DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Sali x cinere a može da raste na najdonjoj granici vrbe, te je
nalazimo oko močvara i jezera, gdjegdje kao jedinu vrst drveta, ali poglavito
na već odvodnjenom području, dok je na poplavnom području
dosta rijetka.


Sali x purpureas e upotrebljava za korpopletačke svrhe. Vlagu
više podnosi nego obična vrba. Ova se vrsta nalazi u najnižoj zoni mekih
šuma, gdje uopće drveće može da uspijeva, što znači, da je najotpornija
protiv vode, pa je zato i nalazimo uz bare, udubine, močvare i jezera.
Da se može primiti na takovim mjestima razlog je taj, što najduže od svih
vrba može da zadrži klijavost (do 84 dana). Osim toga je prema kiselom
tlu malo osjetljiva. U sječinama se nalazi pored najnižih bara, jer je odavde
obična vrba već ne može istisnuti.


Vrbe su mnogo izvržene raznim štetama. Šteta od mraza može se
dogoditi, ako vrba rano propupa. a nato nastupe jaki mrazovi. Obrana
od mraza u sastojinama s praktičnog je gledišta nemoguća.


Šteta od žege i suše pojavljuje se dosta često kako u kulturama
tako i u mlađim i starijim sastojinama. Obrana je nemoguća, te bi jedino
uspješno sredstvo moglo biti samo to, da vodom natopimo zemljište, ako
nam je to moguće. Preventivno je sredstvo, da se uzgajaju dobre i zdrave
sastojine.


Više puta se događa, da se osuši kora i jedan kraj drveta, okrenut
k suncu, što nastaje onda, ako sastojina s te strane bude prvo u sklopu,
a onda najednom izvrgnuta direktnom utjecaju sunca. Branimo se time,
da sječe počinjemo sa strane protivne suncu, to jest sjeverne i da uzgajamo
zaštitne plašteve.


Šteta od previše vode, osobito u najnižim zonama, ako ta voda
duže vremena stoji ili nemože u opće da oteče, pokazuje se na taj način,
da se tlo razmoči, pa vrba nemože da se dobro ukorijeni i da zadrži
uspravan stav, nego polegne u smjeru strujanja vode. Na taj način drvo.
ako sasvim ne ugine, poslije jednostrano tjera grane. Gdje voda stagnira
u visini žila i nema oksida, ne može se ni vrba uzgajati.


Snijeg pravi štetu prekidanjem grana ili cijelih stabala. Ovoj šteti
možemo donekle izbjeći uzgajanjem čvrstih, zdravih i jakih sastojina.
Tuča može napraviti dosta štete osobito u mladim kulturama. Oštećene
šibe ne mogu se upotrijebiti za vezanje i pletenje, jer su krhke.


Osobito veliku štetu može da napravi u vrbovim nemiješanim šumama
vjetar i to baš ondje, gdje bi mi to najmanje htjeli. Braniti se protiv
vjetra možemo samo tako, da uzgajamo zdrave vrbove sastojine, redovito
i što češće ih čisteći i proređujući, te ne vadeći kod proreda mnogo
drveta. Ne puštajmo, da nam sastojine prestare, vodimo sječe protiv
glavnog vjetra, a stvarajmo prema potrebi i zaštitne plašteve.


Grmlje (glogovo, svibovo, hudikovo, bazgovo i t. d.) mnogo smeta
pri osnivanju dotično pomlađivanju vrbovih sastojina, jer ono radi ranijeg
pojavljenja na sječinama u pravilu nadvisuje mlade vrbe i guši ih.
Naprotiv, ako je vrba, koja ima da sačinjava sastojinu, već viša od ovoga
grmlja, tada ono potstrekava vrbu, da uspravnije raste i da ne razvija
previše granja, a čuva donekle i tlo od isušivanja. Ovom ćemo nesnosnom
utjecaju grmlja izbjeći, ako sječinu smjesta zasadimo gušćim i većim ključicama,
kako grmlje ne bi moglo vrbu dostići. Kad se već jednom napravi
sklop, grmlje će djelomice uginuti, a drugo će se, kad postane malo
deblje, dati čišćenjem i proredom i unovčiti.


112