava masa sposobna je za tehničku preradu. Setimo se samo. kakovi su sve trupci u to doba dovažani na pilane. Sve je to prolazilo kroz gatere i sve se dobro unovčivalo. Obratno, za loših je konjunktura već teže, jer se postavljaju teži uslovi u pogledu kvaliteta robe, što je od upliva i na formiranje sortimenata. Tome poslu treba u takovim prilikama posvećivati najveću pažnju, jer se uopšte ne stne dozvoliti hiperprodukcija, a pogotovo nevrednih sortimenata. koje je nemoguće unovčiti u većim množinama. D o k povoljna konjunktura deluje uvećavajući na opšti procenat tehničkog drveta, loša konjunktura naprotiv ima tendenciju, da ga snizi. Međutim, da bi izbegli krivom tumačenju ovog zaključka, ponovno naglašujem, da su ovim oscilacijama opšteg procenta tehničkog drveta uzrokom samo oni granični sortimenti tehničkog drveta, koji čine prelaz prema ogrevu, kako je to već ranije navedeno. Konjunkturne prilike naprotiv ne mogu da uplivišu na formiranje onih sortimenata tehničkog drveta, kojih je vrednost (šumska taksa odnosno poduzetnička dobit) toliko iznad vrednosti ogreva, da njihova prerada nikako i ne može doći u pitanje. Time je i oscilacija apsolutnog iznosa opšteg procenta tehničkog drveta svedena u neke racionalne, uže granice. Kolika je amplituda tih oscilacija? Na to se ne može dati općenit odgovor, koji bi vredeo u svim prilikama i u svim vremenima. U obzir dolaze samo granični i ostali dvojbeni sortimenti. a da li se isplaćuje njihova prerada na tehničko drvo, zadatak je oprezne kalkulacije, da pruži potrebna obaveštenja. Jednako, kao što je opšti procenat tehničkog drveta varijabilna veličina, tako je i njegova unutarnja struktura do izvesnih granica također promenjiva. Razlogom mogu biti lokalne prilike, konjunkturne promené, preuzete obaveze iz ranijeg doba, pomanjkanje ili kvalitet otpremnih sredstava i t. d. 184 |
ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Iz svega navedenog sledi, da je predviđanje procenta tehničkog drveta i njegove unutarnje strukture na duže vremena unapred ponešto nesigurno, jer taj elemenat kvalifikacije ovisi i o konjunkturnim prilikama, koje se ne mogu predviđati za duži niz godina unapred. Naročitu pažnju treba posvećivati kvalifikaciji graničnih sortimenata, jer su ovi često razlogom oscilacijama u apsolutnom iznosu procenta tehničkog drveta, a time i raznim nesporazumima. Promena konjunkture uvek pogađa prerađivača drveta bez obzira na to, da li preradu vrši posednik šume u vlastitoj režiji ili kupac drveta. Kod ovakovih kratkoročnih radnja mogu se držati u vidu promené konjunkture, pa s toga naslova redovno ne bi smeli nastati nesporazumi. Kod dugoročnih šumskih ugovora naprotiv, gde su elementi kvalifikacije za dugi niz godina unapred utvrđeni obostrano prihvaćenim pravnim aktom, ne može se voditi računa o promenama konjunkture, niti ove mogu da uplivišu na međusobni odnos kupca i prodavaoca. S velikom se verojatnošću može pretpostaviti, da će se koristi povoljne i štete nepovoljne konjunkture za trajanja ugovora međusobno izravnati. Ulazeći u jedan dugoročan posao eksploatator mora unapred da bude svestan, da preuzima sav riziko jednog takovog preduzeća, pa i riztko, a naravskl i gubitke slabih konjunktura. (Nastaviće se — A suivre). «o» 185 |