DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Pisac dalje opisuje rasprostranjenje šuma na zemlji, pojedine oblike šuma i njihov odnošaj prema ostalim vegetativnim tipovima. Opširno su obrađena poglavlja o horizontalnom i vertikalnom rasprostranjenju glavnih evropskih vrsta šumskog drveća, istaknuti su i klimatski i edafski faktori, koji su od utjecaja na to rasprostranjenje. Dakako da je pisac u prvom redu i najtemeljitije obradio ovo rasprostranjenje šuma specialno za teritorij njemačke republike i dalje za najbližu njezinu okolinu. Zanimivo je prikazan istorijski razvoj šume u Njemačkoj i istraživanje P. Kellera o rasprostranjenju šume u postglacialno doba. To se istraživanje osniva na analizi prašničkih (peludnih) zrnaca u (pojedinim slojevima treseta, pa je analizom dokazano i diagramima prikazano, kako su se u postglacialno doba u predjelu Mosswangeried kod Sirnacha (568 met.) pojavili najprije bor i breza, pa mješovita hrastova šuma, zatim bukva i jela, a najkasnije smreka. U drugom odsjeku I. dijela prikazuje se utjecaj »životnih uvjeta« (Lebensbedingungen) na šumu i pojedinu vrst drveta. Svi ti uvjeti djeluju u prirodi na biljni svijet kao cjelina, pa ako samo jedan zataji, postaje život nemoguć. Ovdje pisac detaljno obraduje djelovanje topline, vode, svjetla, ugljične kiseline, vjetra, tla kao i samih unutarnjih nastrojenja i osobitosti pojedinih rasa na razvoj i život šume kao cjeline, kao i na razvoj i život pojedinih vrsta drveta. Ali se pri tom ne zadovoljava samo navađanjem rezultata dosadanjih istraživanja priznatih učenjaka, kao što su Schimper, Warming, Rubel, Mayr, Morosov i drugi, već on te rezultate međusobno uporeduje, a kadkad i oštro kritikuje, da u tim zamršenim pitanjima dođe do što pozitivnijeg rezultata. U trećem: ujedno i zadnjem odsjeku toga dijela opisane su pojedine životne funkcije kao i tok života u šumi. Tu pisac govori o cvjetanju, plodovima, rasprostranjenju, klijanju, pomlađivanju i konačno o razvoju i rastu čitavih sastojina od najmlađe do najstarije dobe. U II. dijelu, koji nosi naslov »Tehnika uzgoja šuma«, obrađuju se (u prvom odsjeku) vrste sastojina i njihova izgradnja u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Tu su za svaku važniju vrst drva opisane najvažnije forme i tipovi sastojina, u kojima ona u prirodi pridolazi. Tako veli pisac: »Forme sastojina nijesu u prirodi slučajne, one su određene staništem, pa je poznato, da se izvjesni tipovi šume pojavljuju uvijek na izvjesnim mjestima. Nauka o tipovima šume uči, da se kod stanovite klime i stanovitog tla stvara uvijek i jedna određena forma šume uvjetovana sastavom tla, vrstom i rastom drva, te florom,, koja ju prati. Značenje tipova šume u šumarstvu je u tom, što nam oni pružaju ekološki jednako vrijedne jedinice, koje ne samo da pružaju mogućnost jednakog iskorištenja s obzirom na masu i kvalitetu, već i omogućuju (s obzirom na pomlađenje, uzgoj i njegu tla), da se snjima jednako postupa.« Dalje se redom nižu opisi najvažnijih oblika čistih, a onda mješovitih sastojina, koje pridolaze u Njemačkoj, te se kod svake vrste navada (u koliko je to dosad istraženo) i flora tla, koja ju prati, a na principu, po kojem je Cajander ustanovio tipove šuma za finska tla. Drugi odsjek 11 dijela obuhvaća osnivanje i pomlađivanje sastojina. Ovo je slično obrađeno, kao u mnogim dosadanjim izdanim djelima te vrste, samo što je mnogo toga prema najnovijim iskustvima upotpunjeno, te preciznije, kraće i jasnije rečeno. U trećem se odsjeku, pored uzgoja i njege sastojina počam od čišćenja u ranoj mladosti, prikazane prorede, progale i zaštita tla. Prorede dijeli pisac na visoke i niske, držeći se — pri razdiobi stabala u klase — naputka njemačkih pokusnih postaja, koji je u tu svrhu izdan godine 1902. 132 |