DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Istina jeste, da su koze za gđjekoju seljačku obitelj veoma važne. Za najsiromašniji sloj naroda je koza hranioc. Ona može da živi gotovo i na samome kamenu. Oko nje nema truda. Hrani se sama. Ne treba nikakove njege. Koza je najekstcnzivnija forma stočarstva. Razmnaža se brzo i lahko. Razmotrimo li ovako pitanje koza i paše koza u šumama, učiniti će nam se, kao da je koza jedino sretno riješenje bijede u nekim našim krajevima. Kao da bi trebalo nastojati, da se koze što više razmnože. Ali nije tako. Koza je neprijatelj naroda i njegove budućnosti zato, jer je ona neprijatelj šumi. Gdje se slobodno drže koze, tamo ne može šuma da uzraste. Koza odgriza mladice, penje se i na veća stabalca, brsti do čega dostiže. Odgriza i koru. A kada kroz nizove godina uništi šumu, počinje da čupa i posljednju travku. Uništi i zadnje ostatke vegetacije. Kamo sreće, da su sva naša krševita brda još pod šumom, kao što su nekada bila! Ne bi bilo toliko poplave, toliko bure, vremenskih nepogoda i t. d. Bilo bi mnogo više blagostanja u našim krajevima, koji su sada goli. Pri toj narodnoj nesreći, ogo livanju i osiromašivanju nekih naših krajeva igrale su koze neminovno vrlo veliku ulogu. Koza i šuma su dvije znatne ekonomske oprečnosti. Koza daje na oko prvi mo menat prihode, ali s vremenom uništi sam iproduktivitet tla. Na prvi pogled kao da pomaže, a kad tamo odmažc sistematski i uništava blagostanje svoga kraja. Š´uma naprotiv diže produktivnu snagu tla, čuva tlo od vjetrova, opuzina, poplava i t. d. svojim lišćem povećava produktivnu snagu tla polagano i konstantno. Ekonomski je koza na iprvi pogled dobitak, dok je kroz dulji niz godina deficit. Suma je obratno stvaraoc blagostanja. Polagano raste, ali u svakom pogledu djeluje pozitivno. Pa kada se šume njeguju i uzrastu, teku od njih znatni prihodi. Najbolje to vidimo na našem trgovačkom bilansii. Polovina našeg izvoza u inozemstvo čini drvo. Svaki drugi to varni vagon, ćto prelazi našu granicu, da ode u inozemstvo, natovaren je drvom ili kojim proizvodom šuma. Čitavi krajevi kod nas žive od rada u šumama. Stari ljudi po krševitim i golim naŠim krajevima često govore, kako je nekada bilo više blagostanja, kada je bilo više šuma. Priroda je bila obuzdanija. Elementarnih nepogoda nije toliko bilo. Bilo je više zarade, a ´i polja su bolje rađala. U našoj otadžbini imade oko 2 do ,3 milij´una ha. golog tla i šikara, na kome bi jedino šume smjele da rastu, a nikako da pasu koze. Pisac Unwin opisuje u knjizi Goat grazing and forestry in Cyprus (Paša koza i šumarstvo otoka Kipra), kako su koze upravo u stanju, da opustoše čitave krajeve. Navada primjere iz čitavoga svijeta. »Strašan dokaz škodljivosti paše koza je otok Sv. Helene. Otok je nekada bio pod gustom šumom. Godine 1502. bile su uvedene koze. Brzo su-se razmnožile u velikoj mjeri. Godine 1710. bile su šume još prihčno sklop ljene, 1724. su dostigla stara stabla svoju granicu života, podmladak se nije mogao podići uslijed odgnizanja po kozama. Stara stabla su propadala uslijed starosti jedno za drugim. I tako je nestalo šume sasvim iznenada. Uslijed toga je došlo do znatnoga pogoršanja klime. Godine 1731. je bilo radi toga naređeno, da se sve slobodne koze postrijeljaju. Nažalost prekasno. Nestalo je šume 200 godina iza kako je uvedena koza.« Godine 1836. piše Darwin o istom otoku: »Sandy-Bay je sada toliko suh, da sam morao potražiti službene podatke o tomu, da uopće uzmognem vjerovati, da su tu nekada mogla rasti stabla.« Nažalost slično stanje osiromašenja je nastupilo i u nekim našim krajevima. Pred više od pola vijeka piše >uviažcni naš književnik Bogoslav Šulck: »Koze su prave tarišume i svikoliki neprijatelji šuma ne nanose istima toliko štete koliko koze, jer one brstom unište sve mladice, a kada pasu travu, ne odgrizaju je na vrhu, nego .je do korijena odgrizu ili upravo iz zemlje iščupaju. Naravna je poslijedica toga, da 28 |