DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 39 <-- 39 --> PDF |
JCSIP QRt)NWALD. I Dne i2´5. novembra 1930. umro je n Zagrebu nakon kratke i teške bolesti Josip Qrunwald stariji, kr. šum. nadzornik u. p. Pokojnik se rodio u Subotištu dne 28. augusta 1862. Nakon svršenili gimnazijskih nauka posvetio se šumarskoj struci i pošao na tadanje kr. više gospodarstvo i šumarsko učilište u Križevcima, koje je god. 1882. svršio s dobrim uspjehom. Odmah nakon svršenih šumarskili nauka stupio je u praksu kod šumarskog ureda vlastelinstva pl. obitelji Qhyczy u Čabru u Gorskom Kotaru. Nakon dvogodišnjeg službovanja položio je kod unutarnjeg odjeljenja kr. zem. vlade u Zagrebu državni ispit za samostalno vođenje šum. gospodarstva. God. 1888. u mjesecu oktobru imenovan je općinskim šumarom u Gornjoj Rijeci, srez Novi Marof, na kojem je mjestu ostao sve do god. 1895., kad je prigodom reorganizacije šumarske službe kod političke uprave imenovan kr. kot. šumarom u Varaždinu. Na tom je mjestu ostao nekoliko godina, a kasnije je premješten za kotarskog šumara u Daruvaru. God. 1922. premješten je u Požegu kr. županijskoj oblasti kao šumarski izvjestitelj, a malo zatim imenovan je šumarskim nadzornikom. Po ukinuću županije u Požegi premješten je k novo-osnovanoj primorskokrajiškoj oblasti u Karlovcu, gdje je ostao do svoga umirovljenja. Dne 6. septembra 1925. stavljen je nakon 36-godišnjeg službovanja u stanje pokoja, te se nakon toga nastanio u Zagrebu, gdje je ostao do svoje smrti. Sahranjen je 26. novembra na Mirogoju u izraelitićkom odjeljenju uz brojno učešće znanaca, prijatelja, štovatelja i kolega. Pokojnik je bio oženjen sa suprugom Agnezijom rod. Miiller iz Daruvara, s kojom je sve do smrti živio u sretnom braku. Pokojni Griinwald bio je vrlo revan i savjestan činovnik i ujedno vrlo dobar drug, te je radi svole koncilijantnosti bio svuda obljubljen, gdjegod je služio. Bio Je sve do svoje smrti redovan član šumarskog Udruženja, pa Udruženje gubi evo opet jednog od svojih starih članova^ a taj se gubitak u zadnje vrijeme dosta opaža! Toiila uspomena .losipu Griinwaldu i mir njegovu pepelu! D. .. t RIKARD SCHMIDINGER, kr. zem. šum. savjetnik. 1 opet je jedan od naših revnih i zaslužnih šumara zaklopio za uvijek svoje oči. Naročito je pri tome bolna okolnost, što se to zbilo nakon kratke bolesti, koja je trajala samo nekoliko dana. Schmiditigcr Rikard shvaćao je našu struku s njezine prave — idealne — strane, te se tako rukovodio za cijeloga svog života. Nije ni čudo! Bio je sin šumara i sa najvećom ljubavi odabrao je to zvanje, bez ikakovih obzira na njegovo materijalno stanje i unosnost. Uz šumarstvo osobito se zanimao lovom, te je njegovoj njezi i razvoju posvećivao unutar svog djelokruga osobitu pažnju. U jednom i drugom pogledu stekao je najveća priznanja od pretpostavljenih u državnoj službi, a kasnije i veleposjednika, čijim je šumama i lovištima upravljao, kad je u punom još naponu snage potisnut u mirovinu, ma da još nije polučio potpunog broja službenih godina i pripadnog plaćevnog stepena. Rođen je godine 1863. u Gaju kod Vinice, gdje nui je otac bio tada nadšumarom vlastelinstva Vinica—Opeka grofa Bombellesa. Pučku školu svršio je u Petrijancu i dva razreda realne gimnazije u Varažditiu. Realku je svršio u Osijeku, kamo mu Je otac bio premješten kao žnp. nadšumar. 81 |