DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 20 <-- 20 --> PDF |
jele, ni onda, ako u susjednim jelovim šumama haraju vrsti pityokteines i cryphalus piceae. Ni u onim mješovitim šumama, u kojima doduše dominira smreka, ali je i jela zastupana sa prilično visokim postotkom (15—^20), nisam mogao konstatovati jelovih potkornjaka ni na razbacanom oštećenom materijalu niti na specijalno zato oborenim stablima. U takovim šumama nema zaraženih ni suhih jela. Iz te činjenice, da u pretežno čistim jelovim sastojinama nema zaražene smreke, ali ima suhih smrekovih stabala, a u pretežno smrekovim sastojinama nema ni zaraženih ni suhih jela, daju se povući 2 zaključka. Prvi je, da u mješovitim sastojinama četinjača kukci napadaju isključivo ili pretežno samo onu vrst. koja u dotičnoj sastojim dominira. Drugi je, da se pri sušenju jelovih sastojinama uvijek kao sekundarni uzrok konačnog propadanja stabla javlja potkornjak, dok su pri sušenju smreke vrlo česti slučajevi potpunog uginuća staljla bez ikakvog učešća kukaca. Ako te konstatacije nisu slučajnog ili lokalnog, nego općeg karaktera (a to treba opetovno i na više mjesta ispitati), onda iz tih teoretskih zaključaka izviru i praktične upute za upotrebu lovnih stabala. Mišljenja sam, da je beskorisno obaranje lovnih jelovih stabala ondje, gdje jela nije dominantna vrst. Gdje jeste i gdje ima vidljivih znakova o početku sušenja, ondje je svakako potrebno, pošto smo uklonili iz šume po mogućnosti sav oštećeni materijal, oboriti nekoliko lovnih stabala. Ako opazimo navalu kukaca na njih, onda ih oborimo i više. Istraživanja na osovnim stablim.a nikad nisu u stanju dati nam potrebne podatke o obilju kukaca i stepenu zaraženosti dotične sastojine. Tehnički je nemoguće konstatovati napad kukaca u gornjem dijelu stabla visokog 20—30 metara, a nasijecanje zdravih ili (još gore!) bolesnih stabala u cilju, da se vidi, je li zaraženo, nikako ne spada u razumne mjere obrane šuma. U jelovim dakle sastojinama obaranje lovnih stabala potrebno je, čim se opaze prvi znaci poboljevanja. Malo drugačije izgleda stvar u smrekovim šumama. Gdjegod sam bio u ovim šumama, opazio sam izrazitu ovisnost broja (postotka) sušika o stojbinskim (u glavnom edafskim) faktorima. Na manje plodnom, plitkom, kamenitom tlu — ogroman procenat sušenja (naročito ako je to južni ili jugozapadni obronak). Na srednje dubokom, manje »vrletnom« zemljištu taj je procenat malen, a u prostranijim dubokim uvalama uopće nema ni suhog ni bolesnog materijala. Već iz same te ovisnosti vidi se, da nisu glavni uzroci sušenja smreke potkornjaci, a taj je zaključak pojačan i naročitim pomnim pregledanjima u tom pravcu. Ima posve suhih starijih stabala u šumi, na kojima se nije moglo opaziti ni traga bušotine. Ta su stabla započela i završila svoje umiranje bez ikakove pomoći od strane potkornjaka. P´regledana su mlada stabalca na kamenitom tlu, na kojima se već jasno opažaju počeci sušenja — rezultati isti. Zato tu moramo biti oprezni kod diagnoze. Cesto one plohe, na kojima bismo očekivah najveću množinu kukaca, nakon bližeg promatranja moramo priznati posve zdravima u tom pogledu. Gdje bismo inače najmanje očekivali zarazu, lovna su stabla često prepuna. Ustanovio sam, da je Ips typographus harao u Grmeč-planini u toku prošle i pretprošle´godine. Dakle još godine 1928. smrekov je likotoč na veliko otpočeo svoj razorni rad. Nisam nabavio potrebne dokaze o haranju ostalih potkornjaka, ali postoji najveća vjerojatnost i za to. Ali pogrešno bi bilo misliti, da će plohe, koje su lanjske godine bile objektom 18 |