DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI li ST GOD. 55. FEBRUAR 1951. Prof. Dr. NENADIĆ ĐURO (ZAGREB): O SUŠTINI KRIZE U TRGOVINI DRVOM (L´ESSENTIALITE DE LA CRISE SUR LE MARCHE AU BOIS) Kadgod nastupi i najmanja depresija na tržištu drva, odmati se čuju glasovi za spašavanje drvne industrije kao važne grane narodne privrede, i to obaranjem šumske takse, željezničkih tarifa, raznih vrsti dažbina i t. d. Uzroci se krize ne ispituju, nego se posljedice gledaju i uveličavaju više nego treba. U prosuđivanju toga pitanja treba biti pravičan i ispitati, da li u nas uistinu postoji kriza u trgovini drva i da li je kriza tako teška, kako se prikazuje. Kod toga valja ispitati i to, da li vlasnici šuma za drvo dobivaju toliku cijenu, da mogu pokrivati troškove uprave šuma, namirivati državne i općinske dažbine i druge terete, koje podnose i trgovci drvom. Kriza, koja u svijetu vlada, naravski, nije mogla mimoići ni našu državu. Uzroci općoj krizi u svijetu su mnogovrsni. Po mišljenju nekih glavni uzrok svjetskoj krizi leži u poremećaju ravnoteže između proizvodnje i potrošnje poljoprivrednih proizvoda. Formula »proizvodnja u masi i potrošnja u masi« bila je pogrješna, vele neki, jer proizvodnju u poljoprivredi u velikom dijelu danas vrše mašine, a potrošnju tih proizvoda ljudi. U potrošnji se zbog smanjenja kupovne snage svih zaraćenih naroda Evrope pokazala zamorenost, poslije čega je kriza izbila u punom jeku. U tu sveopću krizu svijeta uvučeno je prošle godine i drvo naših šuma. Potrebno je odmah naglasiti, da su prilike kod nas u uporedbi s prilikama u ostalom svijetu mnogo bolje. Posljednjih godina nije se u trgovini drvom osjećala tako teška situacija kao u trgovini poljoprivrednih proizvoda, iako trgovci drvom nisu nikada bili zadovoljni, nego su uvijek tražili zaštitu svojih interesa. U stvari vlasnici šuma nisu imali razloga da se tuže na slabe prodaje svojih šuma, jer se na licitacijama polučivala viša cijena od procjene vrijednosti šume. Šume su se vrlo dobro prodavale uz veliko takmičenje kako velikih tako i malih šumskih trgovaca, pa i onih, koji se prije toga nisu tim poslom nikada bavili, što je bio dokaz, da je trgovina drvom lukrativan posao. Trgovci drvom iznose u svojim listovima i pretstavkama nadležnim vlastima, da je izvoz drva u god. 1930. podbacio za 400 milijona dinara 45 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 4 <-- 4 --> PDF |
prerna izvozu u god. 1929. To je zaista velika cifra, koja bi svakako značila katastrofu drvne industrije, kad bi ogromni izvoz drva u vrijednosti od blizu 2 milijarde dinara u 1929. god. pretstavljao vrijednost nor malnog godišnjeg etata naših šuma, i kad ne bi u tom ogromnom izvozu bio sadržan veliki dio drvne glavnice, koji se nije smio posjeći, već je morao u interesu budućeg zdravog odvijanja trgovine drvom da i dalje ostane u šumi i da služi kao produktivno sredstvo. Osim toga bi taj prigovor bio opravdan i onda, kada mnogi trgovci drvom na svojim skladištima ne bi imali ogromne količine robe, koje ne će da u inostranstvo prodadu jeftinije nego u god. 1929. Trgovina drvom zadnjih 10 godina svojim neobično naglim razvitkom postala je važan činilac našeg ekonomskog života. U eksportnoj statistici naše države zauzima drvo prvo mjesto. (Prema službenim statističkim podacima od 1920.—1929. god., izvezeno je svih vrsta drva u težini od 13,373.500 tona u vrijednosti 12.531,437.769 dinara. Ako se toj izvezenoj količini drva, koja u sirovom stanju u šumi iznosi najmanje 20 milijona kubnih metara, pribroji još ona količina drva, koja se u državi potrošila, a koja sigurno nije manja od količine izvezenog drva, to se dobiva ogromna količina drva od 40 milijona kub. met., koja se u prvom deceniju zajedničkog državnog života Srba, Hrvata i Slovenaca u našim šumama posjekla! Po izjavi šumskih trgovaca poslije rata postao je izvoz drva iz jugoistočnih zemalja Evrope 5—. puta veći nego do rata, a naročito se povećao izvoz drva iz Jugoslavije i Rumunjske. U trgovini drvom zauzimala je Jugoslavija u jugoistočnoj Evropi prvo mjesto. Njeno se drvo izvozi u više od 20 zemalja svijeta. Da li će naša država tako ogromnu količinu drva trajno moči izvoziti i da li šume Jugoslavije uistinu sadržaju neiscrpljive mase drva? Na ta pitanja valjalo bi prije odgovoriti nego što se govori i piše o krizi u trgovini drvom, prikazujući je latentnom, koju valja spašavati. jer — sudeći po sadanjem tempu sječe šuma — izgleda, da ćemo za dvadeset godina, a možda i prije, biti gotovi sa sječom starih šuma. Izvoz drva u god. 1929. dostigao je svoj najviši iznos. U toj ogromnoj količini drva u najvećem dijelu sadržana je masa drva, koja se po pravilima valjanog šumskog gospodarstva nije smjela posjeći, jer je pretstavljala veliki dio obrtnog kapitala naših šuma. Prema tome je nelogično govoriti 0 krizi trgovine drvom u god. 1930. upoređujući izvoz spram god. 1929. Ogromna sječa šuma u god. 1929., kako sam spomenuo, dostigla je svoju kulminaciju. Tolika sječa šuma na sve strane države bez obzira na vrst drva i starost šume umanjila je u velikoj mjeri našu narodnu imovinu, te zbog toga tako jaku sječu šuma ne treba da nastavljamo. Taj slučaj najbolje dokazuje, kako se na krivini pretpostavkama dolazi do krivih zaključaka. Povodom svagdanjeg pisanja o postojećoj krizi u drvarskoj trgovini kao i povodom toga, što prodaje naših šuma usprkos višekratnog iznašanja na licitaciju i višekratnog sniženja iskličnih cijena ostaju uglavnom bezuspješne, smatram svojom dužnošću, da na ovom mjestu izložim svoj sud 0 svim tim pitanjima. Činim to tim više, jer se u nas o tom vrlo važnom pitanju ništa ne piše, te zbog toga u trgovačkim listovima i mogu izlaziti članci, koji stručnu sposobnost šumara potcjenjuju i šumar 46 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ski stalež time ponizuju (Vidi članak »Jesenje dražbe hrastovih stabala« u Drvotršcu broj 30. od 20. oktobra 1930.). Kako sam spomenuo, izvoz drva u zadnjih deset godina stalno raste i tako podržaje aktivnost trgovačke bilanse kao i stalnost naše novčanice dinara. Za potkrepu svojih dalnjih izvoda donosim sumarne podatke izvoza drva za zadnje 3 godine. G. 1927. izvezeno je drva 1,784.000 t., pragova 3,374.906 k. = 1.288 mil. Din. „1928. „ „ „ 2,159.000,, „ 2,791.679 „ = 1.620 „ „ „1929. „ „ „ 2,143.000,, „ 3,250.577 „ = 1.873 „ „ Usporedimo li izvoz u prvih 10 mjeseci 1930. god. prema istom odsječku vremena u 1929. god., to vidimo, da kriza nije tako teška, kako se prikazuje. Izvoz svih vrsti drva iznosio je za 10 mjeseci 1930. godine 1,407.195 tona u vrijednosti od 1„225,700.000 Din, a pragova 3,060.000 komada, dok je za isti odsječak vremena 1929. g. iznosio izvoz 1,793,623 tone u vrijednosti od 1 „454,000.000 Din, a pragova 2,761.000 komada. Kako se vidi u g. 1930. bilo je za 10 mjeseci manje izvezeno drva za 386.428 tona u vrijednosti od 228 mil. Din, dok je pragova za 300.000 kom. bilo više izvezeno nego u istom odlomku vremena 1929. g. ´Prema stručnim podacima cijena drva u Sloveniji nazadovala je u g. 1930. za 20^0 od cijene u g. 1929. Prema tomu nije situacija bila vrlo loša obzirom na izvoz drva, kako to trgovci drvom ističu, kao ni gledom na uspjehe licitacija, jer su neke šume u prvoj polovini 1930. god. bile dobro prodavane. Tako na pr. dana 5. III. 1930. kod direkcije šuma II. banske imovne opčine u Petrinji držana je licitacija za 8.941 hrast, procjenjenih na 10.814 m´* grade u vrijednosti od 4,115.119 Din., a postignuta je cijena od 4,320.000 Din. ili 4% više; kod sreskog načelstva u Virovitici dana 12. III. 1930. god. držana je licitacija za 335 hrastova, procjenjenih u vrijednosti od 289.385 Din., a postignuta je cijena od 510.000 Din. ili za 80% više; kod direkcije šuma u Zagrebu dana 20. III. 1930. držana je licitacija za 1.415 hrastova u šumi Žutici, procjenjenih na 3.407 m" u vrijednosti od 653.430 Din., a postignuta je cijena od 954.007 Din. ili za 46% više. U drugoj polovici god. 1930. najednom je stala prodaja hrastovih šuma, što je došlo neočekivano, dok prodaja četinjavih šuma nije posve prestala. Prva rezerviranost trgovaca tvrdim drvom opazila se kod licitacije šume Popov gaj, šumske uprave glinske. Ta licitacija po svojim peripetijama i posljedicama zaslužuje da se naročito spomene. Na površini od 1.701 jutro procijenjeno je hrastovine 32.194 m^ kestenovine 2.598 m´" i bukovine 341.871 m´´, svega 376.553 m^ u vrijednosti od 8,582.283 Din. Na prvoj licitaciji držanoj 1. VIII. 1930. kod direkcije šuma u Zagrebu pristupilo je 15 licitanata, od kojih je samo firma Filipa Deutscha sinovi predala ponudu na 11,459.000 Din. ili za 34% više od procjenjene vrijednosti, dok su ostali trgovci bili samo posmatrači toga dražbenog čina. Pošto je predana samo jedna ponuda, to po zakonu o državnom računovodstvu nije licitacija odobrena. Poshje toga je licitacija šume uz istu iskličnu cijenu bila ponovno određivana i odgađana u tri maha, dok najposlije nije 10. XI. 1930. održana. Na tu licitaciju pristupila su 4 licitanta, od kojih je najbolja ponuda bila iste firme F. D. S. na 6,000.000 Din. Kako se vidi, ta je šuma sa svojom velikom masom u relativno kratkom vremenu u očima iste firme pala u vrijednosti za 5,459.000 Din. ili za 53% manje. 47 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Taj slučaj licitacije šume Popov gaj dokazuje, da je zakon o državnom računovodstvu zastario i da se ne može primjenjivati za licitacije šuma, jer se njime, kako gornji slučaj dokazuje, ne zaštićuju interesi države. U ovom slučaju valjalo je odobriti prvu licitaciju i prihvatiti ponudu od 11, 459.000 Din., koja je bila vrlo povoljna. Dobro i interes države mora biti najviši zakon. Osim toga taj slučaj licitacije šume Popov gaj dokazuje još i to, da trgovci drvom u mjesecu augustu 1930. god. nijesu 65.5. (Vidi str. 54). situaciju na drvnom tržištu smatrali tako lošom, kako su je kasnije počeli crnom bojom bojadisati. Ako se tomu doda, da su trgovci drvom i na ostale licitacije šuma državnih, imovnih općina i zemljišnih zajednica slali svoje posmatrače, to je na osnovu toga opravdano sumnjati, da su trgovci drvom počeli stvarati sporazum, kako bi što jeftinije došli do drva naših šuma. Takovu odluku bilo je njima lako stvoriti, jer u prodaji naših šuma nema reda ni sistema i ne posvećuje se dosta pažnje pitanju što boljeg iskorišćivanja šuma. Za bivše hrvatske vlade u Zagrebu postojao je izvjesni red, po kome su se šume imovnih općina i zemljišnih 48 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 7 <-- 7 --> PDF |
zajednica iznašale na licitaciju. Procjene su se po nadzornim organima na terenu ispitivale i loše kalkulacije cijena prerađivale, dok su se dobre kalkulacije cijena priznavale unapređenjem dotičnog šumara procjenitelja. Videći šumski trgovci tu slabu stranu šumske uprave, to se u svojim glasilima i pretstavkama žestoko obaraju na tobož visoke procjene šuma, tražeći da se one obore za »spas drvne industrije«. Kako je taj zahtjev iz osnova kriv, najbolje dokazuje odgovor ministra šuma i rudnika gosp. Dušana Srneća na pretstavku saveza industrijalaca i trgovaca šumskim proizvodima, podnesenu prošle godine u tom pravcu. U tom se odgovoru za visinu šumske takse veli doslovno ovo: »Od prodajne cene drvarskih poluprerađevina, koje naša industrija pretežno producira, u stvari otpada na nadnice 55%, a samo oko 10% na šumsku taksu, t. j . na cenu sirovine ili kupovnu cenu drveta u šumi na panju. Meni se stoga čini, da savez u svojim pretstavkama, gde gotovo jedinu važnost polaže na smanjenje kupovnine, ceni sirovine drveta na panju, ne poklanja u dovoljnoj meri svoju pažnju gore navedenim temeljnim faktorima, po kojima bi se imao postići navedeni cilj. Mislim, da u tome nije savez sasma u pravu. Time je jasno označen pravac, u kojem se ima da kreće prilagođivanje prodajne cene kod nas cenama na svetskom tržištu.« Kako sam naprijed spomenuo, ogromna se količina izvoza drva u 1929. god. ne može smatrati kao normalna osnovka, pa prema njoj uspoređivati slabi izvoz drva u 1930. god. i na račun toga tražiti izvjesne olakšice od strane države, koje uglavnom smjeraju na snižavanje šumskih taksa, ponovne revizije teškom mukom nedavno revidiranih šumskih ugovora, dokidanje izrade u vlastitoj režiji i drugo. To jc traženje posve neispravno, jer se navodi, koji tobože to opravdavaju, ne temelje na pravičnosti i na pozitivnim činjenicama. Ispravna se međutim kalkulacija o trajnom poslovanju drvne industrije može osnivati na pravičnim obzirima, koji vode jednako računa o koristi šumskih trgovaca kao i o interesima posjednika šuma. Pri tom se naravno mora imati u vidu to, da su šumski trgovci u stvari tek posrednici između prave šumske proizvodnje i konsumenata drva, te da se drvo naših šuma kod nepovoljne konjunkture ne mora u određenoj godini prodati, nego ono može čekati na bolja i povoljnija vremena. U nas ima malo valjanih trgovaca drvom, jer se tom granom narodne privrede bave ljudi od svakog zanata i posla. Pilane se podižu na sve strane, a često vrlo daleko od šuma. Njihovi vlasnici traže drvne sirovine i rezervacije šuma za spasenje naroda i drvne industrije. Po njihovom zahtjevu sudeći, moraju se šume prilagođivati pilanama, a ne obrnuto da se pilane akomodiraju šumama. Unutarnje previranje medu trgovcima drvom najbolje prikazuje neki pisac iz tih krugova ovim riječima: »Poratna psihoza, koja je trajala uglavnom doduše do god. 1926. osjećala se je i do pred kratko vrijeme još u dosta jakoj formi. Jagma za brzom i velikom zaradom bila je tolika, da se je često zaboravilo primjenjivati najnužnije mjere opreza. Usprkos toga, a i pored toga došlo je prvih godina iza oslobođenja do brzog nagomilavanja kapitala i rapidnog proširivanja drvne industrije i trgovine, ali za par godina došlo jc do još bržeg propadanja toga nagomilanog kapitala, kao i do propa 49 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 8 <-- 8 --> PDF |
danja prebrzo razvijenih poslova. I opet se obistinila ona stara: »Kako došlo, tako prošlo«. Tek mali, neznatni dio, bolje rečeno, pojedinci znali su očuvati stečene kapitale, jer sigurno je, da je bilo i u tom slučaju lakše steći, nego sačuvati. Ali kako se to dešava kod svakog razočaranja, bilo je i kod nas: nakon prevelike širokogrudnosti obuzeo nas je preveliki oprez, da ne kažemo strah ...« »Naravno, da se u tom brzom razvitku katkad i prešlo granice potrebnog opreza, pa da je po koji trgovac ili industrijalac zaplovio vodama, koje su bile za njega preširoke. Mnoga lađa razbila se o hridine, kad je zapala u veliko talasanje i buru privredne krize, koja je minule godine obuhvatila gotovo cio svijet, a mnoga će se lađa još nasukati ili razbiti«... »Naročito mali producenti i trgovci, iako nemaju niti relativno onu režiju, koju ima velika industrija, neminovno nazaduju i propadaju, jer im je temelj ili slab ili nikakov. Kapitala imadu malo, naprave i pilane su im većinom primitivne, a prodajna organizacija — ako se o takovoj kod malih producenata može uopće govoriti — zatajila je potpunoma. Ako je takva organizacija postojala, u čemu je ležala? Ležala je u rukama pretrgli ja. A kako je sada? Pretrglije puni robe od prijašnjih zaključaka po skupljim cijenama, u nemogućnosti da prodadu i svoje vlastite zalihe, ostavili su male producente na cjedilu, a oni sami su preslabi, bar pojedinačno, da svoju robu plasiraju uz još rentabilne cijene na stranim tržištima. Prinuždeni su da robu dadu bez cijene, ili da obustave pogone.« Eto, takovo je stanje drvne industrije, koju po zahtjevima trgovaca drvom valja spašavati uglavnom obaranjem šumske takse! Kao živ dokaz neracionalne sječe naših šuma u prošlim godinama služe nam ogromne površine srednjedobnih hrastovih šuma, koje su posječene u najboljoj snazi svoga prirašćivanja. Općenito je poznato, da smo, kako sječom nedozrelih sastojina, tako i inače prekomjernom sječom zrelih šuma, pružili pred stranim svijetom impresiju nesređena i zaostala naroda, koji nije znao i umio da se razumno koristi onim šumskim kapitalom, koji je od propale monarhije naslijedio. Naslijedivši taj kapital, a ne poznavajući njegovo pravo značenje, žurili smo se, da ga što prije potrošimo . Dokaz je tome činjenica, da je 65´/. državnih šuma predano putem dugoročnih ugovora na eksploataciju velikim preduzećima, dok se 29% tih šuma iskorišćava putem licitacija, a samo 6% u vlastitoj režiji. Prekomjerna se sječa zrelih šuma u prošlim godinama ne može opravdati time, što su te šume pretstavljale zrio produkt gotov za sječu. P´ri tom se pušta međutim iz vida, da su one pretstavljale pored gotovog produkta i produktivna sredstva, pa su se mogle poštedjeti od sječe bar do 3 decenija, a da pri tom ne bi izgubile ništa na svojoj vrijednosti. Na osnovu izloženih činjenica neispravna je tvrdnja u izvještaju saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda za 1929. god., gdje se za sječu šuma doslovno veli ovo: »U šumarskoj struci nastalo je prije više od 2 godine izvjesno previranje, prikriveno stručnim motivima i nekom privrednom brigom za interese šumarskog erara i očuvanja šuma od prevelike sječe.« (Vidi članak »Šumska politika« u Drvotršcu br. 22. od 1. VTll. 1930.). To je aludiranje na moje navode, koje sam zastupao na glavnoj skupštini J. Š. U., držanoj 8. i 9. decembra 1928. g. u Zagrebu, 50 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 9 <-- 9 --> PDF |
u predavanju »Zabrana izvoza hrastovih pragova^«, gdje sam dokazao, da milijunski izvoz hrastovih pragova iz godine u godinu ide na štetu našeg valjanog šumarskog gospodarstva, uređenog saobraćaja i državnih financija. Za sve te tri grane državnog života bilo bi dobro i korisno da se uvede izvozna carina na hrastove pragove. Ministarstvo saobraćaja već danas ne može da pokrije potrebu na hrastovim pragovima uz umjerene cijene. Isto je tako od strane šumskih trgovaca deplasirano opravdavati prekomjernu sječu šuma zbog toga, da se time pruži domaćem siromašnom radništvu zarade, a željeznicama prevozne pristojbe, kako to svakodnevno ističu šumski trgovci u svojim listovima. Velike površine državnih šuma, koje su predane putem dugoročnih ugovora na eksploataciju, biće kroz relativno kratko vrijeme posječene, pa se i nehotice već ovdje nameće pitanje, odakle će se onda namaknuti zarade domaćem radništvu kao i pristojbe željeznicama za transport drva. Poljoprivrednu krizu, koja je teško pogodila našeg seljaka, nastoje nadležni faktori ublažiti na razne načine. Tako se sazivaju ankete država za zajedničku prodaju agrarnih proizvoda, osnivaju se posebni zavodi za promicanje spoljne trgovine, pridiže se zadrugarstvo, ograničava se žitarska produkcija a pospješuje se produkcija industrijskog i krmnog bilja, ukidaju se izvozne carine na poljoprivredne proizvode te uvozna carina na poljoprivredne strojeve i t. d. Dok se, kako vidimo, za poljoprivredne proizvode nastoji postići što veća prodajna cijena i tako spriječiti osiromašenje našeg seljačkog svijeta, to se za drvo traži, da mu se cijena obori. Zar to nije paradoks, zar drvo naših šuma nije proizvod zemlje i dobro našeg seljaka, koji će uz što manju cijenu prodaje svojih šuma biti još siromašniji nego što danas uistinu jest? Prodaja drva uz niske cijene ima mnogo teže posljedice u sadašnjici i budućnosti nego prodaja poljoprivrednih proizvoda. To dolazi odatle, što postoji velika razlika između poljoprivredne i šumske produkcije. Šume koje siječemo nismo mi uzgojili, nego naslijedili od pređa, te su one svojina i budućih generacija, koje moraju također od tih šuma imati koristi. Kriza u poljoprivredi ima svjetsko značenje i za nju nema izgleda, da će brzo prestati. Izlaz se može naći tek dugotrajnim trudom i naporom, što sve vodi do nove orijentacije u poljoprivredi: od ratarstva u stočarstvo i voćarstvo. U šumskoj produkciji nije tako, jer se tu ne može pomišljati na promjenu pravca proizvodnje, a ta je stalnost glavna značajka šumske produkcije. Historija nacionalne ekonomije nas uči, da je takovih kriza bilo u prošlosti. Tako je poslije francusko-njemačkog rata god. 1871. zahvatila kriza evropsku poljoprivredu, koja je našla odjeka u slavonskim hrastovim šumama. U isto doba je provedeno razvojačenje Vojne krajine (1871.) i odmah bilo određeno, da se na području brodske i petrovaradinske pukovnije izluči površina od 30.000 jutara starih hrastovih šuma u svrhu, da se osnuje »Krajiška investicionalna zaklada« sa zadaćom, da se diže i promiče kulturno i materijalno stanje graničara iz prihoda tih šuma, te provodi pošumljenje krasa. Odmah nakon izlučenja htjela je austrijska vlada, da sve šume najednom proda i stranim elementom na ^ šumarski List 1929. str. 1. 51 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 10 <-- 10 --> PDF |
seli.´ Tadanji upravitelj zaklade, general ......., sklopi s jednim konsorcijem kupoprodajni ugovor, prema komu se cijela površina šuma prodaje za svotu od 33,300.000 forinata, a rok sječe odredi se za 25 godina. Uslijed nastupile krize izgubi taj konsorcij poduzetnost duha, te ne čekajući, dok se konjunktura svjetskog trga popravi, prekinu ugovor i pusti svoju kauciju od 3,300.000 forinata u korist zaklade propasti, a osim toga izgubi u ime raznih troškova još 2 milijona forinata. Na taj način i na našu narodnu sreću ostaše šume vlasnost zaklade, koja ih počne pomalo unovčivati i do god. 1910. sve ih je prodala. Svota, koja je kroz 40 godina sječe tih šuma unišla, bila je .^—4 puta veća od one, koju je general ....... prvi puta polučio. Ja sam računom dokazao, da je cijena slavonskoj hrastovim u zlatu od 1881.—1913. rasla godišnje za 4,24%, a od 1881.—1928. za 3,8%.´ U tom dugom odlomku vremena bilo je dizanja i padanja cijena našeg mnogovrijednog hrastovog drva, ali tendenca cijena bila je uvijek u pravcu rastenja. Padanje cijena drvu ne može se toliko pripisivati manjoj potražnji na drvu, koliko živom nastojanju u svijetu, da se svim dobrima cijena obori, pa time i d r v u. U Slovenačkoj na pr. po priznanju tamošnjih stručnjaka nije potražnja za drvom tako jako pala, kako to neki interesenti ističu, kao što uopće kriza u trgovini mekanim drvom nije tako osjetljiva kao tvrdim drvom. Prema tomu neki uviđavniji šumski trgovci ne govore o krizi u trgovini drvom u smislu većine najjačih drvarskih trgovaca, nego tu krizu označuju »preokretom, koji ide doduše za umanjivanjem cijena, ali ujedno i za njihovom stabilizacijom«. Kako sam naprijed spomenuo, uslijed porasta proizvodnje žita u cijelom svijetu došao je i kod nas do izražaja poznati zakon ponude i potražnje na tržištu, koji regulira cijenu sirovina, te po kome cijena robi na tržištu pada, ako robe ima mnogo a kupaca malo. Posve drugačije stoji stvar sa cijenama drva. Poznato je, da je prošlih godina cijena drvu u nas rasla a žitu padala, i da je aktivnost trgovačke bilance u nas podržavao ogromni izvoz drva u milijardama vrijednosti, koji je iznosio 20—25% cjelokupnog izvoza. Cijena hrastovim pragovima u g. 1930. nije ništa manja nego u g. 1929., a uz to njihov izvoz sve više raste. Sudbinu padanja sadanje cijene žitu kroz godine i godine ne će drvo nikada dijeliti, i to: 1. zbog toga, što se šumska proizvodnja odnosno prirast u šumi ne može upotrebom umjetnih gnojiva i strojeva dizati, kako je to moguće u poljoprivredi; 2. što šume, koje danas siječemo. nismo mi podigli i odnjegovali, nego od svojih pređa naslijedili, a njihova se površina sječom sve više umanjuje; 3. što za sječu i izvoz drva iz šume treba ulagati mnogo kapitala, a to se ne može činiti, ako cijena drvu pada; 4. što države, koje su naše drvo do sada uvažale, to će činiti i u buduće, te ga zbog toga ne trebamo njima silom nuditi, a to tim manje, što za dobivenu cijenu drva ne možemo pokrivati troškove proizvodnje drva u našim šumama; - Oesterruichischc Monatsschrift fiir Forstwesen od .- 1871, sadrži oslas licitacije. ´ Prof. Dr. Nenadić: Uređivanje šuma. 1929. str. 45. 53 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 11 <-- 11 --> PDF |
5. što imamo još malene zalihe hrastovine odlične kvalitete, kojoj nema premca na svijetu, a koju moramo oprezno prodavati, jer ona u svojoj vrijednosti, kao ni zlato, ne gubi, i najposlije 6. što je čuveni ruski dumping (damping) s drvom, kojim su nas šumski trgovci plašili, brzo svršio nakon prvih bučnih uspjeha, te tu rusku opasnost solidniji šumski trgovci ne uzimaju u račun. Naprijed sam spomenuo, da je drvna masa jedan od najglavnijih faktora šumske proizvodnje. O njoj zavisi godišnji kvantitativni i kvalitativni prirast šuma. Njom je uvjetovana količina godišnjih odnosno periodičkih sječa šuma. Zbog toga ona mora da stalno u šumi postoji u izvjesnom iznosu, koji ne smije nikada pasti ispod svoje normalnosti. U normalno uređenoj šumi u ophodnji od 100 godina (gdje ima pet dobnih razreda a 20 godina) ide na masu dvaju najstarijih razreda oko % cjelokupne mase. Ta se značajka drvne mase kao produktivnoga sredstva kod nas malo cijeni i uvažava, a obećava se sječa šuma i zamjera šumarima neka uskogrudnost u provadanju doznaka šuma za sječu. Razumljiv je interes šumskih trgovaca kako velikih tako i malih, koji idu za tim, da im se rezervišu što veće šumske površine — eksploataciona područja — i uz što nižu cijenu, da se snize željezničke tarife za provoz drva, da se snize razni socijalni tereti kao porezi i t. d. Taj interes međutim mora imati svoje prirodne granice. Racionalno rješenje ekonomske krize treba tražiti u slobodnoj i pravednoj primjeni ekonomskih i socijalnih zakona. To znači, da se ne može od vlasnika šuma tražiti, da se na njihov račun spašava drvna industrija od krize, koja jc uglavnom u rukama relativno malenog broja ljudi sa jakim kapitalom domačc i strane proveniencije. U uglednom listu »Socijalna misao« br. 10. od 1930. god. str. 135 u članku »Tko je krivac nedaćama privrede« razrađuje g. Dr. .. Adžija pitanje, da li »socijalne mjere i socijalni zakoni ugrožavaju privredni produktivitet, kako se to tvrdi od strane poslodavačkih krugova«, te dolazi do zaključka, da su »nesposobnost i loš moral mnogih poduzetnika krivci nedaćama poljoprivrede« i da je »gramzivost najtipičnija karakteristika mnogih današnjih industrijalaca i trgovaca«. Osim toga veli još ovo: »Ogromna većina poduzetnika i trgovaca nemaju ni pojma o dubljem značenju i svrsi narodne privrede, a najmanje znadu o tome. da privreda ima da bude u službi čitave društvene zajednice. Ono što se danas zove trgovina većinom je to samo spekulacija, i to ona u najgorem smislu ... Trgovci i poduzetnici nastoje da se što više obogate i da onda poduzeće kao nepotrebnu stvar odbace i napuste ... I dok su se ti patriote u bivšoj monarhiji zadovoljavali sa malim procentom na njihove akcije, oni su smatrali, da im njihova vlastita nacionalna država mora njihov patriotizam nagraditi sa postostručenim dobitkom. Ratna i poslijeratna konjunktura do krajnjih je granica demoralizirala te krugove i upravo je ta demoralizacija uzrokom i krivicom mnogih poteškoća narodne privrede i" ona gotovo jedina ozbiljno ugrožava produktivitet privrede. Pored demoralizacije dolazi nesposobnost vodećih funkcionera u poduzećima, stručna teoretska sprema zadnja je njihova briga, a da se o njihovoj općoj obrazovanosti i kulturi ni ne govori. Glavno je biti pral<;tični »macher««. Prema tome za riješenje krize u trgovini drvom postoji samo jedan normalan način, a to je onaj, koji sačinjava osnovku pravičnog raspore |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 12 <-- 12 --> PDF |
đivanja blaRostanja i koji bi najbolje odstranio požude i zavisti, koje uvijek prate svako nagomilavanje bogatstva samo na jednoj strani. Uporno nastojanje u stručnoj trgovačkoj štampi i pretstavke za obaranje šumske takse pretstavljaju naš specijalitet, koji se ne nalazi kod drugih naroda, kako ću to niže dokazati. Obaranjem međutim samo šumske takse, a ne racionalizacijom i štednjom u cijelom inače poslovanju, ne može se ići u susret stagnaciji u drvnoj trgovini. U kolikom odnosu treba da stoji šumska taksa spram ostalih proizvodnih troškova izrade šume, najbolje pokazuje slijedeći diagram, koji je vrijedio u Njemačkoj prije rata za smrekovo drvo, dakle u posve normalnim prilikama i u državi razvijene trgovine drvom i najnaprednijeg šumskog gospodarstva na svijetu. DIAGRAM (Vidi str. 48). Kako se iz tog diagrama vidi, cijena se drva na panju spram cijene na koncu transporta odnosi kao 1 : 4. Utvrđeno je iskustvom i to, da na jednakoj udaljenosti troškovi sječe, izrade i izvoza drva iznose kod hrasta 4—6, a kod četinjača 2—4 puta više od cijene na panju u šumi. Prije nego li se pristupi definitivnom snižavanju šumskih taksa trebaće svakako da se imaju u vidu spomenute činjenice. Osim toga diagram pokazuje i to, gdje treba početi, da se kriza u trgovini drvom ukloni. Da se tu ne mora početi s obaranjem šumske takse, nije potrebno napose isticati. Kako sam u uvodu spomenuo, običajna je stvar u nas, da se kod svake i najmanje depresije na tržištu drvom odmah dižu glasovi za snižavanje cijena drvu na panju. Uzroci se tome ne ispituju, nego se posljedice preko mjere uveličavaju, tražeći poboljšanje u korist samo jednog kontrahenta, t. j . trgovca drvom, a da se pri tom ne vodi računa 0 interesima drugog kontrahenta, t. j . vlasnika šume. Kod drugih međutim naprednih naroda ovakova se stvar prosuđuje sasvim drugačije. Tako je ugledni drvarski list »Holz-Centralblatt« (broj 116., 118., i 119. g. 1930., koji izlazi u Stuttgartu) baveći se istim pitanjima ocrtao u članku »Preisabbau und Horzv/irtschaft« postojeće današnje teškoće ne samo u drvnoj trgovini (iiolzwirtschaft), nego i na polju šumskog gospodarstva (Forst\ virtschaft). Prije nego prijeđemo na prikaz izvoda toga članka, valja mi spomenuti, da u nacionalnoj ekonomiji postoji zakon, po kom cijena proizvedenim dobrima mora u najmanju ruku biti tolika, da pokrije troškove njihove proizvodnje. S toga gledišta polazeći nemoguće je sniziti cijene dobrima, ako se istovremeno ne mogu sniziti i troškovi njihove proizvodnje. Nije pravično, da obaranje cijena drvu ide na račun samo njegovog producenta t. j . vlasnika šume. Treba istaći, da danas padanje cijene produkcionih troškova ne drži isti korak sa snizivanjem cijene gotovog proizvoda. U spomenutom njemačkom listu sadržana je slijedeća statistika o gibanju cijena glavnih proizvoda poljoprivrede, industrije i građevnog materijala u vremenu od 1928.—1930. (t. zv. indeksni broj 1913. = 100): 54 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Poljoprivredni i industrijsl<;i proizvodi: januar januar juli gibanje cijena 1928. 1930. 1930. u "/„ Biljna hraniva 144,6 117,2 119,7 —24,9 Stoka 102,1 127,9 111,9 + 9,8 Stočni proizvodi 146,6 133,7 121,3 —25,3 Krmivo 140,9 98,3 97,1 —43,8 Sveukupno polj. proizvodi . . 132,2 121,8 114,8 —17,4 Ugalj 130,8 138,4 136,0 + 5,2 Željezo, željezna sirovina . . 126,0 129,6 125,4 — 0,6 Građevni materijal: Kamen i opeka 166,2 175,3 167,3 + 1,1 Željezo za srađu 138,0 141,1 135,9 — 1,1 Građevno drvo 164,5 149,9 135,1 —29,4 Građevni materijal uopće . . 157,6 158,0 148,6 — 9,0 Iz gore navedene statistike se razabire, da je u Njemačkoj cijena drveta padala zajedno s padanjem vrijednosti novca, t. j . drvo u stvari nije poskupilo. Dalje se vidi i to, da je cijena drva uvijek bila nešto viša od cijena agrarnih proizvoda, ali mnogo niža od cijene drugog građevnog materijala odnosno industrijskih proizvoda. To se donekle može razjasniti današnjim načinom građenja kuća, gdje se sve manje upotrebljava drvo, a pri tom stavljaju sve veći zahtjevi na kvalitet drva. Iza krmiva drvo je podnijelo najveći pad cijena, dok je cijena željeza, želj. rude i željeza za gradu ostala ista, a cijena ugljena i opeke je pače porasla. Da je građevni materijal od god. 1928. uopće pojeftinio, ima se u prvom redu pripisati padanju cijene drvu. Naprotiv tome padanju cijene drva ne umanjuju se njegovi proizvodni troškovi, te na taj način rentabilitet šumskog gospodarstva dolazi u pitanje, kako to izlazi iz slijedećih računa: U jednom većem šumskom gospodarstvu drž. šume u Bavarskoj iznose troškovi proizvodnje drva prema god. 1913. preračunano u dinare (100 D = 13,45 .) po ha, kako slijedi: 1913. 1930. Proizvodni troškovi: Uprava = 148 Din. 255 Din. Porez i druge dažbine . = 18 „ 54 Uzgojne radnje . . . = 30 ,, 61 Prometala = 20 ., 40 „ Uređivanje šuma i dr. . ^ 9 .. 20 Svega: 225 Din. 430 Din. Izrada u vi. režiji po m^ = 24 ,, 51 Za prirast od 4 m^ po ha = 96 „ 204 Svega: 345 Din. 685 Din. po m´ = 86 Din. 171 Din. Kako se iz gornjih podataka vidi, strahovito su porasli troškovi u proizvodnji drva u drž. šumama Bavarske. Taj odnos je za naše prilike još veći, što žalibože ne možemo zbog pomanjkanja statistike brojevno dokazati. Naprotiv tomu porastu troškova ne može se veća proizvodnja drva nikakvim sredstvima podići, jer je šumska proizvodnja u svojoj akciji stalna i dugotrajna. 55 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ništa bolje nisu prilike u privatnim šumama (seljačkim), za koje pisac donosi također slijedeće podatke troškova proizvodnje za ove godine: 1913. god. Sirovi prihod deblovine po m´^ iznosio je 80% od drž. takse, koja je bila 195 Din, dakle . 156 Din. Odbivši troškove (naprijed 86 po m") . . . . 86 „ Ostaje čist prihod po m´ 70 Din. ili po ha (4 m´) .... 280 „ 1930, god. Sirovi prihod deblovine po m´´ iznosio je 80% od drž. takse, koja je bila 242 Din, dakle . 194 Din. Odbivši troškove (naprijed 171) 171 Ostaje čist prihod po m´´ 23 Din. ili po ha (4 m´) .... 92 „ 1931. god. Sirovi prihod deblovine po m^ iznosiće prema padanju cijene drvu u drž. šum. 222 Din X 80% 178 Din. Odbivši troškove (naprijed 171) 171 Ostaje čist prihod po m´ 7 Din. ili po ha (4 m´´) .... 28 „ Kako se vidi, prema sadanjoj cijeni drva iznosiće šumska renta u god. 1931. jedva % rente iz god. 1913. Ako se ukamaćenje računa sa 3%, to prihodna vrijednost zemljišta iznosi 933 Din po ha. Zbog malene cijene drvu ne odbacuje šumsko gospodarstvo nikakve rente. Tu sadanju pasivnost nekada cvatućeg šumskog gospodarstva u Njemačkoj najbolje prikazuju prihodi i rashodi drž. šuma u Bavarskoj, koji preračunati u dinare iznose u milijunima; God. Prihod Rashod Višak 1913. 865 mil. Din. 408 mil. Din. 447 mil. Din, 1925. 1.227 „ „ 740 „ „ 487 „ „ 1930. 1.024 „ „ 840 „ „ 174 „ „ 1931. (Pi edlog) 954 „ „ 840 „ „ 222 „ „ Pisac članka sumnja, da će se predlog za 1931. g. moći realizirati, ako cijene drvu budu dalje padale. Ako cijene drvu budu padale, a ne uporedo i troškovi proizvodnje, to je sigurno, da će šumsko gospodarstvo prestati biti važna grana narodne privrede. Osim toga nam gornje brojke 0 prihodu drž. šuma u Bavarskoj pokazuju i to, da se pored vladajuće strašne krize ove zemlje ne sijeku državne šume mnogo više nego prije rata, akoprem državni budžet u toj zemlji mnogo zavisi o prihodu drž. šuma, kojih površina iznosi samo 845.872 ha, dok je površina šuma cijele zemlje 2,494.342 ha ili 32,9% površine zemlje. V´o zašumljenosti je Bavarska jednaka Jugoslaviji {?)2´fc´), ali njena površina šuma jedva iznosi % površine šuma Jugoslavije, koje iznose 7,586.000 ha. I površina državnih šuma Jugoslavije od 1,442.854 ha skoro je dva puta veća od državnih šuma Bavarske (845.872 ha). Za uporedenje s našim prilikama donosim 56 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ovdje po državnom budžetu predviđene prihode i rashode, te višak naših državnih šuma za tri zadnje godine: Prihod Rashod Višalc 1928/29. 174,439.105 Din. 81,745.888 Din. 92,693.217 Din. 1929/30. 150,050.419 „ 102,442.565 „ 47,607.854 „ 1930/31. 167,467.754 „ 121,938.795 „ 45,528.959 „ ..... li dakle razlike u prihodima, površini te gospodarskim uspjesima državnih šuma Bavarske i Jugoslavije?! Za 20 godina, a vjerojatno i prije, mi ćemo sa sječom starih drž. šuma biti gotovi. Poslije toga će nastupiti dugi period vremena, da u drž. šumama ne će biti ništa za sječu i prodaju. Pisac spomenutog članka gornje statističke podatke završuje ovom konstatacijom: »Mi stojimo pred neoborivom činjenicom, da trgovina drvom (Iiolzwirtschaft) i šumsko gospodarstvo (Forstv/irtschaft) stoje na granici svog rentabiliteta, te da dalje padanje cijene drva jedino na račun njihova prihoda, a da se troškovi proizvodnje uporedo ne umanjuju, vodi oba pothvata u potpunu propast«. »U privatnim šumama doći će uz padanje cijena drvu do jačeg zahvata sječe starih sastojina, što se međutim ne mož e očekivat i u državnim šumama (!), te sve to vodi do devastacije šuma (Raubbau)«. Iz poučnog tog članka mogao bi donijeti još nekoliko interesantnih konstatacija, ali je — držim — dosta i to, što sam naveo. Po gornjem primjeru trebala bi naša drž. šumska uprava, kao i direkcije imovnih općina statičkim putem odrediti rentabilitet svoga šumskog gospodarstva. Kod toga računa teško bi se odlučili na višekratno snizivanje svojih procjena šuma, kako su to prošle jeseni učinile direkcije nekih imovnih općina, snizujući u dva tri maha procjenjene vrijednosti i izlažući šume na prodaju po cijeni »kako pođe«. To je pitanje od prvoklasne važnosti, koje zaslužuje, da ga obrade stručnjaci imovnih općina, ako neće da o njima govori potomstvo isto onako, kako oni danas sude o svojim predšasnicima u upravi, koji su u svoje doba prevelike sječe šuma odobravali riječima; »Dok sam ja šef imovne općine, biće novaca, a poslije mene neka drugi brigu brinu, kako znadu«. Zbog takove uprave došle su sada neke imovne opčine u tešku situaciju, te je s njima mučno upravljati. Izlazak se međutim iz tako teškog položaja ne sastoji samo u obaranju vlastitih procjena šuma u kratkom vremenu u cilju da se namakne novac za pokriće godišnjeg proračuna. Na osnovu svega gore izloženoga mogu na pitanje, koji bi način bio podesan za ozdravljenje krize u trgovini drvom, odgovoriti ovo: Jaki lijekovi za to ne postoje. Problem, koji je pred nama, nije problem, koji se mora riješiti samo obaranjem šumske takse u korist trgovaca drvom. Ako se reče, da masa naših šuma nije velika i neiscrpljiva, nego je naprotiv pri kraju, te ako se ima na umu dugotrajnost šumske produkcije, to je jedini lijek: ograničenje sječe šuma. Proizvodi šumskog gospodarstva ne moraju se prodati u određenoj gospodarskoj godini kao proizvodi poljoprivrede. Kod nas se u tom pravcu ne može govoriti o krizi trgovine drvom. Ja sam uvjeren, da, u koliko je kriza u trgovini drvom danas teška, u toliko će brže i snažnije biti njeno oporavljenje. Sječa naših šuma nije samo stvar trgovaca drvom, ona treba da interesuje cio narod, a država ne smije da favorizira jednu 57 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 16 <-- 16 --> PDF |
malenu, ali jaku grupu interesenata spram najširih narodnih slojeva, čiji je interes baš u tom, da uvijek ima za sječu zrelih šuma, i da ne nastupi ni najkraći prekid u sječi takvih šuma i trgovini drvom. U privredi ne smije biti povlaštenih. Jednakopravnost je i u privredi poluga napredovanja. Trgovina drvom preboliće i ovu krizu, kao što je prebolila mnoge druge, ne manje teške krize u vremenima, koja su bila mnogo teža nego danas. Ta kriza znači preokret na bolje i put k stabilizaciji prijeratnih cijenazlatne valute. Cesta je tužba, da se trgovina drvom nalazi u teškoj krizi, neopravdana a pomalo i smiješna. Istina je svakako to, da se ona s narodno-gospodarskog gledišta ne nalazi u normalnom toku, jer se u nas više siječe nego što u šumama priraste na godinu. To ide na štetu budućih generacija, koje su također vlasnice sadanjih starih šuma. Pitanje sječe šuma u današnjo] količini je vrlo važno. Od pravilnog riješenja toga pitanja zavisiće ovo, što smatram kao najvažnije: materijalni napredak naroda u buduću os ti, budućnost šumarskog staleža i razvitak naše šumarske nauke. Sudeći prema postojećem raspoloženju izgleda, da se kod nas ne shvaća ispravno pojam pravilne sječe. Svatko ga tumači onako, kako to odgovara njegovom shvaćanju svijeta i života. Principi šumarske nauke se pri tom ne uvažuju i ne cijene. Za šumske trgovce kao i one »šumarske stručnjake«, koji su ogrezli u materijalističkom shvaćanju, pa se lako i s velikom elastičnošću akomodiraju svakom zahtjevu za sječu šuma — za njih je materijalna korist sve i sva. U ovakovim bi se okolnostima moglo kod nas zapravo više govoriti o teškim prilikama, u koje ponovno zapada naša šumska uprava, nego o neprilikama šumskih trgovaca, koje su navodno nastale sadašnjom krizom u trgOAnni drvom. Kao što sunčane zrake svakog dana stalno svijetle i time osiguravaju život na zemlji, tako treba da i u našem šumskom gospodarstvu postoji potpuna sigurnost i stalnost, a zbog toga je potrebno, da drvo naših šuma više cijenimo, i da vjerujemo u njegovu visoku vrijednost u budućnosti, jer su šume dobro od neprocjenjive vrijednosti za materijalni opstanak i kulturni napredak naroda. RČSUME. Nos commer?ants au bois, dans leurs revues et dans leurs petitions, soulignent constammetit utie pretenduc crise dans le commercc de bois. Cette crisc, ils la voient dans rinferiorite dc rexportatioii de bois durant I´annee 1930 anvers cellc de 19J29. L´auteur demontre que la deduction d´une crise veritable du fait meme de ladite inferiorite est un vrai non-sens et gu´il n´est pas permis de faire un jugement sur la normalite ou l´anormalite du commerce au bois en comparant ......1.11.. de 1930 avec celle de 1929. Car l´exportatioii de bois durant ...... 1929 n´etait nullemen: normale, mais au contraire de beaucoup superieure a celle qu´on pourrait, selon Ja possibilite de nos forets, designer ..... normale. L´annee 1929 etait a l´egard đe I´exportation de bois une annee de record. Son exportation ne represente done .. aucune facon la possibilite normale de nos forets qui etait vraiment beaucoup depassee par cette exportation. Les ecrits et les petitions desdits commergants ne sont done au´un des signes multiples qui laissent connaitre rexistence d´un vrai cartel. L´auteur demontre son existence aussi par d´autres exemples, plus evidents encore. 58 |