DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Za ovdašnje se meke šume prema dosadanjim prilikama može reći,
da je potrebno umjetno pomlađivati popriječno 0*5 površine godišnjih
šumskih sječina. U šumama sa starim panjevima i na nižim mjestima
treba umjetno pomlađivati uvijek više, nego u šumama s mladim panjevima
i na višim mjestima, za vrijeme velikih poplava skoro sve ili barem
više, nego u vrijeme, kad nema poplava.


U vezi s kulturnim radovima u šumama, osobito daljima od naselja,
bilo bi dobro, da se u malatima i izdanačkim mladim kulturama dade drvo
dobiveno čišćenjem i potkresivanjem besplatno. Na taj bi se način postiglo
barem to, da se mlade kulture pročiste za vremena, kako bi bolje
mogle rasti.


Ovdje moram još spomenuti, da do 1929. god. nije nikada bilo kod
države kredita ni novaca za pošumljavanje, pa zato su šume na mnogim
mjestima bile sasječene, a da nisu bile i pomlađene. Sada su međutim za
pošumljavanje stavljeni na raspolaganje dovoljni krediti, kako i treba,
jer lako je isjeći, ali treba i potomstvu ostaviti.


U šumskom gospodarstvu u Podunavlju, a osobito gdje je jedan dio
rita isušen, igraju vrlo veliku i važnu ulogu sporedni šumski proizvodi i
sporedna iskorišćivanja. Od ovih dolazi u prvom redu u obzir poljoprivredno
iskorišćivanje zemljišta u zaštićenom području nakon krčenja,
ribolov, paša, trava, šaš, rogoz, trska, divlje voće, zeleno granje, gljive,
paša za pčele, šumski humus i si. Vrijednost sporednih prihoda nekada
je veća i od glavnih šumskih prihoda, ali najobičnije iznosi Vr,—72 svih
prihoda.


Šumsko zemljište, nakon što je iskrčeno, daje prima-oranicu, koja
ima u sebi toliko đubra i humusa, da takovo zemljište može bez đubreta
izdržati 10—20 godina, pa se prema tome šumske zemlje tako dugo i
obrađuju u poljoprivredne svrhe. Poljoprivredno gospodarenje sastoji se
u tome, da se zemlja izdaje u zakup ili se daje sirotinji »napola« i onda
država sama unovčuje polovicu dobivenih plodina. Kod napoličarskog
gospodarenja siju se sve moguće vrste žitarica i stočne hrane kao pšenica,
ječam, zob, kukuruz, konoplja, repa i muhar.


Poljoprivredno gospodarenje daje samo za sebe 50—90% od svih


sporednih prihoda. Taj fakat, kao i veliki tereti na odvodnjenom zemljištu,


uzrokom je, da se ondje ne isplati izdržavati šume.


Najrazvijenije ribarstvo u našoj državi jest na Dunavu i to baš u


samoj okolici Apatina, pa je to i razlogom, da ribolov odbacuje vrlo lijep


prihod, po 1 kj. vode 40—60 Din.


Paša se izdaje za vrijeme, dok šume nijesu ,pod vodom i gdje nema


branjevina, okolišnom žiteljstvu. Ona zna dati isto tako lijep prihod.


Znatnije prihode znade dati još trska i trava.


Nekada je, dok nije bila voda tako visoka, bilo više košanica i paš


njaka, sada toga u ritskim šumama ima malo, jer u poplavnom se po


dručju eventualno mogu da kose, dok ne dođe voda u maju, tek one


čistine, koje leže visoko, a nijesu kupinom obrasle. U zaštićenom području


opet mogu da se kose samo ona čista niska mjesta, koja se ne mogu orati,


a gdje je redovito šaš.


Ostali su prihodi vrlo neznatni i maleni.


Lov je na nekim mjestima pridržao za sebe sam šumovlasnik, bilo


to za svoju potrebu bilo za uzgoj, dok se on na nekim mjestima izdaje


u zakup. Mnogim vrstama divljači pogoduje ritski teren.


173